Bible

 

Jezekilj 16

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, pokaži Jerusalimu gadove njegove,

3 I reci: Ovako veli Gospod Gospod Jerusalimu: Postanjem i rodom ti si iz zemlje hananske; otac ti beše Amorejac a mati Hetejka.

4 A o rođenju tvom, kad si se rodila, nije ti pupak odrezan i nisi okupana vodom da bi bila čista, niti si solju natrvena ni pelenama povita.

5 Oko te ne požali da ti učini šta od toga i da ti se smiluje: Nego ti bi bačena u polje, jer beše mrska duša tvoja onog dana kad si se rodila.

6 I idući mimo tebe i videvši te gde se valjaš u svojoj krvi, rekoh ti: Da si živa u svojoj krvi! I opet ti rekoh: Da si živa u svojoj krvi!

7 I učinih da rasteš na hiljade kao trava u polju; i ti naraste i posta velika i dođe do najveće lepote; dojke ti napupiše, i dlake te probiše; ali ti beše gola naga.

8 I idući mimo tebe pogledah te, i gle, godine ti behu godine za ljubljenje; i raširih skut svoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se i učinih veru s tobom, govori Gospod Gospod, i ti posta moja.

9 I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem.

10 I obukoh ti vezenu haljinu, i obuh ti crevlje od jazavca, i opasah te tankim platnom i zastreh te svilom.

11 I nakitih te nakitom, i metnuh ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata.

12 I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan venac na glavu.

13 I ti beše okićena zlatom i srebrom, i odelo ti beše od tankog platna i od svile i vezeno, jeđaše belo brašno i med i ulje, i beše vrlo lepa, i prispe do carstva.

14 I raziđe se glas o tebi po narodima radi lepote tvoje, jer beše savršena krasotom mojom, koju metnuh na te, govori Gospod Gospod.

15 Ali se ti osloni na lepotu svoju, i prokurva se s glasa svog, te si prosipala kurvarstvo svoje svakome koji prolažaše, i bivala si njegova.

16 I uzevši od haljina svojih načinila si šarene visine, i kurvala si se na njima, kako nikada nije bilo niti će biti.

17 I uzevši krasni nakit svoj od mog zlata i od mog srebra što ti dadoh, načinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima.

18 I uzevši vezene haljine svoje zaodela si ih, i ulje moje i kad moj stavila si pred njih.

19 I hleb moj, koji ti dadoh, belo brašno i ulje i med, čim te hranjah, postavila si pred njih za miris ugodni. Tako je bilo, govori Gospod Gospod.

20 I uzimala si sinove svoje i kćeri svoje koje si rodila, i njih si im prinosila da se spale. Malo li beše kurvarstva tvog,

21 Te si i sinove moje klala i davala si ih da im se provedu kroz oganj?

22 I uza sve gadove svoje i kurvarstva svoja nisi se opominjala dana mladosti svoje kad si bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj.

23 I posle sve zloće svoje, (Teško, teško tebi! Govori Gospod Gospod,)

24 Sagradila si sebi kuću kurvarsku, i načinila si sebi visine na svakoj ulici,

25 Na svakoj rasputici načinila si sebi visinu, i nagrdila si svoju lepotu, i razmetala si noge svoje svakome koji prolažaše, i umnožila si kurvarstvo svoje.

26 Kurvala si se sa sinovima misirskim, susedima svojim velikog tela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnevila.

27 Zato gle, digoh ruku svoju na te i umalih obrok tvoj, i dadoh te na volju nenavidnicima tvojim, kćerima filistejskim, koje beše stid od sramotnog puta tvog.

28 Kurvala si se sa sinovima asirskim, jer se ne mogaše nasititi; kurvala si se s njima, i opet se nisi nasitila.

29 I umnožila si kurvarstvo svoje u zemlji hananskoj sve do haldejske, i ni tako se nisi nasitila.

30 Kako je iznemoglo srce tvoje, govori Gospod Gospod, kad činiš sve što čini najgora kurva,

31 Kad si gradila kurvarsku kuću na svakoj rasputici i činila visinu na svakoj ulici! A ni kao kurva nisi, jer nisi marila za platu;

32 Nego kao žena preljubočinica, koja mesto muža svog prima druge.

33 Svim kurvama daje se plata, a ti si davala platu svim milosnicama svojim i darivala si ih da dolaze k tebi sa svih strana da se kurvaju s tobom.

34 I tako je u tebe naopako prema ženama u tvom kurvarstvu: Jer niko ne ide za tobom da se kurva, i ti daješ platu, a ne daje se tebi plata; to je naopako.

