Bible

 

Jezekilj 12

Studie

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, usred doma odmetničkog sediš, koji ima oči da vidi i ne vidi, ima uši da čuje i ne čuje; jer su dom odmetnički.

3 Zato ti, sine čovečji, spremi šta treba za seobu, i seli se obdan na njihove oči; i iseli se iz svog mesta na drugo mesto na njihove oči, ne bi li videli, jer su dom odmetnički.

4 I iznesi stvari svoje kao kad se ko seli obdan na njihove oči, a sam iziđi uveče na njihove oči kao oni koji se sele.

5 Na njihove oči prokopaj zid i iznesi svoje stvari.

6 Na njihove oči digni na ramena i iznesi po mraku, lice svoje pokrij da ne vidiš zemlje, jer te dadoh da budeš znak u domu Izrailjevom.

7 I učinih tako kako mi se zapovedi; stvari svoje iznesoh obdan kao kad se seli; a uveče prokopah zid rukom; i po mraku iznesoh na ramenima noseći na njihove oči.

8 A u jutru dođe mi reč Gospodnja govoreći:

9 Sine čovečji, reče li ti dom Izrailjev, dom odmetnički: Šta radiš?

10 Reci im: Ovako veli Gospod Gospod: Ovo je breme za kneza, koji je u Jerusalimu, i za sav dom Izrailjev što je onde.

11 Reci: Ja sam vam znak, kako ja učinih tako će im biti; preseliće se i otići u ropstvo.

12 I knez koji je među njima noseći na ramenima po mraku će izaći; oni će prokopati zid da iznesu, on će pokriti lice svoje da ne vidi zemlje očima.

13 Ali ću mu razapeti mrežu svoju i uhvatiće se u zamku moju, i odvešću ga u Vavilon, u zemlju haldejsku, ali je neće videti, a onde će umreti.

14 I sve koji su oko njega, pomoćnike njegove, i svu vojsku njegovu, rasejaću u sve vetrove, i izvući ću mač za njima.

15 I poznaće da sam ja Gospod, kad ih rasejem po narodima, i razaspem po zemljama.

16 A ostaviću ih nekoliko ljudi koji će ostati od mača i od gladi i od pomora da pripovedaju sve gadove svoje među narodima u koje otidu; i poznaće da sam ja Gospod.

17 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

18 Sine čovečji, hleb svoj jedi prezajući i vodu svoju pij drhćući i brinući se.

19 I reci narodu zemaljskom: Ovako veli Gospod Gospod za stanovnike jerusalimske, za zemlju Izrailjevu: hleb će svoj jesti u brizi i vodu će svoju piti prepadajući se, jer će zemlja opusteti i ostati bez svega što je u njoj za bezakonje svih koji žive u njoj.

20 I gradovi u kojima žive opusteće, i zemlja će biti pusta, i poznaćete da sam ja Gospod.

21 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

22 Sine čovečji, kakva je to priča u vas o zemlji Izrailjevoj što govorite: Protežu se dani, i od utvare neće biti ništa?

23 Zato im reci: Ovako veli Gospod Gospod: Ukinuću tu priču i neću je više govoriti u Izrailju; nego im reci: Blizu su dani i reč svake utvare.

24 Jer neće više biti u domu Izrailjevom zaludne utvare ni gatanja kojim se laska.

25 Jer ću ja, Gospod, govoriti i šta kažem zbiće se; neće se više odgađati, nego za vašeg vremena, dome odmetnički, reći ću reč i izvršiću je, govori Gospod Gospod.

26 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

27 Sine čovečji, gle, dom Izrailjev govori: Utvara koju taj vidi, do nje ima mnogo vremena, i za daleko vreme taj prorokuje.

28 Zato im reci: Ovako veli Gospod Gospod: Neće se više odgađati ni jedna moja reč; reč koju kažem zbiće se, govori Gospod Gospod.

   

Komentář

 

Much

  
You do so much for me, thank you

Intellectual things -- ideas, knowledge, facts, even insight and understanding -- are more separate and free-standing than emotional things, and it's easier to imagine numbering them as individual things. Our loves and affections tend to be more amorphous -- they can certainly be powerful, but would be harder to measure. Using words like “much,” “many,” myriad” and “multitude” to describe a collection of things gives the sense that there is an exact number, even if we don't know what it is and don't want to bother trying to count. These words, then, are used in the Bible in reference to intellectual things -- our thoughts, knowledge and concepts. Words that indicate largeness without the idea of number -- “great” is a common one -- generally refer to loves, affections and the desire for good. Here's one way to think about this: Say you want to take some food to a friend who just had a baby. That's a desire for good (assuming you're doing it from genuinely good motives). To actually do it, though, takes dozens of thoughts, ideas, facts and knowledges. What does she like to eat? What do you have to cook? What do you cook well? Can you keep it hot getting to her house? Is it nutritious? Does she have any allergies? So one good desire can bring a multitude of ideas into play.