Bible

 

Izlazak 6

Studie

   

1 A Gospod reče Mojsiju: Sad ćeš videti šta ću učiniti Faraonu; jer pod rukom krepkom pustiće ih, i isteraće ih iz zemlje svoje pod rukom krepkom.

2 Još govori Bog Mojsiju i reče mu: Ja sam Gospod.

3 I javio sam se Avramu, Isaku i Jakovu imenom Bog Svemogući, a imenom svojim, Gospod, ne bih im poznat.

4 I učinih zavet svoj s njima da ću im dati zemlju hanansku, zemlju u kojoj behu došljaci, u kojoj življahu kao stranci.

5 I čuh uzdisanje sinova Izrailjevih, koje Misirci drže u ropstvu, i opomenuh se zaveta svog.

6 Zato kaži sinovima Izrailjevim: Ja sam Gospod, i izvešću vas ispod bremena misirskih, i oprostiću vas ropstva njihovog, i izbaviću vas mišicom podignutom i sudovima velikim.

7 I uzeću vas da mi budete narod, i ja ću vam biti Bog, te ćete poznati da sam ja Gospod Bog vaš, koji vas izvodim ispod bremena misirskih.

8 Pak ću vas odvesti u svoju zemlju, za koju podigoh ruku svoju zaklinjući se da ću je dati Avramu, Isaku i Jakovu; i daću vam je u nasledstvo, ja Gospod.

9 I Mojsije kaza tako sinovima Izrailjevim; ali ne poslušaše Mojsija od slabosti duha svog i od ljutog ropstva.

10 I Gospod reče Mojsiju govoreći:

11 Idi, kaži Faraonu, caru misirskom, neka pusti sinove Izrailjeve iz zemlje svoje.

12 A Mojsije progovori pred Gospodom i reče: Eto, sinovi Izrailjevi ne poslušaše me, a kako će me poslušati Faraon, kad sam neobrezanih usana?

13 Ali Gospod govori Mojsiju i Aronu, i zapovedi im da idu k sinovima Izrailjevim i k Faraonu, da izvedu sinove Izrailjeve iz zemlje misirske.

14 Ovo su poglavice u domovima otaca svojih: sinovi Ruvima, prvenca Izrailjevog: Enoh i Faluj, Asron i Harmija; to su porodice Ruvimove.

15 A sinovi Simeunovi: Jemuilo i Jamin i Aod i Ahin i Sar i Saul, sin neke Hananejke; to su porodice Simeunove.

16 A ovo su imena sinova Levijevih po porodicama njihovim: Girson i Kat i Merarije; a Levije požive sto i trideset i sedam godina.

17 A ovo su sinovi Girsonovi: Lovenije i Semej po porodicama svojim.

18 A sinovi Katovi: Amram i Isar i Hevron i Ozilo; a Kat požive sto i trideset i tri godine.

19 A sinovi Merarijevi: Molija i Musija. To su porodice Levijeve po lozama svojim.

20 A Amram se oženi Johavedom bratučedom svojom, i ona mu rodi Arona i Mojsija. A požive Amram sto i trideset i sedam godina.

21 A sinovi Isarovi behu: Korej i Nafek i Zehrija.

22 A sinovi Ozilovi: Misailo i Elisafan i Segrija.

23 A Aron se oženi Jelisavetom kćerju Aminadavovom, sestrom Nasonovom; i ona mu rodi Nadava i Avijuda i Eleazara i Itamara.

24 A sinovi Korejevi behu: Asir i Elkana i Avijasar. To su porodice Korejeve.

25 I Eleazar, sin Aronov, oženi se jednom od kćeri Futilovih, i ona mu rodi Finesa. To su poglavice između otaca levitskih po svojim porodicama.

26 To je Aron i Mojsije, kojima reče Gospod: Izvedite sinove Izrailjeve iz zemlje misirske u četama njihovim.

27 To su koji govoriše Faraonu, caru misirskom, da izvedu sinove Izrailjeve iz Misira; to je Mojsije i to je Aron.

28 I kad Gospod govoraše Mojsiju u zemlji misirskoj,

29 Reče Gospod Mojsiju govoreći: Ja sam Gospod; kaži Faraonu caru misirskom sve što sam ti kazao.

30 I Mojsije reče pred Gospodom: Evo sam neobrezanih usana, pa kako će me poslušati Faraon?

   

Komentář

 

Seven

  

Seven, as in Revelation 15:1, signifies everything in an universal sense. The number 'seven' was considered holy, as is well known, because of the six days of creation, and the seventh, which is the celestial self, where peace, rest, and the Sabbath is. The number seven occurs so frequently in the rites of the Jewish church and is held holy everywhere.

So times were divided into seven, longer and shorter intervals, and were called weeks, like the great intervals of times till the coming of the Messiah, in Daniel 9:24-25. The time of seven years is called 'a week' by Laban and Jacob, as in Genesis 29:27-28. So wherever the number seven occurs, it is considered holy and sacred, as in Psalm 119:164, and in Isaiah 30:26.

As the periods of a person's regeneration are distinguished into six, prior to the seventh, or the celestial self, so the times of vastation are also distinguished, until nothing celestial is left. This was represented by the many captivities of the Jews, and by the last Babylonian captivity, which lasted seven decades, or seventy years. This was also represented by Nebuchadnezzar, in Daniel 4:16, 22, 29. It also refers to the vastation of the end times, in Revelation 15:1, 7-8. They should 'tread the holy city under foot, forty and two months, or six times seven,' as in Revelation 11:2 and Revelation 5:1. So the severity and increments of punishment were expressed by the number seven, as in Leviticus 26:18, 21, 24, 28 and Psalm 79:12.

(Odkazy: Apocalypse Explained 5, 7-8, 15; Arcana Coelestia 395; Daniel 9, 9:24, 9:25; Psalms 119)