Bible

 

Jezekilj 3

Studie

   

1 I reče mi: Sine čovečji, pojedi šta je pred tobom, pojedi ovu knjigu, pa idi, govori domu Izrailjevom.

2 I otvorih usta, i založi me onom knjigom.

3 I reče mi: Sine čovečji, nahrani trbuh svoj i creva svoja napuni ovom knjigom koju ti dajem. I pojedoh je, i beše mi u ustima slatka kao med.

4 Zatim reče mi: Sine čovečji, idi k domu Izrailjevom, i govori i moje reči.

5 Jer se ne šalješ k narodu nepoznatog jezika i nerazumljivog govora, nego k domu Izrailjevom;

6 Ne k mnogim narodima nepoznatog jezika i nerazumljivog govora kojima reči ne bi razumeo; k njima da te pošaljem, poslušali bi te.

7 Ali dom Izrailjev neće te poslušati, jer neće mene da poslušaju; jer je sav dom Izrailjev tvrdog obraza i upornog srca.

8 Evo dadoh tebi obraz tvrd prema njihovom obrazu i čelo tvrdo prema njihovom čelu.

9 Kao kamen dijamant, tvrđe od stene dadoh ti čelo; ne boj ih se, niti se plaši od njih, zato što su dom odmetnički.

10 Potom reče mi: Sine čovečji, sve reči moje što ću ti govoriti primaj u srce svoje i slušaj ušima svojim.

11 I k roblju, k sinovima naroda svog, i govori im i reci im: Tako veli Gospod Gospod; poslušali ili ne poslušali.

12 Tada podiže me duh, i čuh za sobom glas gde se silno razleže: Blagoslovena slava Gospodnja s mesta Njegovog;

13 I lupu krila onih životinja koja udarahu jedno u drugo i prasku točkova prema njima, glas koji se silno razlegaše.

14 I duh me podiže i odnese i iđah žalostan od srdnje u duhu svom; ali ruka Gospodnja silna beše nada mnom.

15 I dođoh k roblju u Telaviv, koje stanovaše na reci Hevaru, i sedoh gde oni seđahu, i sedeh onde među njima čudeći se.

16 A posle sedam dana dođe mi reč Gospodnja govoreći:

17 Sine čovečji, postavih te stražarem domu Izrailjevom, da slušaš reči iz mojih usta i opominješ ih od mene.

18 Kad kažem bezbožniku: Poginućeš, a ti ga ne opomeneš i ne govoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnog puta njegovog, da bi ga sačuvao u životu, onaj će bezbožnik poginuti sa svog bezakonja; ali ću krv njegovu iskati iz tvojih ruku.

19 A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zlog puta svog, on će poginuti s bezakonja svog, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.

20 Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane činiti bezakonje, i ja mu podmetnem na šta će se spotaći, te pogine, a ti ga ne opomenu, on će poginuti sa svog greha, i neće se pomenuti pravedna dela njegova što je činio, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke.

21 Ako li ti opomeneš pravednika da ne greši pravenik, i on prestane grešiti, on će živeti, jer primi opomenu, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.

22 I dođe onde nada me ruka Gospodnja, i reče mi: Ustani, iziđi u polje, i onde ću govoriti s tobom.

23 I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše onde kao slava koju videh na reci Hevaru, i padoh na lice svoje.

24 I uđe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reče mi: Idi, zatvori se u kuću svoju.

25 Jer, sine čovečji, evo, metnuće na te uzice, i svezaće te njima, i nećeš izlaziti među njih.

26 I ja ću učiniti da ti se jezik prilepi za grlo, te ćeš onemeti, i nećeš ih karati, jer su dom odmetnički.

27 Ali kad ti progovorim, otvoriću ti usta, i kazaćeš im: Ovako veli Gospod Gospod; ko će slušati, neka sluša, a ko neće slušati, neka ne sluša: jer su dom odmetnički.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9807

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9807. Sinovi Aronovi. Da ovo označava Božansku istinu koja proističe od Božanskog dobra, vidi se iz značenja sinova, što su istine (vidi br. 489, 491, 533, 1147, 2623, 3373, 3794), ovde Božansku istinu koja proističe od Gospodovoga Božanskog dobra, jer su bili sinovi Aronovi, a Aronom kao prvosveštenikom je bio pretstavljen Gospod kao Božansko dobro (kao što je pokazano gore). Da sinovi označavaju istine jer u sve stvari u unutrašnjem smislu Reči duhovne; a u duhovnom smislu sinovi označavaju one koji su nanovo rođeni od Gospoda, stoga koji su u istinama od dobra, stoga odvojeno od osoba, istine same koje su od dobra. Ovi su oni stoga koji su označeni u Reči sinovima Božijim, carskim sinovima, i sinovima carstva. Oni su isto tako sinovi novoga rođenja ili preporoda. Osim toga, istine i dobra kod preporođenog čoveka, ili onoga koji je nanovo rođen od Gospoda, su upravo kao porodice u širokom i dugom nizu od jednoga oca. Ima takvih koji su slični sinovima i kćerima, unucima i unukama, zetovima i snahama, i rodbini mnogih stepeni, i mnogih vrsta. Istine i dobra tako sređenasu ono što se u duhovnom smislu naziva sinovima, kćerima, unucima, unukama, zetovima, snahama, jednom rečju, rodbinom raznih stepeni, pa stoga i raznih vrsta. Da je duhovno srodništvo u takvom redu, bilo mi je pokazano i živim iskustvom, a u istio vreme bilo je rečeno da su istine i dobra kod preporođenoga čoveka u takvom redu iz razloga što su u takvom redu u nebu i anđeoska društva, pa istine i dobra kod čoveka korespondiraju tim društvima; stoga je i čovek, čije su istine i dobra u takvoj korespondenciji, nebo u najmanjoj formi.