35 Zato, kurvo, čuj reč Gospodnju.

36 Ovako veli Gospod Gospod: Što se otrov tvoj prosu, i što se u kurvanju tvom otkrivala golotinja tvoja tvojim milosnicima i svim gadnim idolima tvojim, i za krv sinova tvojih, koje si im dala,

37 Zato, evo, ja ću skupiti sve milosnike tvoje, s kojima si se milovala, i sve koje si ljubila, i sve na koje si mrzela, skupiću ih sve oko tebe, i otkriću im golotinju tvoju da vide svu golotinju tvoju.

38 I sudiću ti kako se sudi onima koje čine preljubu i onima koje krv prolivaju, i daću te na smrt gnevu i revnosti.

39 I predaću te u njihove ruke, te će razoriti tvoju kuću kurvarsku i raskopati visine tvoje, i svući će haljine s tebe, i uzeće ti krasni nakit i ostaviće te golu nagu.

40 I dovešće na te ljudstvo, te će te zasuti kamenjem, i izbošće te mačevima svojim.

41 I popaliće kuće tvoje ognjem, i izvršiće na tebi sud pred mnogim ženama, i učiniću te ćeš se okaniti kurvanja i nećeš više davati plate.

42 I namiriću gnev svoj nad tobom, i revnost će se moja ukloniti od tebe, i umiriću se, i neću se više gneviti.

43 Zato što se nisi opominjala dana mladosti svoje, nego si me dražila svim tim, zato, evo, i ja ću obratiti put tvoj na tvoju glavu, govori Gospod Gospod, te nećeš činiti grdila niti kakvih gadova svojih.

44 Gle, ko god govori priče, govoriće o tebi priču, i reći će: Kakva mati, takva joj kći.

45 Ti si kći matere svoje, koja se odmetnula od muža svog i dece svoje, i sestra si sestara svojih, koje se odmetnuše od muževa svojih i dece svoje, mati vam je Hetejka a otac Amorejac.

46 A starija ti je sestra Samarija s kćerima svojim, koja ti sedi s leve strane, a mlađa ti je sestra koja ti sedi s desne strane Sodom sa kćerima svojim.

47 A ti ni njihovim putem nisi hodila, niti si činila po njihovim gadovima, kao da ti to beše malo, nego si bila gora od njih na svim putevima svojim.

48 Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, sestra tvoja Sodom i kćeri njene nisu činile kako si činila ti i tvoje kćeri.

49 Evo, ovo beše bezakonje sestre tvoje Sodoma: U ponosu, u izobilju hleba i bezbrižnom miru beše ona i kćeri njene, a ne pomagahu siromahu i ubogom;

50 Nego se ponašahu i činjahu gadove preda mnom, za to ih zatrh kad videh.

51 Samarija nije zgrešila pola koliko ti, jer si počinila gadova svojih više nego one, te si opravdala sestre svoje svim gadovima svojim koje si učinila.

52 I ti dakle, koja si sudila sestrama svojim, nosi sramotu svoju za grehe svoje, kojima si postala grđa od njih; one su pravednije od tebe; i ti se dakle stidi i nosi sramotu, kad si opravdala sestre svoje.

53 Ako dovedeš natrag njihovo roblje, roblje sodomsko i kćeri njene, i roblje samarijsko i kćeri njene, dovešću i tvoje roblje iz ropstva među njima.

54 Da nosiš sramotu svoju i da se stidiš za sve što si činila, i da im budeš uteha.

55 Ako se sestre tvoje, Sodom i kćeri njene povrate kao što su bile, i ako se Samarija i kćeri njene povrate kao što su bile, povratićeš se i ti i kćeri tvoje kao što ste bile.

56 Jer usta tvoja ne pominjaše Sodom, sestru tvoju, u vreme oholosti tvoje,

57 Pre nego se otkri zloća tvoja kao u vreme sramote od kćeri sirskih i od svih što su oko njih, kćeri filistejskih, koje te sramoćahu sa svih strana.

58 Nosi nevaljalstvo svoje i gadove svoje, govori Gospod.

59 Jer ovako veli Gospod Gospod: Učiniću ti kako si ti učinila prezrevši zakletvu i prestupivši zavet.

60 Ali ću se ja opomenuti zaveta svog koji sam učinio s tobom u vreme mladosti tvoje, i utvrdiću ti večan zavet.

61 Tada ćeš se opomenuti puteva svojih i postidećeš se kad primiš sestre svoje starije od sebe i mlađe, koje ću ti dati za kćeri, ali ne po tvom zavetu.

