Bible

 

Jezekilj 37

Studie

   

1 Ruka Gospodnja dođe nada me, i Gospod me izvede u duhu, i postavi me usred polja, koje beše puno kosti.

2 I provede me pokraj njih unaokolo, i gle, beše ih vrlo mnogo u polju, i gle, behu vrlo suve.

3 I reče mi: Sine čovečji, hoće li oživeti ove kosti? A ja rekoh: Gospode Gospode, Ti znaš.

4 Tada mi reče: Prorokuj za te kosti, i kaži im: Suhe kosti, čujte reč Gospodnju.

5 Ovako govori Gospod Gospod ovim kostima: Gle, ja ću metnuti u vas duh, i oživećete.

6 I metnuću na vas žile, i obložiću vas mesom, i navući ću na vas kožu, i metnuću u vas duh, i oživećete, i poznaćete da sam ja Gospod.

7 Tada stadoh prorokovati, kako mi se zapovedi; a kad prorokovah, nasta glas, i gle potres, i kosti se pribirahu svaka ka svojoj kosti.

8 I pogledah, i gle, po njima iziđoše žile i meso, i ozgo se koža navuče; ali duha ne beše u njima.

9 Tada mi reče: Prorokuj duhu, prorokuj, sine čovečji, i reci duhu: Ovako veli Gospod Gospod: Od četiri vetra dođi, duše, i duni na ove pobijene da ožive.

10 I prorokovah, kako mi se zapovedi, i uđe u njih duh, i oživeše, i stadoše na noge, beše vojska vrlo velika.

11 Tada mi reče: Sine čovečji, ove su kosti sav dom Izrailjev; gle, govore: Posahnuše kosti naše i prođe nadanje naše, propadosmo.

12 Zato prorokuj, i kaži im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću otvoriti grobove vaše, i izvešću vas iz grobova vaših, narode moj, i dovešću vas u zemlju Izrailjevu.

13 I poznaćete da sam ja Gospod, kad otvorim grobove vaše, i izvedem vas iz grobova vaših, narode moj.

14 I metnuću duh svoj u vas da oživite, i naseliću vas u vašoj zemlji, i poznaćete da ja govorim i činim, govori Gospod.

15 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

16 Ti, sine čovečji, uzmi jedno drvo, i napiši na njemu: Judi i sinovima Izrailjevim, drugovima njegovim. Pa onda uzmi drugo drvo, i na njemu napiši: Josifu drvo Jefremovo i svega doma Izrailjevog, drugova njegovih.

17 I sastavi ih jedno s drugim da budu kao jedno u tvojoj ruci.

18 I kad ti kažu sinovi tvog naroda govoreći: Hoćeš li nam kazati šta ti je to?

19 Reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću uzeti drvo Josifovo, što je u Jefremovoj ruci, i plemena Izrailjevih, drugova njegovih, i sastaviću ga s drvetom Judinim, i načiniću od njih jedno drvo, i biće jedno u mojoj ruci.

20 I drveta, na kojima napišeš, neka ti budu u ruci pred njima.

21 I reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću uzeti sinove Izrailjeve iz naroda u koje otidoše, i sabraću ih odsvuda, i dovešću ih u zemlju njihovu.

22 I načiniću od njih jedan narod u zemlji, na gorama Izrailjevim, i jedan će car biti car svima njima, niti će više biti dva naroda, niti će više biti razdeljeni u dva carstva.

23 I neće se više skvrniti gadnim bogovima svojim ni gnusobama svojim niti kakvim prestupima svojim, i izbaviću ih iz svih stanova njihovih u kojima grešiše, i očistiću ih, i oni će mi biti narod i ja ću im biti Bog.

24 I sluga moj David biće im car, i svi će imati jednog pastira, i hodiće po mojim zakonima, i uredbe će moje držati i izvršavati.

25 I sediće u zemlji koju dadoh sluzi svom Jakovu, u kojoj sedeše oci vaši; u njoj će sedeti oni i sinovi njihovi i sinovi sinova njihovih doveka, i David sluga moj biće im knez do veka.

26 I učiniću s njima zavet mirni, biće večan zavet s njima, i utvrdiću ih i umnožiću ih, i namestiću svetinju svoju usred njih navek.

27 I šator će moj biti kod njih, i ja ću im biti Bog i oni će mi biti narod.

28 I narod će poznati da sam ja Gospod koji posvećujem Izrailja, kad svetinja moja bude usred njih do veka.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 149

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

149. I u Reči čovekov proprijum se naziva kost, pa i kada je to proprijum kojega je Gospod oživeo, kao kod Isaije:

Jer će te Gospod voditi vazda, i sitiće dušu tvoju na suši, i kosti tvoje krijepiće, i bićeš kao vrt zaliven i kao izvor kojemu voda ne presiše. (Izaija 58:11).

I opet:

Vidjećete i obradovaće se srce vaše i kosti će se vaše podmladiti kao trava; i znaće se ruka Gospodova na slugama njegovijem i gnjev na neprijateljima njegovijem. (Izaija 66:14).

I kod Davida:

Sve će kosti moje reći: Gospode, ko je kao ti, koji izbavljaš stradalca od onoga koji mu dosađuje, i ništega i ubogoga od onoga koji ga upropašćuje? (Psalam 30:10)

Ovo je još jasnije kod Jezekilja, gde se govori o kostima koje su se obukle u meso i primile duh:

Ruka Gospodova dođe nada me, i Gospod me izvede u duhu, i postavi me usred polja, koje bijaše puno kosti. I provede me pokraj njih naokolo, i gle, bijaše ih jako mnogo u polju, i gle, bijahu vrlo suhe. I reče mi: Sine čovječji, hoće li oživjeti ove kosti? A ja rekoh: Gospode, ti znaš. Tada mi reče: Prorokuj za te kosti i kaži im: Suhe kosti, čujte riječ Gospodovu. Ovako veli Gospod Jehova ovijem kostima: Gle, ja ću metnuti u vas duh, i oživjećete. I metnuću na vas žile, i obložiću vas mesom, i navući ću na vas kožu, i metnuću u vas duh, i oživjećete, i poznaćete da sam ja Gospod. (Jezekilj 37:1? 37:4-6)

Posmatrano s Neba, čovekovo vlastito izgleda kao nešto koščato, bez života i vrlo ružno, pošto je samo po sebi mrtvo, ali kada ga Gospod oživi, tada izgleda kao meso. Jer čovekovo vlastito je mrtva stvar, iako njemu izgleda kao nešto ili, još bolje, kao sve. I što god je u njemu života, to je od Gospodovog života, i kada bi se to povuklo, on bi pao mrtav kao kamen; jer čovek je samo organ života, te kakav je organ, takvo je i osećanje života. Samo Gospod ima vlastito u istinskom smislu; On je čoveka otkupio ovim proprijumom ili vlastitim, i On ga pomoću toga proprijuma spasava. Gospodov proprijum je život, i od ovoga proprijuma i čovek ima proprijum, koji je po sebi mrtav, ali koji može da oživi. Na Gospodov proprijum se misli kod Luke:

Vidite ruke moje i noge moje; ja sam glavom, opipajte me i vidite; jer duh mesa i kostiju nema kao što vidite da ja imam. (Luka 24:39).

Isto je bilo označeno pashalnim jagnjetom (Knjiga izlaska 12:46).

  
/ 10837