Bible

 

Jezekilj 6

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, okreni lice svoje prema gorama Izrailjevim, i prorokuj protiv njih,

3 I reci: Gore Izrailjeve, čujte reč Gospoda Gospoda, ovako veli Gospod Gospod gorama i humovima, potocima i dolinama: Evo me, ja ću pustiti na vas mač i oboriću visine vaše.

4 I vaši će se oltari raskopati, i sunčani likovi vaši izlomiće se, i povaljaću pobijene vaše pred gadnim bogovima vašim.

5 I pobacaću mrtva telesa sinova Izrailjevih pred gadne bogove njihove, i razmetnuću kosti vaše oko oltara vaših.

6 Svuda gde nastavate gradovi će se opustošiti i visine će opusteti, i oltari će se vaši raskopati i opusteti, i gadni bogovi vaši izlomiće se i neće ih više biti, i sunčani likovi vaši iseći će se, i dela će se vaša uništiti.

7 I pobijeni će padati usred vas, i poznaćete da sam ja Gospod.

8 Ali ću vas ostaviti nekoliko koji bi utekli od mača među narodima kad se rasijete po zemljama.

9 I koji od vas pobegnu, opomenuće se mene među narodima, gde budu u ropstvu, kako mi dotužaše srcem svojim kurvarskim koje odstupi od mene, i očima svojim kurvarskim, kojima idoše za gadnim bogovima svojim, i sami će sebi biti mrski za zla koja činiše u svim gradovima svojim.

10 I poznaće da sam ja Gospod i da nisam govorio uzalud da ću im učiniti to zlo.

11 Ovako veli Gospod Gospod: Pljesni rukama i lupi nogom, i reci: Jaoh! Radi svih gadnih zala doma Izrailjevog, jer će pasti od mača, od gladi i od pomora.

12 Ko bude daleko, umreće od pomora; a ko bude blizu, pašće od mača; a ko ostane i bude opkoljen, umreće od gladi; tako ću navršiti gnev svoj na njima.

13 I poznaćete da sam ja Gospod kad budu pobijeni njihovi među gadnim bogovima njihovim, oko oltara njihovih, na svakom visokom humu i na svim vrhovima gorskim i pod svakim zelenim drvetom i pod svakim granatim hrastom, svuda gde su kadili ugodnim mirisima svim gadnim bogovima svojim.

14 Jer ću zamahnuti rukom svojom na njih, i obratiću zemlju njihovu u pustoš goru od pustinje Divlate po svim stanovima njihovim; i poznaće da sam ja Gospod.

   

Komentář

 

Face

  
Photo by Caleb Kerr

“The eyes are the windows of the soul.” That's a sentiment with roots somewhere in murky antiquity, but one that has become hopelessly cliché because it is both poetic and obviously true. We feel that if we can look in someone's eyes, we can truly know what they are inside. And it's not just the eyes; really it is the face as a whole that conveys this. As Swedenborg puts it, the face is “man's spiritual world presented in his natural world” (Heaven and Hell, No. 91). Our faces reveal our interior thoughts and feelings in myriad ways, which is why psychologists, poker players and criminal investigators spend so much time studying them. It makes sense, then, that people's faces in the Bible represent their interiors, the thoughts, loves and desires they hold most deeply. We turn our faces to the ground to show humility when we bow in worship; we turn them to the mountains when seeking inspiration; we turn them toward our enemies when we are ready to battle temptation. When things are hard, we need to “face facts,” or accept them internally. When the topic is the Lord's face, it represents the Lord's interiors, which are perfect love and perfect mercy. And when people turn away from the Lord and refuse his love, it is described as the Lord “hiding his face.”

(Odkazy: Heaven and Hell 91)