Bible

 

Postanak 1

Studie

1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.

2 A zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.

3 I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost.

4 I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame.

5 I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.

6 Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.

7 I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.

8 A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.

9 Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako.

10 I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vide Bog da je dobro.

11 Opet reče Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kome će biti seme njegovo na zemlji. I bi tako.

12 I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kome je seme njegovo po njegovim vrstama. I vide Bog da je dobro.

13 I bi veče i bi jutro, dan treći.

14 Potom reče Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama;

15 I neka svetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.

16 I stvori Bog dva videla velika: videlo veće da upravlja danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvezde.

17 I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.

18 I da upravljaju danom i noću, i da dele svetlost od tame. I vide Bog da je dobro.

19 I bi veče i bi jutro, dan četvrti.

20 Potom reče Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.

21 I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrveše po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro;

22 I blagoslovi ih Bog govoreći: Rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.

23 I bi veče i bi jutro, dan peti.

24 Potom reče Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim, stoku i sitne životinje i zveri zemaljske po vrstama njihovim. I bi tako.

25 I stvori Bog zveri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama njenim, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro.

26 Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji.

27 I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.

28 I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svih zveri što se miče po zemlji.

29 I još reče Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi seme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose seme; to će vam biti za hranu.

30 A svim zverima zemaljskim i svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i u čemu ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.

31 Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3623

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3623. Našta mi život? Označava da ne bi bilo povezanosti. Ovo se vidi iz značenja života, što je povezivanje istina i dobara; jer ako se nijedna istina istog porekla ili izvora ne bi mogla pripojiti prirodnoj istini, u tome slučaju ne bi bilo ni udruživanja prirodnog s istinom Racionalnog. Tako bi Racionalnom izgledalo d jegov život nije život (vidi br. 3493, 3620). Otuda se rečima, našta mi život? označava da na taj način ne bi bilo povezanosti. Razlog da se u ovom i u drugim odlolmcima pominje život u pluralu (životi umesto život), je stoga što u čoveku postoje dve sposobnosti, jedna koja se naziva razum, i koja pripada istini, i druga koja se naziova voljom, a koja pripada dobru. Ova dva života, ili sposobnosti života, čine jednu, kada razum dolazi od volje ili, što je isto, kada istina dolazi od dobra. Otuda to da se u Hebrejskom jeziku tako često spominje život, i životi. Da se često pominju životi, jasno je iz sledećih odlomaka: A stvori Jehova Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh života (plural), i posta čovjek duša živa (Postanje 2:7). I učini Jehova Bog te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života (plural) usred vrta i drvo od znanja dobra i zla (Postanje 2:9). I evo pustiću potop na zemlju, da istrijebim svako tijelo, u kojemu je duša živa (duše žive) pod nebom (Postanje 6:17). Dođe k Noju u kovčeg po dvoje od svakoga tijela, u kome ima duša živa (duše žive) (Postanje 7:15, br. 780. Sve što imaše dušu živu (duše žive) u nosu (Postanje 7:22).

Kod Davida: I vjerujem da ću vidjeti dobrotu Gospodnju u zemlji živijeh (u zemlji života, plural). (Psalam 27:13).

Kod istoga: Jer je u tebi izvor života (plural))Psalam 36:9).

Kod Malahije: Zavjet moj i za život (za živote) i mir bješe u njima 2:5).

Kod Jeremije: A narodu tome reci: evo stavljam pred vas put k životu (životima) i put ka smrti Jeremija 21:8. Ljubeći Jehovu Boga svojega, slušajući glas njegov i držeći se njega, jer je on život (životi) tvoj i duljina dana tvojih (Zak. Ponovljeni 30:20).

Kod istoga: Jer nije prazna riječ da za nju ne marite, nego je život (životi) vaš (Zak. Ponovljeni 32:47). i na drugim mestima, Život se pominje u pluralu, jer su dva, kao što je rečeno, a iapk su jedno; Isto tako u Hebrejskom jeziku, kad se kaže da ima više neba, ali svi zajedno čine jedno nebo; tao i sa vodom (vodama), kojih ima iznad i ispod (Postanje 1:6).

7. 9), koje su duhovne stvari koje pripadaju Racionalnom i Prirodnm, a koje treba da budu jedno preko povezivanja. U pogledu života (plural), oni označavaju u pluralu kako volju tako i razum, pa stoga ono što pripada dobru i ono što pripada istini; jer čovekov život je samo dobro i istna, gde je život od Gospoda; jer čovek, bez dobra i istine, to jest bez života od ovih, nije čovek. Jer bez ovih, čovek ne bi bio u stanju da nešto hoće ili da nešt isli; sve što hoće, je od dobra ili nije od dobra; i sve što misli, je od istine ili nije od istine. Otuda čovek ima živote, koji su jedan život kad njegova misao potiče od iz njegove volje, to jest, kada istina pripada veri, i kada dolazi od dobra koje pripada ljubavi.

KORESPONDENCIJA (SAOBRAZNOST) SVIH ČOVEKOVIH ORGANA I UDOVA, KAKO UNUTARNJIH TAKO I SPOLJAŠNJIH, SA VELIKIM ČOVEKOM, KOJI JE NEBO.

  
/ 10837