Bible

 

Izlazak 8

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Idi k Faraonu, i reci mu: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi posluži.

2 Ako li nećeš pustiti, evo ću moriti svu zemlju žabama.

3 I reka će se napuniti žaba, i one će izaći i skakati tebi po kući i po kleti gde spavaš i po postelji tvojoj i po kućama sluga tvojih i naroda tvog i po pećima tvojim i po naćvama tvojim;

4 I na tebe i na narod tvoj i na sve sluge tvoje skakaće žabe.

5 I reče Gospod Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži ruku svoju sa štapom svojim na reke i na potoke i na jezera, i učini nek izađu žabe na zemlju misirsku.

6 I pruži Aron ruku svoju na vode misirske, i izađoše žabe i pokriše zemlju misirsku.

7 Ali i vračari misirski učiniše tako svojim vračanjem, učiniše te izađoše žabe na zemlju misirsku.

8 A Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: Molite Gospoda da ukloni žabe od mene i od naroda mog, pak ću pustiti narod da prinesu žrtvu Gospodu.

9 A Mojsije reče Faraonu: Čast da ti je nada mnom! Dokle da mu se molim za te i za sluge tvoje i za narod tvoj da odbije žabe od tebe i iz kuća tvojih, i samo u reci da ostanu?

10 A on reče: Do sutra. A Mojsije reče: Biće kako si kazao, da poznaš da niko nije kao Gospod Bog naš.

11 Otići će žabe od tebe i iz kuća tvojih i od sluga tvojih i od naroda tvog; samo će u reci ostati.

12 I otide Mojsije i Aron od Faraona; i zavapi Mojsije ka Gospodu za žabe koje beše pustio na Faraona.

13 A Gospod učini po reči Mojsijevoj; i pocrkaše žabe, i oprostiše ih se kuće i sela i polja.

14 I na gomile ih grtahu, da je smrdela zemlja.

15 A kad Faraon vide gde odahnu, otvrdnu mu srce, i ne posluša ih, kao što beše kazao Gospod.

16 A Gospod reče Mojsiju: Kaži Aronu: Pruži štap svoj, i udari po prahu na zemlji, nek se pretvori u uši po svoj zemlji misirskoj.

17 I učiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom svojim, i udari po prahu na zemlji, i postaše uši po ljudima i po stoci, sav prah na zemlji pretvori se u uši po celoj zemlji misirskoj.

18 A gledaše i vračari misirski vračanjem svojim da učine da postanu uši, ali ne mogoše. I behu uši po ljudima i po stoci.

19 I rekoše vračari Faraonu: Ovo je prst Božji. Ali opet otvrdnu srce Faraonu, te ih ne posluša kao što beše kazao Gospod.

20 A Gospod reče Mojsiju: Ustani rano i izađi pred Faraona, evo, on će izaći k vodi, pa mu reci: Ovako veli Gospod: Pusti narod moj da mi posluži.

21 Ako li ne pustiš narod moj, evo, pustiću na tebe i na sluge tvoje i na narod tvoj i na kuće tvoje svakojake bubine, i napuniće se bubina kuće misirske i zemlja na kojoj su.

22 Ali ću u taj dan odvojiti zemlju gesemsku, gde živi moj narod, i onde neće biti bubina, da poznaš da sam ja Gospod na zemlji.

23 I postaviću razliku između naroda svog i naroda tvog. Sutra će biti znak taj.

24 I učini Gospod tako, i dođoše silne bubine u kuću Faraonovu i u kuće sluga njegovih i u svu zemlju misirsku, da se sve u zemlji pokvari od bubina.

25 I Faraon dozva Mojsija i Arona, i reče im: Idite, prinesite žrtvu Bogu svom ovde u zemlji.

26 A Mojsije reče: Ne valja tako; jer bismo prineli na žrtvu Gospodu Bogu svom što je nečisto Misircima; a kad bismo prineli na žrtvu što je nečisto Misircima na oči njihove, ne bi li nas pobili kamenjem?

27 Tri dana hoda treba da idemo u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom, kao što nam je kazao.

28 A Faraon reče: Pustiću vas da prinesete žrtvu Gospodu Bogu svom u pustinji; ali da ne idete dalje; pa se molite za me.

29 A Mojsije reče: Evo ja idem od tebe, i moliću se Gospodu da otidu bubine od Faraona i od sluga njegovih i od naroda njegovog sutra; ali nemoj opet da prevariš, i da ne pustiš narod da prinese žrtvu Gospodu.

30 I otide Mojsije od Faraona, i pomoli se Gospodu.

31 I učini Gospod po reči Mojsijevoj, te otidoše bubine od Faraona i od sluga njegovih i od naroda njegovog; ne osta ni jedna.

32 Ali opet otvrdnu srce Faraonovo, i ne pusti narod.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 7396

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7396. Till when shall I supplicate for thee, and for thy servants, and for thy people? That this signifies intercession for those who are in falsities and infest, is evident from the signification of “supplicating” because for another, as being intercession; and from the representation of Pharaoh, as being those who are in falsities and infest (n. 7107, 7110, 7126, 7142, 7317); and as when his servants and his people are also added, these are represented by Pharaoh, then all and each are meant, for “servants” denote those who are of a lower sort and minister, and “people” denote the individuals. Empires and kingdoms are represented in heaven as a man, and the societies therein as the members of that man; but the king as the head. This representation has its ground in the fact that the universal heaven represents one man, and the societies therein his members, and this according to their functions. This shows how beautiful and delightful would be the representation of an empire, kingdom, and society in heaven, if they in like manner were conjoined among themselves by charity and faith. Moreover, wherever possible the Lord joins societies together in this way, for the Divine truth itself which proceeds from the Lord introduces this order wherever it is received, and this is the source of this order in heaven. It exists also on earth, but the societies which constitute it are scattered through the whole world, and are those who are in love to Him and in charity toward the neighbor. But these scattered societies have been gathered together by the Lord in order that they also, like the societies in heaven, may represent one man. These societies are not only within the church, but also outside of it, and taken together are called the Lord’s Church scattered and gathered from the good in the universal world, which is also called a communion. This communion, that is, this church, is the Lord’s kingdom on earth conjoined with the Lord’s kingdom in the heavens, and thus is conjoined with the Lord Himself.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.