Bible

 

Jezekilj 20

Studie

   

1 A sedme godine, petog meseca, dana desetog, dođoše neki od starešina Izrailjevih da upitaju Gospoda, i sedoše preda mnom.

2 I dođe mi reč Gospodnja govoreći:

3 Sine čovečji, kaži starešinama Izrailjevim i reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Dođoste li da me pitate? Tako ja živ bio, nećete me pitati, govori Gospod Gospod.

4 Hoćeš li da im sudiš? Hoćeš li da im sudiš? Sine čovečji. Pokaži im gadove otaca njihovih.

5 I reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Kog dana izabrah Izrailja i podigoh ruku svoju semenu doma Jakovljevog, i pokazah im se u zemlji misirskoj, i podigoh im ruku svoju govoreći: Ja sam Gospod Bog vaš;

6 Onog dana podigoh im ruku svoju da ću ih odvesti iz zemlje misirske u zemlju koju sam pronašao za njih, gde teče mleko i med, koja je dika svim zemljama.

7 I rekoh im: Odbacite svaki gadove ispred svojih očiju, i nemojte se skvrniti o gadne bogove misirske, ja sam Gospod Bog vaš.

8 Ali se odvrgoše od mene, i ne hteše me poslušati, nijedan ih ne odbaci gadova ispred očiju svojih, i gadnih bogova misirskih ne ostaviše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih da izvršim gnev svoj na njima usred zemlje misirske.

9 Ali imena svog radi, da se ne oskvrni pred onim narodima među kojima behu, pred kojima im se pokazah, učinih da ih izvedem iz zemlje misirske.

10 I izvedoh ih iz zemlje misirske, i dovedoh ih u pustinju.

11 I dadoh im uredbe svoje, i objavih im zakone svoje, koje ko vrši, živ će biti kroz njih.

12 I subote svoje dadoh im da su znak između mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem.

13 Ali se odvrže od mene dom Izrailjev u pustinji; ne hodiše po mojim uredbama, i zakone moje odbaciše, koje ko vrši živi kroz njih, i subote moje grdno oskvrniše; zato rekoh da ću izliti gnev svoj na njih u pustinji da ih istrebim.

14 Ali učinih, imena svog radi, da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh.

15 I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ih neću odvesti u zemlju koju im dadoh, gde teče mleko i med, koja je dika svim zemljama;

16 Jer odbaciše moje zakone i po uredbama mojim ne hodiše, i subote moje oskvrniše, jer srce njihovo iđaše za gadnim bogovima njihovim.

17 Ali ih požali oko moje, te ih ne istrebih, i ne zatrh ih u pustinji.

18 Nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: Ne idite po uredbama otaca svojih i ne držite njihove zakone, i ne skvrnite se gadnim bogovima njihovim.

19 Ja sam Gospod Bog vaš, po mojim uredbama hodite, i moje zakone držite i izvršujte;

20 I subote moje svetkujte da su znak između mene i vas, da znate da sam ja Gospod Bog vaš.

21 Ali se odvrgoše od mene i sinovi, ne hodiše po mojim uredbama, i zakone moje ne držaše da ih izvršuju, koje ko vrši živi kroz njih; subote moje oskvrniše; zato rekoh da ću izliti jarost svoju na njih i navršiti gnev svoj na njima u pustinji.

22 Ali povratih ruku svoju i učinih imena svog radi da se ne oskvrni pred narodima pred kojima ih izvedoh.

23 I ja im još podigoh ruku svoju u pustinji da ću ih rasejati po narodima i razasuti po zemljama.

24 Jer zakone moje ne izvršavaše i uredbe moje odbaciše i subote moje oskvrniše, i oči im gledahu za gadnim bogovima otaca njihovih.

25 Zato im i ja dadoh uredbe ne dobre i zakone kroz koje neće živeti.

26 I oskvrnih ih darovima njihovim što propuštahu kroz oganj sve što otvori matericu, da ih potrem, da poznadu da sam ja Gospod.

