Bible

 

Postanak 14

Studie

   

1 A kad beše Amarfal car senarski, Arion car elasarski, Hodologomor car elamski i Targal car gojimski,

2 Zavojevaše na Valu cara sodomskog, i na Varsu cara gomorskog, i na Senara cara adamskog, i na Simovora cara sevojimskog i na cara od Valake, koja je sada Sigor.

3 Svi se ovi skupiše u dolini sidimskoj koja je sada slano more.

4 Dvanaest godina behu služili Hodologomoru, pa trinaeste godine odmetnuše se.

5 A četrnaeste godine dođe Hodologomor i carevi koji behu s njim, i pobiše Rafaje u Astarotu karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju kirijatajskom,

6 I Horeje u planini njihovoj Siru do ravnice Faranske pokraj pustinje.

7 Od tuda vrativši se dođoše u En-Mispat, koji je sada Kadis, i isekoše sve koji živehu u zemlji amaličkoj, i Amoreje koji živehu u Asason-Tamaru.

8 Tada iziđe car sodomski i car gomorski i car adamski i car sevojimski i car od Valake, koje je sada Sigor, izađoše na njih u dolinu sidimsku,

9 Na Hodologomora cara elamskog, i na Targala cara gojimskog, i na Amarfala cara senarskog, i na Arioha cara elasarskog, četiri cara na pet.

10 A u dolini sidimskoj beše mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobeže car sodomski i car gomorski, i onde padoše, a šta osta pobeže u planinu.

11 I uzeše sve blago u Sodomu i Gomoru i svu hranu njihovu, i otidoše.

12 Uzeše i Lota, sinovca Avramovog, i blago njegovo, i otidoše, jer živeše u Sodomu.

13 A dođe jedan koji beše utekao, te javi Avramu Jevrejinu, koji živeše u ravni Mamrija Amorejina, brata Esholu i brata Avnanu, koji behu u veri s Avramom.

14 A kad Avram ču da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kući, i pođe u poteru do Dana.

15 Onde razdelivši svoje udari na njih noću sa slugama svojim, i razbi ih, i otera ih do Hovala, koji je na levo od Damaska,

16 I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svog s blagom njegovim, i žene i ljude.

17 A car sodomski iziđe mu na susret kad se vrati razbivši Hodologomora i careve što behu s njim, u dolinu Savinu, koje je sada dolina careva.

18 A Melhisedek car salimski iznese hleb i vino; a on beše sveštenik Boga Višnjeg.

19 I blagoslovi ga govoreći: Blagosloven da je Avram Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja!

20 I blagosloven da je Bog Višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega.

21 A car sodomski reče Avramu: Daj meni ljude, a blago uzmi sebi.

22 A Avram reče caru sodomskom: Dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se:

23 Ni konca ni remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne kažeš: Ja sam obogatio Avrama;

24 Osim što su pojeli momci, i osim dela ljudima koji su išli sa mnom, Esholu, Avnanu i Mamriju, oni neka uzmu svoj deo.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1673