[2] Svako ko zna da se sinovima označavaju istine, a kćerima dobra, može da vidi mnoge tajne u Reči, osobito u proročkoj Reči, koje bi inače ostale skrivene; kao i šta je označenosinom čovječijim, kako je Gospod nazivao samoga sebe u Reči. Da se označava Božanska istina koja proističe od Božanskog ljudskog, vidi se iz odlomaka u kojima se tako naziva, a koji se mogu ovde navesti kako bi se u isto vreme potvrdilo da sin označava istinu; kao kod Jovana: Narod (gomila) mu reče: mi čusmo iz zakona da će Krist (Hristos) ostati u vijek; akako ti govoriš da se sinu čovječijem treba podignuti? Ko je taj sin čovječiji? A Isus im reče: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok imate vidjelo da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami, ne zna kuda ide. Dok vidjelo imate, vjerujete vidjelu, da budete sinovi vidjela (Jovan 12:34-36). Iz ovoga se vidi da se sinom čovječijim označava nešto slično onome što se označava vidjelom (svetlošću), jer oni su ga pitali, Koje taj sin čovječiji? a Gospod je odgovorio da je on vidjelo koje treba da veruju (da ovo vidjelo označava Božansku istinu, vidi mesta navedena u br. 9548, 9684); tako i to označava sina čovječijega.

[3] Kod Luke: Blago vama kad vas pomrznu ljudi sina čovječijega radi (Luka 6:22); gde radi sina čovječijega označava radi Božanske istine koja proističe od Gospoda; Božanska istina je sve od vere u, i od ljubavi prema Gospodu, a biti omrznut radiovoga, je biti blagosloven. Ponovo: Doći će vrijeme kada ćete zaželjeti da vidite jedan dan sina čovječijega, i ne ćete vidjeti. I reći će vam: evo ovdje je ili : eno ondje je. Ali ne izlazite, niti tražite (Luka 17:22-23); zaželjeti vidjeti jedan dan sina čovječijeg označava videti jedno od stanja Božanske istine koje je pravo. Predmet o kojemu se ovde govori je kraj crkve, kad više neće biti vere, jer neće biti ljubavi prema bližnjemu; u koje vreme sva će prava istina Božanska nestati; a pošto je istina Božanska označena sinom čovječijim, što se može reći za istinu Božansku od Gospoda, ali ne za Gospoda samoga.

[4] Ponovo: Kada dođe sin čovječiji, hoće li naći vjere na zemlji? (Luka 18:8); to jest, kada bude istina Božanska otkrivena iz neba, neće se verovati. Sin čovječiji označava i ovde Gospoda kao istinu Božansku , to jest, istinu Božansku koja proističe od Gospoda. Dolazak Gospodov označava otkrovenje istine Božanske na kraju crkve.

[5] Kod Mateje: Jer kao što munja izlazi od istoka i pokazje se do zapada, taki će biti dolazak sina čovječijega. I tada će se pokazati znak sina čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva koljena na zemlji; i ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom (Mateja 24:27, 30); dolazak sina čovječijeg označava otkrovenje istine Božanske na kraju vremena, to jest, na kraju crkve; proplakaće sva plemena na zemlji, označavaju sve istine i dobra vere i ljubavi od Gospoda, a stoga i prema Gospodu, u kompleksu; oblacinebeski na kojima će doći, označavaju doslovno začenje Reči; a sila i slava označavaju unutrašnji smisao, u čijem je najdubljem delu predmet o kome se govori Gospod sam (vidi dalje objašnjenje ovih reči u br. 4060.

[6] Na sličan način i na drugome mestu: I ja vam kažem: odsele ćete vidjeti sina čovječijega gdje sjedi na oblacima s desne strane sile i ide na oblacima nebeskim (Mateja 26:64). Od sada će sin čovječiji sjedeti na desnu silu Boga (Luka 22:69). Sin čovječijioznačava Božansku istinu koja proističe od Gospoda; sjedati o desnusile označavada on ima svemoć, jer Božansko dobroima svemoć preko Božanske istine; time što se kazalo, odsele ćete vidjeti označava da je Božanska istina u svojoj svemoći kada je Gospod na svetu pobedio paklove, i doveo sve stvari u red u njima [paklovima] i u nebu, i da će nataj način biti spaseni oni koji ga prime u verii ljubavi (vidi br. 9715). (da sjedjeti o desnu ruku označava svemoć, vidi br. 3387, 4592, 9133; da dobro ima svu moć preko istine, vidi se u br. 6344, 6423, 8304, 9327, 9643; da je Božanska moć sama Božanska istina, br. 6948; da se oblacima na kojima će sin čovječiji , to jest, Božanska istine, doći označava Reč u slovu, vidi predgovor Postanju 18; i br. 4060, 4391, 5922, 6343, 8443, 8781; i da slava označava Božansku istinu samu, kao što je ona u unutrašnjem smislu Reči, vidi predgovor Postanju 18; i br. 4809, 5922, 8267, 9429).