27 Zato govori domu Izrailjevom, sine čovečji, i kaži im: Ovako veli Gospod Gospod: Još me i ovim ružiše oci vaši čineći mi bezakonje:

28 Kad ih odvedoh u zemlju, za koju podigoh ruku svoju da ću im je dati, gde god videše visok hum i drvo granato, onde prinosiše svoje žrtve i stavljaše svoje dare, kojima dražahu, i metaše mirise svoje ugodne, i onde liše nalive svoje.

29 I rekoh im: Šta je visina, na koju idete? I opet se zove visina do danas.

30 Zato reci domu Izrailjevom: Ovako veli Gospod Gospod: Ne skvrnite li se na putu otaca svojih? I za gadovima njihovim ne kurvate li se?

31 I prinoseći dare svoje, provodeći sinove svoje kroz oganj ne skvrnite li se o sve gadne bogove svoje do danas, i mene li ćete pitati, dome Izrailjev? Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, nećete me pitati.

32 A šta mislite, neće biti nikako, što govorite: Bićemo kao narodi, kao plemena po zemljama, služeći drvetu i kamenu.

33 Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, rukom krepkom i mišicom podignutom i izlivenim gnevom carovaću nad vama.

34 I izvešću vas iz naroda, i sabraću vas iz zemalja po kojima ste rasejani, rukom krepkom i mišicom podignutom i izlivenim gnevom.

35 I odvešću vas u pustinju tih naroda, i onde ću se suditi s vama licem k licu.

36 Kako sam se sudio s ocima vašim u pustinji zemlje misirske, tako ću se suditi s vama, govori Gospod Gospod.

37 I propustiću vas ispod štapa i dovesti vas u sveze zavetne.

38 I odlučiću između vas odmetnike i koji odustaju mene; izvešću ih iz zemlje gde su došljaci, ali neće ući u zemlju Izrailjevu, i poznaćete da sam ja Gospod.

39 Vi, dakle, dome Izrailjev, ovako veli Gospod Gospod: Idite, služite svaki gadnim bogovima svojim i u napredak, kad nećete da me slušate; ali imena mog svetog ne skvrnite više darovima svojim i gadnim bogovima svojim.

40 Jer na mojoj gori svetoj, na visokoj gori Izrailjevoj, govori Gospod Gospod, onde će mi služiti sav dom Izrailjev, koliko ih god bude u zemlji, onde će mi biti mili i onde ću iskati prinose vaše i prvine od darova vaših sa svim svetim stvarima vašim.

41 Mili ćete mi biti s ugodnim mirisom, kad vas izvedem iz naroda i saberem vas iz zemalja u koje ste rasejani; i biću posvećen u vama pred narodima.

42 I poznaćete da sam ja Gospod kad vas dovedem u zemlju Izrailjevu, u zemlju za koju podigoh ruku svoju da ću je dati ocima vašim.

43 I onde ćete se opomenuti puteva svojih i svih dela svojih, kojima se oskvrniste, i sami ćete sebi biti mrski za sva zla svoja koja činiste.

44 I poznaćete da sam ja Gospod kad vam učinim radi imena svog; ne po vašim zlim putevima niti po opakim delima vašim, dome Izrailjev, govori Gospod Gospod.

   

Komentář

 

Father

  
Rudolf von Arthaber with his Children, by Friedrich von Amerling

Father in the Word means what is most interior, and in those things that are following the Lord's order, it means what is good. In the highest sense Father means the Lord Himself, the creator. In the generation of natural children it is the father who provides the soul or the most interior receptacle of life, and an internal heredity, and the mother who provides all of the substance that the soul uses to form its body, plus an external heredity. In this process the soul comes from the Lord through the father, and not from the father, since all life is from the Lord. The wise person calls the Lord his father and the church his mother because his interior loves come from the Lord, but are given form and actuality through the truths taught by the church. Those things thus brought forth are a person's spiritual "children". In the New Testament, when speaking of Jesus and the Father, what is meant is the outward manifestation with the divine itself as the soul inside. Because Jesus was born from a natural mother, He had a natural body and a natural Jewish heredity. Throughout his life as He was tempted by the hells, He slowly put off all he had from His mother and replaced it with what He had from Himself inside, the Father. In doing this he made himself one with the Father that was His inmost so He could truly say, "I and my Father are one".