Bible

 

Jezekilj 26

Studie

   

1 A jedanaeste godine prvi dan meseca dođe mi reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, što Tir govori za Jerusalim: Ha, ha! Razbiše se vrata narodima, obratiše se k meni, napuniću se kad opuste;

3 Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo mene na te, Tire, i dovešću mnoge narode na te kao da bih doveo more s valima njegovim.

4 I oni će obaliti zidove tirske i kule u njemu raskopati, i omešću prah njegov i pretvoriću ga u go kamen.

5 I postaće mesto da se razastiru mreže usred mora, jer ja govorih, veli Gospod Gospod, i biće grabež narodima.

6 I kćeri njegove po polju izginuće od mača, i poznaće da sam ja Gospod.

7 Jer ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću dovesti na Tir Navuhodonosora, cara vavilonskog sa severa, cara nad carevima, s konjima i s kolima i s konjicima i s vojskama i mnogim narodom.

8 Kćeri tvoje po polju pobiće mačem, i načiniće prema tebi kule, i iskopaće opkope prema tebi, i podignuće prema tebi štitove.

9 I namestiće ubojne sprave prema zidovima tvojim, i razvaliće kule tvoje oružjem svojim.

10 Od mnoštva konja njegovih pokriće te prah, od praske konjika i točkova i kola zatrešće se zidovi tvoji, kad stane ulaziti na tvoja vrata kao što se ulazi u grad isprovaljivan.

11 Kopitima konja svojih izgaziće sve ulice tvoje, pobiće narod tvoj mačem, i stupovi sile tvoje popadaće na zemlju.

12 I popleniće blago tvoje i razgrabiti trg tvoj, i razvaliće zidove tvoje i lepe kuće tvoje razoriti, i kamenje tvoje i drva tvoja i prah tvoj baciće u vodu.

13 I prekinuću jeku pesama tvojih, i glas kitara tvojih neće se više čuti.

14 I učiniću od tebe go kamen, bićeš mesto gde se razastiru mreže, nećeš se više sazidati; jer ja Gospod govorih, veli Gospod Gospod.

15 Ovako veli Gospod Gospod Tiru: Neće li se zadrmati ostrva od praske padanja tvog, kad zajauču ranjenici, kad pokolj bude u tebi?

16 Svi će knezovi morski sići s prestola svojih i skinuće sa sebe plašte i svući sa sebe vezene haljine, i obući će se u strah; sedeće na zemlji, i drhtaće svaki čas i čuditi se tebi.

17 I naricaće za tobom i govoriće ti: Kako propade, slavni grade! U kome življahu pomorci, koji beše jak na moru, ti i stanovnici tvoji, koji strah zadavahu svima koji življahu u tebi.

18 Sad će se uzdrhtati ostrva kad padneš, i smešće se ostrva po moru od propasti tvoje.

19 Jer ovako veli Gospod Gospod: Kad te učinim pustim gradom, kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdanu, i velika te voda pokrije,

20 I kad te svalim s onima koji silaze u jamu k starom narodu, i namestim te na najdonjim krajevima zemlje, u pustinji staroj s onima koji silaze u jamu, da se ne živi u tebi, tada ću opet postaviti slavu u zemlji živih.

21 Učiniću da budeš strahota kad te nestane, i tražiće te i nećeš se naći do veka, govori Gospod Gospod.

   

Komentář

 

City

  
The Siege and Destruction of Jerusalem by the Romans Under the Command of Titus, by David Roberts

In the ancient world cities were nearly nations unto themselves – they existed within walls, with their own laws and customs, generally centered on the common purpose of trade. This is not as much the case in the modern world, but we still tend to divide ourselves city by city in terms of sports teams, accents, music and culture, and still tend to generalize the character of people from other cities. It follows, then, that in the Bible cities represent various doctrines – collections of inter-related ideas about spiritual reality. Such doctrines can be based on anything from the Lord’s true teachings – the New Jerusalem seen by John in Revelation – to the falsity and heresy of Sodom and various cities obliterated by the people of Israel at God’s command. On the most personal level, a city can also represent the natural mind of one person – which makes sense since we each to some extent have our own doctrine and our own set of ideas and beliefs.