Bible

 

Jezekilj 11

Studie

   

1 Tada me podiže duh, i odnese me na istočna vrata doma Gospodnjeg, koja gledaju na istok, i gle, na vratima beše dvadeset i pet ljudi, i među njima videh Jezaniju, sina Azurovog i Felatiju sina Venajinog, poglavare narodne.

2 I reče mi: Sine čovečji, ovi ljudi smišljaju bezakonje, i zlo savetuju u tom gradu,

3 Govoreći: Nije blizu; da gradimo kuće; ovaj je grad lonac a mi meso.

4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine čovečji.

5 I pade na me duh Gospodnji i reče mi: Reci: Ovako veli Gospod: Dome Izrailjev, tako govoriste, i znam misli srca vašeg.

6 Mnoge pobiste u tom gradu, i napuniste ulice njihove pobijenih.

7 Zato ovako veli Gospod Gospod: Koje pobiste i pobacaste usred njega, oni su meso, a on je lonac, a vas ću izvesti iz njega.

8 Bojite se mača; mač ću pustiti na vas, govori Gospod Gospod.

9 I izvešću vas iz njega, i daću vas u ruke tuđincima, i izvršiću na vama sudove.

10 Od mača ćete pasti, na međi Izrailjevoj sudiću vam, i poznaćete da sam ja Gospod.

11 Ovaj grad neće vam biti lonac niti ćete vi biti u njemu meso; na međi Izrailjevoj sudiću vam.

12 I poznaćete da sam ja Gospod, jer po uredbama mojim ne hodiste niti zakone moje izvršavaste, nego činiste po zakonima tih naroda što su oko vas.

13 A kad prorokovah, umre Felatija sin Venajin; tada padoh na lice svoje i povikah glasno i rekoh: Jaoh Gospode Gospode! Hoćeš li da istrebiš ostatak Izrailjev?

14 A glas Gospodnji dođe mi govoreći:

15 Sine čovečji, braća su tvoja, braća tvoja, rodbina tvoja i dom Izrailjev vaskoliki, kojima govoriše Jerusalimljani: Idite daleko od Gospoda, nama je data zemlja u nasledstvo.

16 Zato reci: Ovako veli Gospod Gospod: Ako ih i odagnah daleko među narode, ako ih i rasejah po zemljama, opet ću im biti svetinja za malo u zemljama u koje otidoše.

17 Zato reci: Ovako veli Gospod Gospod: Sabraću vas iz naroda i pokupiću vas iz zemalja u koje se rasejaste, i daću vam zemlju Izrailjevu.

18 I kad dođu u nju, izbaciće iz nje sve gadove njene i sve gnusobe njene.

19 I daću im jedno srce, i nov duh metnuću u njih, i izvadiću iz tela njihovog kameno srce i daću im srce mesno,

20 Da bi hodili po mojim uredbama i držali moje zakone i izvršavali ih; i biće mi narod, i ja ću im biti Bog.

21 A kojima srce ide po želji gnusoba njihovih i gadova njihovih, njihov ću put obratiti na njihovu glavu, govori Gospod Gospod.

22 Potom mahnuše heruvimi krilima svojim, i točkovi otidoše prema njima, i slava Boga Izrailjevog beše ozgo nad njima.

23 I podiže se slava Gospodnja isred grada, i stade na gori koja je s istoka gradu.

24 A mene duh podiže i odnese u utvari duhom Božjim u Haldejsku k roblju: i utvara koju videh otide od mene.

25 I kazah roblju sve reči Gospodnje što mi pokaza.

   

Komentář

 

Fall

  
Dempsey and Firpo, by Bellows.

Most of the time, falling means a lowering in spiritual state, from one closer to the Lord to one further. But, as with other common verbs, the meaning of "fall" is highly dependent on context in regular language, and in the spiritual sense as well. People fall on their faces in prayer, fall in battle, fall on others to attack them and fall on each other's necks in greeting. Stars fall from the sky, mountains fall on people, cities fall, and even faces fall. There's a lot of falling, in very different circumstances. When people fall on their faces in prayer -- it shows humility, and an acknowledgement of their own low state and need for the Lord's help. When they fall on each other's necks, it means a communication between the two spiritual states. At the other end of the scale, it illustrates complete spiritual destruction in the fall of a city.