62 I ja ću utvrditi zavet svoj s tobom, i poznaćeš da sam ja Gospod,

63 Da se opomeneš i postidiš i da ne otvoriš više usta od sramote, kad ti oprostim sve što si učinila, govori Gospod Gospod

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6804

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6804. I opomenu se Bog zavjeta Svojega s Abramom, sIsakom, i s Jakovom, označava zbog povezanosti sa Crkvom kroz Gospodovo Božansko Ljudsko. Ovo se vidi iz značenja zaveta, što označava povezanost, kao što će biti objašnjeno niže; i iz reprezentacije Abrahama, Isaka, i Jakova, s kojima se učinjen zavet, koji označava Gospoda u pogledu Božanskog Ljudskog. Da Abraham pretstavlja Gospoda kao Božansko Samo, Isak, kao Božansko Racionalno, a Jakov, kao Božansko Prirodno, vidi br. 1893, 6276, 6425. Da Abraham, Isak, i Jakov, kada se pomenu u Reči, nisu oni koji se pominju u duhovnom smislu, može se jasno videti iz toga što imena nikad ne dopiru u nebo, nego same stvari i kvalitet stvari, kao i stanje stvari koje pripadaju Crkvi, Gospodovom carstvu, i Gospodu Samom. Štaviše, sami anđeli u nebu nikad ne upravljaju svoju misao na pojedinačne osobe, jer bi to bilo postavljanje granica mislima, i njihvo udaljavanje od sveopšteg opažanja stvari od čega se izvodi anđeoski govor. Otuda dolazi to da je govor anđela u nebu neizreciv, i mnogo iznad ljudske misli koja se ne širi na sveopšte nego je sužena na pojedinačno. Stoga se kaže, Mnogi će doći od istoka i zapada i sješće za trpezu s Abrahamom i Isakom i Jakovom, u carstvu nebeskom (Mateja 8:11); anđeli opažaju Gospodovo prisustvo kada usvajaju istinu i dobro koje proističe od Njegovog Božanskog Ljudskog. Ponovo, kada čitamo, da je Lazar uznesen u naručje Abramovo, (Luka 16:22), anđeli su opazili kako je bio uznesen ebo, gde je Gospod prisutan. Otuda se vidi jasno da se pod zavetom s Abramom, Isakom, i Jakovom ovde misli, u unutrašnjem smislu, na povezivanje kroz Gospodovo Božansko Ljudsko. Da je Božansko Ljudsko zavet, to jest, povezanost, može se videti iz mnogih odlomaka u Reči. Tako kod Isaije,

Ja Gospod dozvah te u pravdi i držaću te za ruku i čuvaću te i učiniću da budeš zavjet narodu, vidjelo narodima (Isaija 42:6. Ponovo, Ovako veli Gospod: u vrijeme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te da budeš zavjet narodu, da utvrdiš zemlju i naslijediš opustjelo našljedstvo (Isaija 49:8. Ponovo, Prignite uho svoje i hodite k meni, i živa će biti duša vaša; i učiniću s vama zavjet vječan, milosti Davidove istinite. Evo, dadoh ga za svjedoka narodima, za vođu i zapovjednika narodima (Isaija 55:3, 4).

Kod Malahije, Evo, ja ću poslati anđela svojega. koji će pripraviti put preda mnom, i iz nenada će doći u crkvu svoju Malahija 3:1. U DrugojknjiziSamuilovoj, Ako i nije tako dom moj pred Bogom, ipak je učinio zavjet vječan sa mnom, u svemu dobro uređen i utvrđen (13:5). Ovi odlomci govore jasno o Gospodu i o povezivanju ljudske rase sa Gospodovim Božanskim Samim preko Njegovog Božanskog Ljudskog. Da je Gospod kao Božansko Ljudsko Posrednik, i da niko ne može doćiBožanskom Samom koje je u Gospodu i koje se naziva Ocem osim preko Sina, to jest, preko Božanskog Ljudskog, poznato je u Crkvi. Tako je Gospod, kao Božansko Ljudsko, veza; Ko može mišlju da obuhvati Božansko Samo? i ko ga ne može obuhvatiti mišlju, kako se može s njim povezati kroz ljubav? Dok svako može shvatiti Božansko Ljudsko u misli, i svako može s njim da se poveže kroz ljubav. Da zavet označava povezanost, može se videti po zavetima (ugovorima) među carstvima, jer se ova povezuju preko njih; i po tome što postoje obećanja s obe strane, koja se moraju držati, kako bi se zavet (sporazum) održao; ove obaveze (obećanja) ili sporazumi nazivaju se zavetima. Obećanja ili obaveze koje se u Reči nazivaju zavetom, na strani čoveka su , u užem smislu, Deset Zapovesti ili Dekalog, a u širem smislu, statuti i uredbe, zapovesti, zakoni, svedočanstva i odredbe, koje je Gospod naredio s Brda Sinajskoga kroz Mojsija, a u još širem smislu, i Mojsijevim Knjigama, čiji sadržaj treba da poštuju sinovi Izrailjevi. A na strani Gospoda, [obaveze su [ milost i spasenje. Da su Deset Zapovesti ili Dekalog zavet, jasno je iz sledećih odlomaka: kod Mojsija,

