Bible

 

Izlazak 8

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Idi k Faraonu, i reci mu: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi posluži.

2 Ako li nećeš pustiti, evo ću moriti svu zemlju žabama.

3 I reka će se napuniti žaba, i one će izaći i skakati tebi po kući i po kleti gde spavaš i po postelji tvojoj i po kućama sluga tvojih i naroda tvog i po pećima tvojim i po naćvama tvojim;

4 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaće žabe.

5 I reče Gospod Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži ruku svoju sa štapom svojim na reke i na potoke i na jezera, i učini nek izađu žabe na zemlju misirsku.

6 I pruži Aron ruku svoju na vode misirske, i izađoše žabe i pokriše zemlju misirsku.

7 Ali i vračari misirski učiniše tako svojim vračanjem, učiniše te izađoše žabe na zemlju misirsku.

8 A Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: Molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mog, pak ću pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu.

9 A Mojsije reče Faraonu: Čast da ti je nada mnom! Dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuća tvojih, i samo u reci da ostanu?

10 A on reče: Do sutra. A Mojsije reče: Biće kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš.

11 Otići će žabe od tebe i iz kuća tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvog; samo će u reci ostati.

12 I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje beše pustio na Faraona.

13 A Gospod učini po reči Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuće i sela i polja.

14 I na gomile ih grtahu, da je smrdela zemlja.

15 A kad Faraon vide gde odahnu, otvrdnu mu srce, i ne posluša ih, kao što beše kazao Gospod.

16 A Gospod reče Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji misirskoj.

17 I učiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po celoj zemlji misirskoj.

18 A gledaše i vračari misirski vračanjem svojim da učine da postanu uši, ali ne mogoše. I behu uši po ljudima i po stoci.

19 I rekoše vračari Faraonu: Ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša kao što beše kazao Gospod.

20 A Gospod reče Mojsiju: Ustani rano i izađi pred Faraona, evo, on će izaći k vodi, pa mu reci: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj da mi posluži.

21 Ako li ne pustiš narod moj, evo, pustiću na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuće tvoje svakojake bubine, i napuniće se bubina kuće misirske i zemlja na kojoj su.

22 Ali ću u taj dan odvojiti zemlju gesemsku, gde živi moj narod, i onde neće biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji.

23 I postaviću razliku između naroda svog i naroda tvog. Sutra će biti znak taj.

24 I učini Gospod tako, i dođoše silne bubine u kuću Faraonovu i u kuće sluga njegovih i u svu zemlju misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina.

25 I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reče im: Idite, prinesite žrtvu Bogu svom ovde u zemlji.

26 A Mojsije reče: Ne valja tako; jer bismo prineli na žrtvu Gospodu Bogu svom što je nečisto Misircima; a kad bismo prineli na žrtvu što je nečisto Misircima na oči njihove, ne bi li nas pobili kamenjem?

27 Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom, kao što nam je kazao.

28 A Faraon reče: Pustiću vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svom u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me.

29 A Mojsije reče: Evo ja idem od tebe, i moliću se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovih i od naroda njegovog sutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš narod da prinese žrtvu Gospodu.

30 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu.

31 I učini Gospod po reči Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovih i od naroda njegovog; ne osta ni jedna.

32 Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti narod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 7467

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7467. Only let not Pharaoh mock anymore in not letting the people go to sacrifice to Jehovah. That this signifies provided he does not deceive by a lie, and does not [fail to] leave them to worship their God in freedom, is evident from the representation of Pharaoh, as being those who are in falsities from evils and infest; from the signification of “mocking,” as being to deceive by a lie; from the signification of “letting go,” as being to leave; from the representation of the sons of Israel, as being those who are of the spiritual church; and from the signification of “sacrificing to Jehovah,” as being to worship their God (see n. 7393, 7452, 7458), which must be done in freedom (n. 7454, 7456). From all this it is evident that by “only let not Pharaoh mock anymore in not letting the people go to sacrifice to Jehovah,” is signified, provided he does not deceive by a lie, and does not [fail to] leave those who are of the spiritual church to worship their God in freedom.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.