[7] Iz svega se ovoga sada može vdeti šta je označeno ovim rečima: I vidjeh i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeđaše kao sin čovječiji, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu (Otkr. 14:14). I vidjeh u noćnom viđenju, i dođe sjedeći na oblacima nebeskim neko kao sin čovječiji (Danilo 7:13). I dade mu vlast i sud da čini, jer je sin čovječiji (Jovan 5:27). Pošto se svaki se sud izvršava kroz istinu, to se kaže, da je Gospodu dano da vrši sud, jer da je on sin čovječiji; sin čovječiji, kao što je rečeno, označava

Božansku istinu; Otac od kojega proističe, Božansko dobro (br. 2803, 3704, 8897). Pošto je dano Božanskoj istini da izvršava sud, stoga se kaže da kad dođe, sin čovječijisjedeće na prijestolu u slavi svojoj (Mateja 19:28; 25:31); i da će sin čovječiji dati svakome po djelima njegovijem (Mateja 16:27).

[8] Dalje: Koji sije dobro sjeme ono je sin čovječiji; polje je svijet; sjeme su sinovi carstva; kukolj sinovi su zla (Mateja 13:37-38); dobro sjeme označava istinu Božansku, stoga se kaže da sin čovječiji sije; sinovi carstva označaju istinu Božansku u nebu i u crkvi, jer sin označava istinu (vidi br. 489, 491, 1147, 2623), a u obrnutom smislu, obmanu, koja je sin zla; carstvo označava nebo, a isto tako i crkvu.

[9] Kod Jovana: I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba, sin čovječiji koji je na nebu (Jovan 3:13); iz ovoga se vidi da sin čovječiji označava Božansku istinu u nebima; jer ova silazi, pa stoga se i penje u nebo, jer niko ne može da se uspne na nebo ako mu ne siđe Božanska istina iz neba, jer influks je Božanski, ne obratno. Pa pošto je Gospod ova istina, stoga se on naziva sinom čovječijim koji se na nebesima.

Kod Mateje: Sin čovječiji nema gdje glavu zakloniti (Mateja 8:20); ovde sin čovječiji označava Božansku istinu; nemati gdje glavu zakloniti označava da Božanska istina nema nigde mesta, ili kod čoveka, u to vreme.

[10] Dasin čovječiji treba da postrada i da će ga ubiti (Matt. (17:12, 23; 20:18; 26; 2 i na drugim mestima), označava da se ovako postupalo s Božanskom istinom, kao što on sam uči u sledećim odlomcima: Ja sam put, i istina, i život (Jovan 14:6). Niko se ne će ondje naseliti, niti će se baviti u njemu sin čovječiji (Jeremija 49:18, 33). Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gdje niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin čovječiji (Jer. 51:43). Svako ko nije upoznt sa duhovnim smislom Reči poverovaće da gradovi koji se ovde pominju označavaju gradove, i da čovjek i sin čovječiji označava čoveka i sina; i da će gradovi biti tako opustošeni da niko ne će u njima živeti; ali ovim se rečima opisuje stanje crkve u pogledu doktrine istine (istinite doktrine); jer gradovi označavaju doktrinarne stvari crkve (br. 402, 2449, 3216, 4492-4493); čovjek, istinu samu crkve povezanu s dobrom (br. 3134, 7716, 9007); stoga sin čovječiji označava istinu.

[11] Pošto se sinom čovječijim označavala Božanska istina koja proističe od Gospoda, stoga su se i proroci, preko kojih se ona otkrivala, nazivali sinovima čovječijim, kao kod Danila 8:17; kod Jezikilja ? 3ccc ?? 2:6, 8ccc ?; ?? 3:3? 3:4? 3:10? 3:17, i na mnogim drugim mestima.

[12] Pošto većina izraza u Reči imaju i obrnuto značenje, isto je i sa značenjem sina čovječijega, koji u ovome smisl značava obmanu koja je suprotna istini, kao kod Isaije: Ko si ti da se bojiš čovjeka smrtnoga i sina čovječijega, koji je kao trava? (Isa. (51:12); gde sin čovječiji koji je kao trava označava sećanje-znanje kroz koje se rađa obmana.

Kod Davida: Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječijega, u kojega nema pomoći (Psalam 146:3); gde knezovi označavaju glavne istine (br. 2089, 5044), stoga u obrnutom smislu, glavne obmane; pa stoga sin čovječiji označava i obmanu samu.

  
/ 10837