Jehova vam objavi zavjet svoj, koji vam zapovijedi da držite, deset riječi, koje napisa na dvije ploče kamene. Pazite da n aboravite zavjeta Gospoda Boga Svojega koji učini s vama (Zak. Ponovljeni 4:13, 23); i jer su dve kamene tablice, na kojima su bile napisane deset zapovesti, bile položene u kovčeg (Izlazak 25:16, 21, 22; 31:18; 32:15, 16, 19; 40:20), stoga se kovčeg i nazvao kovčegom zaveta (Zak. Ponovljeni 31:9, 24-26), Jošua 3:3, 4, 14; 4:7, 9; Sudije 20:27; 2 Sam. (15:24; i o Carevima 8:21); u kome poslednjem odlomku Salomonkaže ovako, I odredih mjesto ovdje kovčegu u kome je zavjet Gospodov što je učinio s ocima našim kad ih je izveo iz zemlje Egipatske (1 o Carevima 8:21).

Kod Jovana, I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se ćivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj (Otkr. 11:19).

Da se naziv Zaveta daje svim sudovima i statutima, koje je zapovedio Gospod Izrailjskom narodu preko Mojsija, kao i u samim Mojsijevim Knjigama, vidi se iz sledećih odlomaka: kod Mojsija,

I reče Jehova Mojsiju: napiši sebi te riječ; jer po tijem riječima učinih zavjet s tobom i s Izrailjem. Kad siđe s gore Sinajske, držaše u rucidvije ploče svedočanstva (34:21, 27). Stvari koje se u ovom odlomku nazivaju zavetom, bile su mnoge stvari koje su se odnosile na žrtve, gozbe, pogače bez kvasca. Ponovo, Mojsije uze Knjigu zaveta, i pročita je uuši naroda, koji reče, Sve što je Jehova rekao, činićemo i slušati (Izlazak 24:7, 8). U Drugoj Knjizi o Careima, Josija car Judin, pročita im sve riječi knjige zavjetne, koja se nađe u domu Jehovinom. I car stojeći kod stupa učini zavjet pred Jehovom da će oni ići za Jehovom i držati zapovijesti Njegove i svjedočanstva Njegova i uredbe Njegove svijem srcem i svom dušom, vršeći riječi toga zavjeta. Tada zapovjedi car narodu govoreći: praznujte vazam Gospodu Bogu svojemu, kao što piše u knjizi zavjetnoj 2. Kraljevima 23:2, 3, 21) Kod Davida, Ako sinovi tvoji uščuvaju zavjet moj i otkrivenja moja, koma ću ih naučiti, onda će i sinovi njihovi do vijeka sjedjeti na prijestolu svom (Psalam 132:12).

Da zavet označava povezivanje preko ljubavi i vere, vidi se jasno iz Jeremije: Evo, idu dani, govori Jehova, kada ću učiniti s domom Izrailjevim i s domom Judinim nov zavjet. Ne kao onaj zavjet, koji učinih s ocima njihovim, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemljeEgipatske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše, i ja im bijah muž, govori Jehova; nego ovo je zavet što ću učiniti s domom Izrailjevim poslije svih dana, govori Jehova; metnuću zavjet svoj u njih , i na srcu njihovom napisaću ga, i biću im Bog, i oni će mi biti narod Jeremija 31:31-33. metnuću zavjet svoj u njih, i napisati ga na njihovim srcima, označava darivati verom i ljubavlju prema bližnjemu; a prek ere i ljubavi prema bližnjemu ostvaruje se povezanost opisana rečima, Ja ću im biti Bog, i oni će mi biti narod. Ponovo, I učiniću s njima zavjet vječan da se ne ću odvratiti od njih čineći im dobro, i daću im strah svoj u srce da ne odstupe od mene Jeremija 32:40. Povezivanje preko ljubavi, koje je označeno zavjetom, označeno je rečima, daću im strah svoj u srce da ne odstupe od mene.