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1673. I pobiše Rafaje u Astarotu Karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju Korijatajskom. Da ovo označava ubeđenost u obmane, ili paklove ovakvih, a koje je Gospod pobedio, jasno je iz značenja „Rafaja“, „Zuzeja“, i „Omeja“, koja su značenja slična značenju „Divova“ (Nefilima), koji se pominju u Postanju 6:5; i u izlaganju o tome odlomku (vidi br. 581), gde se obilno pokazuje da se „divovima“ označavaju ubeđenja u obmane, ili one (ljude) koji su, umišljeni (uobraženi) zbog visokog položaja, nipodaštavali svete i istinite stvari, i koji su uneli obmane u svoje požude; kao što se vidi iz odlomaka koji su tamo dodati (Brojevi 13:33; Ponovljeni Zakoni 2:10-11; Isaija 14:9; 26:14, 19; Psalam 88:10). kao (što je slučaj) sa „Horejima sa brda Seirskog“; jer postoje razne vrste ubeđenosti u obmane, ne samo u obmanama nego i u požudama kojima su obmane pridodate, a iz kojih izviru i množe se. Kakva su ova ubeđenja u obmanama, to čovek ne opaža, i jedva da zna da ima tako nešto kao ubeđenje u obmani i požuda za zlom; ali u drugom životu, sve je ovo raspoređeno u vrste i podvrste. Najgora ubeđenja u obmanama su postojala kod onih koji su živeli pred potop, osobito kod onih koji se nazivaju „divovima“. Ovi su divovi takvi, da oni svojim ubeđenjima u drugom životu oduzimaju moć mišljenja duhovima kojima prilaze, tako da ovi duhovi kao da ne osećaju da su živi, a još manje da mogu izustiti nešto što je istinito. Kao što je rečeno, u drugom životu postoji takvo prenošenje (komunikacija, saopštavanje) misli svima, pa prema tome onda kada se (sfera) ovakvih ubeđenja oseti, ona ubija moć mišljenja kod drugih. Takva su bila zle čete (plemena) protivu kojih se Gospod borio u Svom najranijem detinjstvu, i koje je pobedio; a da ih nije pobedio došavši na svet, n i danas bilo nijednog čolveka na zemlji. Jer Gospod upravlja svakim čovekom preko duhova. Ovi divovi su danas, kroz svoje fantazije, pokriveni nečim kao maglena stena, iz koje se neprekidno naprežu da izađu, ali ne mogu (o kojima vidi br. 1265-1272, i na više mesta gore). Na ove, i na njima slične, misli se kod Isaije:

Pomriješe, ne će oživjeti. Mrtvi budući neće ustati, jer si ih ti pohodio, i istrijebio, i zatro svaki spomen njihov (Isaija 26:14).

I kod Davida: E da li ćeš na mrtvima činiti čudesa? I da li će mrtvi ustati i slaviti Tebe? (Psalam 88:10).

Ovde se pod „mrtvima“ ne misli na one koji su umrli, nego na one koji su osuđeni. Ima i danas takvih, osobito u Hrišćanskom svetu, ali nisu tako strašni kao što su bili prepotopci. Postoje vrste ubeđenja u obmanama koje zaposednu i voljni i intelektualni deo čovekov; takva su bila kod prepotopaca, kao i onih koji se nazivaju Rafaji, Zuzeji i Omeji. Ali ima i takvih ubeđenja u obmanama, koje zaposednu samo intelektualni deo , a koji se stvaraju onda kada se lažna načela potvrde čovekovim životom. Ova nisu tako moćna, ni smrtonosna kao prethodna; i pored toga, dosađuju duhovima u drugom životum tako što im oduzimaju sposobnost da misle. Duhovi ove vrste potstiču kod čveka samo ono što je obmana, tako da čovek misli da je obmana istina, a zlo da je dobro. Takvoga je karaktera njihva sfera. Čim anđeli izazovu nešto (u čoveku ili duhu?) što je istina, ovi guše i gase. Ovo čovek može da ustanovi, da li njim vladaju ovakvi, tako što će se zapitati da li misli da su istine u Reči obmane, i to tako da se u tome utvrdio i da ne može da misli drugačije; ako je ovo slučaj, može biti skoro siguran da su oko njega ovakvi duhovi, i da oni vladaju. To je slučaj i s onima koji sebe ubede da je njihovo lično dobro isto što i javno dobro, i koji se ne obaziru na javno dobro, nego misle samo o vlastitom interesu: i u ovakvom slučaju zli duhovi koji su prisutni, sugerišu toliko toga što potvrđuje (ove obmane), tako da čovek ne može a da ne misli tako. Oni koji svaki svoj interes gledaju kao da je to opšte dobro, i to prekrivaju velom koji daje izgled da je to opšte dobro, takvi i u drugom životu misle tako o opštem dobru. Da duhovi utiču na čoveka na ovaj način, dato mi je da znam kroz neprekidno živo iskustvo.

  
/ 10837