Bible

 

Postanak 14

Studie

   

1 A kad beše Amarfal car senarski, Arion car elasarski, Hodologomor car elamski i Targal car gojimski,

2 Zavojevaše na Valu cara sodomskog, i na Varsu cara gomorskog, i na Senara cara adamskog, i na Simovora cara sevojimskog i na cara od Valake, koja je sada Sigor.

3 Svi se ovi skupiše u dolini sidimskoj koja je sada slano more.

4 Dvanaest godina behu služili Hodologomoru, pa trinaeste godine odmetnuše se.

5 A četrnaeste godine dođe Hodologomor i carevi koji behu s njim, i pobiše Rafaje u Astarotu karnajimskom i Zuzeje u Amu i Omeje u polju kirijatajskom,

6 I Horeje u planini njihovoj Siru do ravnice Faranske pokraj pustinje.

7 Od tuda vrativši se dođoše u En-Mispat, koji je sada Kadis, i isekoše sve koji živehu u zemlji amaličkoj, i Amoreje koji živehu u Asason-Tamaru.

8 Tada iziđe car sodomski i car gomorski i car adamski i car sevojimski i car od Valake, koje je sada Sigor, izađoše na njih u dolinu sidimsku,

9 Na Hodologomora cara elamskog, i na Targala cara gojimskog, i na Amarfala cara senarskog, i na Arioha cara elasarskog, četiri cara na pet.

10 A u dolini sidimskoj beše mnogo rupa iz kojih se vadila smola; i pobeže car sodomski i car gomorski, i onde padoše, a šta osta pobeže u planinu.

11 I uzeše sve blago u Sodomu i Gomoru i svu hranu njihovu, i otidoše.

12 Uzeše i Lota, sinovca Avramovog, i blago njegovo, i otidoše, jer živeše u Sodomu.

13 A dođe jedan koji beše utekao, te javi Avramu Jevrejinu, koji živeše u ravni Mamrija Amorejina, brata Esholu i brata Avnanu, koji behu u veri s Avramom.

14 A kad Avram ču da mu se zarobio sinovac, naoruža sluge svoje, trista osamnaest, koji se rodiše u njegovoj kući, i pođe u poteru do Dana.

15 Onde razdelivši svoje udari na njih noću sa slugama svojim, i razbi ih, i otera ih do Hovala, koji je na levo od Damaska,

16 I povrati sve blago; povrati i Lota sinovca svog s blagom njegovim, i žene i ljude.

17 A car sodomski iziđe mu na susret kad se vrati razbivši Hodologomora i careve što behu s njim, u dolinu Savinu, koje je sada dolina careva.

18 A Melhisedek car salimski iznese hleb i vino; a on beše sveštenik Boga Višnjeg.

19 I blagoslovi ga govoreći: Blagosloven da je Avram Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja!

20 I blagosloven da je Bog Višnji, koji predade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dade mu Avram desetak od svega.

21 A car sodomski reče Avramu: Daj meni ljude, a blago uzmi sebi.

22 A Avram reče caru sodomskom: Dižem ruku svoju ka Gospodu Bogu Višnjem, čije je nebo i zemlja, zaklinjući se:

23 Ni konca ni remena od obuće neću uzeti od svega što je tvoje, da ne kažeš: Ja sam obogatio Avrama;

24 Osim što su pojeli momci, i osim dela ljudima koji su išli sa mnom, Esholu, Avnanu i Mamriju, oni neka uzmu svoj deo.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 1676

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1676. Even to El-paran which is in the wilderness. That this signifies their extension, may be seen from the fact that the Horites were smitten and were compelled to flee thus far. The wilderness of Paran is mentioned in Genesis 21:21; Numbers 10:12; 12:16; 13:3, 26; Deuteronomy 1:1. What is here signified by “El-paran which is in the wilderness,” cannot so well be explained, except insofar as to say that the Lord’s first victory over the hells signified by those nations did not as yet extend any further, but how far it did extend is signified by “El-paran in the wilderness.”

[2] He to whom it has not been given to know heavenly arcana, may suppose that there was no need of the Lord’s coming into the world to fight against the hells, and by means of temptations admitted into Himself to vanquish and conquer them, when they might have been subjugated at any time by the Divine Omnipotence, and shut up in their hells; but that still the fact is really so, is a certain truth. To unfold the arcana themselves merely as to the most general things would fill a whole work; and it would also give occasion for reasonings about such Divine mysteries as human minds would not comprehend, however fully they might be unfolded; and most people would not desire to comprehend them.

[3] Therefore it is sufficient for men to know, and, because it is so, to believe, that it is an eternal truth that unless the Lord had come into the world and subjugated and conquered the hells by means of temptations admitted into Himself, the human race would have perished; and that otherwise those who have been on this earth even from the time of the Most Ancient Church could not possibly have been saved.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.