Kod Jezikilja, I učiniću s njima zvjet mirni, biće vječan zavjet s njima i utvrdiću ih i umnožiću ih, i namjestiću svetinju svoju u sred njih za vijek. I šator će moj biti kod njih, i ja ću im biti Bog, i oni će mi biti narod Jezekilj 37:26? 37:27). U ovome odlomku se povezivanje preko ljubavi i vere, koje su zavet, opisuje svetinjom posred njih, kao i time što će s njima biti, rečima, ja ću im biti Bog, a oni će mi bitinarod. Ponovo, I idući mimo tebe, pogledah te, i gle, godine ti bijahu godine za ljubav; i raširih skut svoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se i učinih vjeru s tobom, govori Jehova Bog, i ti posta moja Jezekilj 16:8. ; govoreći o Jerusalimu, čime je označena Drevna Crkva; učiniti vjeru (stupiti u ugovor) kako bi postala Moja, jasno je da ovooznačava brak ili duhovno povezivanje. Pošto zavet (vera) označava povezivanje sa ženom (suprugom), to se taj zavet natiza i ženom zaveta (vere) (Malahija 2:14), a povezivanje među braćom naziva se bratski zavet (bratska vera) (Amos 1:9); Na zavet se misli i kod Davida,

Učinih zavjet s Izabranim Mojim; zahleh se Davidu slugi Svome (Psalam 89:3).

Da je obaveza iz zaveta na strani Gospoda milost i spasenje, vidi se kod Davida,

Svi su potovi Gospodovi milost i istina onima koji drže zavjet njegov i i otkrivenje njegovo Psalam 25:10).

Kod Isaije, Ako će se i gore pomaknuti, i humovi se pokolebati, opet milost moja ne će se odmaknuti od tebe, i zavjet mira mojega ne će se pokolebati, veli Jehova, koji ti je milostiv (Isaija 54:10).

Kod Mojsija, I tako znaj da je Gospod Bog tv0j, Bog vjeran, koji drži zavjet svoj i milost svoju do tisuća koljena onima koji ga ljube i drže zapovjesti njegove. I ako ove zakone uzaslušate, i uzdržite i ustvorite, i Gospod će Bog tvoj držati tebi zavjet i milost, za koju se zakle ocima tvojim (Zak. Ponovljeni 7:9, 12). Ponovo, A sada ako dobro uzaslušate glas molj i uščuvate zavjet moj, bićete moje blago mimosve narode, premda je moja sva zemlja (Izlazak 19:5). Ponovo, I obratiću se k vama, i učiniću vam da rastete, i umnožiću vas, i utvrdiću zavjet svoj s vama (Levitska 26:9); Obratiću se k vama, to priada milosti, učiniti da rtastu i da se namnože, onačava primiti kao dar veru i ljbav prema bližnjemu; a oni koji dobijaju dar, to s ni koji su izabrani; ovi svi izrazi se odnose na biti izabran (među spasenima), kao što se vidi iz ovih reči, bićete moje blago mimo sve narode. Postojali su znakovi zaveta i u rerezentativnoj Crkvi, a to su biti znakovi koji potsećaju na zavet. Obreazanje je bilo takav jedan znak (Postanje 17:11), jer je obrezanje označavalo očišćenje od nečistih ljubavi, i uklanjanje onoga što sprečava da se usadi nebeska ljubav preko koje dolazi do povezivanja. Sabat (dan Mira) tako isto je večni zavet (Izlazak 31:16). Hleb spomena kaže se, treba da bude [znak] za sinove Izrailjeve, za zavjetvječni (Levitska 24:8, 9). Krv je bila takav poseban znak kao štose vidi iz Mojsija, Mojsije uze knjigu zavetnu i pročita je u uši naroda, koji reče; Sve što je Jehova govorio, činićemo i slušati. Tada Mojsije uze krv (prinosmirni), i pokropi po narodu, i reče; Gle, krv zavjeta koji Jehova čini s vama ovim riječima (Izlazak 24:7, 8). I kod Zaharije,

A ti za krv zavjeta tvojega pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode (Zaharija 9:11), Krv je bila zavet, ili znak zaveta, jer je označavala povezivanje preko duhovne ljubavi, to jest, preko ljubavi prema bližnjem; zbog čega, kada je Gospod ustanovio Svetu Večeru, nazvao je Svoju krv krvlju novoga zaveta (Mateja 26:28). Iz ovih se razmatranja sada može videti na šta se misli u unutrašnjem smslu Reči pod zavetom.

  
/ 10837