Bible

 

Izlazak 5

Studie

   

1 A posle izađoše Mojsije i Aron pred Faraona, i rekoše mu: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Pusti narod moj da mi praznuju praznik u pustinji.

2 Ali Faraon reče: Ko je Gospod da poslušam glas njegov i pustim Izrailja? Ne znam Gospoda, niti ću pustiti Izrailja.

3 A oni rekoše: Bog jevrejski srete nas; molimo ti se da otidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom, da ne pošalje na nas pomor ili mač.

4 A car misirski reče im: Mojsije i Arone, zašto odvlačite narod od rada njegovog? Idite na svoj posao.

5 Još reče Faraon: Eto, naroda je mnogo u zemlji; a vi još hoćete da ostavlja svoje poslove.

6 I u isti dan zapovedi Faraon nastojnicima nad narodom i upraviteljima njegovim, i reče:

7 Od sad nemojte davati narodu plevu za opeke kao do sada, neka idu sami i kupe sebi plevu.

8 A koliko su opeka do sad načinjali toliko izgonite i od sad, niti šta smanjite; jer besposliče, i zato viču govoreći: Da idemo da prinesemo žrtvu Bogu svom.

9 Valja navaliti poslove na te ljude, pa će raditi i neće slušati lažljive reči.

10 I izašavši nastojnici narodni i upravitelji rekoše narodu govoreći: Tako veli Faraon: Ja vam neću davati plevu.

11 Idite sami i kupite sebi plevu gde nađete, a od posla vam se neće popustiti ništa.

12 I raziđe se narod po svoj zemlji misirskoj da čupa strnjiku mesto pleve.

13 A nastojnici navaljivahu govoreći: Svršujte poslove svoje koliko dolazi na dan, kao kad je bilo pleve.

14 I upravitelji sinova Izrailjevih, koje postaviše nad njima nastojnici Faraonovi, dopadahu boja, i govoraše im se: Zašto ni juče ni danas ne načiniste onoliko opeka koliko vam je određeno, kao pre?

15 I otidoše upravitelji sinova Izrailjevih, i povikaše k Faraonu govoreći: Zašto činiš tako slugama svojim?

16 Pleva se ne daje slugama tvojim, pa opet kažu nam: Gradite opeke. I evo biju sluge tvoje, a kriv je tvoj narod.

17 A on reče: Besposličite, besposličite, i zato govorite: Da idemo da prinesemo žrtvu Gospodu.

18 Nego idite, radite; pleva vam se neće davati, a opeke da dajete na broj.

19 I upravitelji sinova Izrailjevih videše da je zlo po njih što im se kaza: Da ne bude opeka manje na dan.

20 I otišavši od Faraona sretoše Mojsija i Arona, koji iziđoše pred njih.

21 Pa im rekoše: Gospod neka vas vidi i sudi, što nas omraziste Faraonu i slugama njegovim, i dadoste im mač u ruku da nas pobiju.

22 I Mojsije se vrati ka Gospodu i reče: Gospode, zašto si navukao to zlo na narod? Zašto si me poslao?

23 Jer otkako iziđoh pred Faraona i progovorih u tvoje ime, još gore postupa s narodom ovim, a Ti ne izbavi narod svoj.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 7127

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7127. Ja vam ne ću davati pljeve, označava da najopštija spoljašnja znanja ne će više dolaziti otuda. Ovo se vidi iz značenja ne davati, što znači više ne snabdevati; i iz značenja pleve, koja označava najopštija spoljašnja znanja (vidi br. 7112). Kako idu ove stvari, rečeno je gore: ali se može dodati, da oni koji, u drugom životu, pribavljaju plevu, to jest, najopštija spoljašnja znanja, dobrima koje ovi napadaju, to su oni koji su većinom pripadali Crkvi, i koji su se ubedili da sama vera spasava, ali uporkos toga nisu živeli verskim životo, nego zlim životom. Ovi nastavljaju tamo, onako kakvi su bili u svetu, gde su bili vrlo vešti u potvrđianju u korist same vere [načela], koja kaže da se čovek spasava bez obzira kako je živeo. Ali ta potvrđivanja su samo umovanja koja se slažu sa datom tvrdnjom; jer se sve, čak i najveća obmana, može potvrdili umovanjem, i može se, veštinom rečitosti i snagom argumenta, pretstaviti prostima kao istinita. U tu svrhu koriste takve stvari u Reči koja su najopštije a koje, bez unutrašnjeg smisla, mogu da se navedu u korist svakoga mišljenja. Takve su stvari koje oni iznose, i pomoću kojih napadaju one koji pripadaju duhovnoj Crkvi; ali ove su stvari samo pleva ili slama za opeke; jer izostavljaju najbitnije, naime, ljubav prema bližnjem. Oni, doduše, kažu da su dela ljubavi prema bližnjemu plodovi vere, ali na njih ne računaju i ubeđuju da se čovek spasava bez obzira kakav je bio karakter njegovog života, sve do poslednjeg časa života, samom verom, a to je vera bez plodova, stoga bez života vere i ljubavi prema bližnjemu. Sve dok se ovakve stvari daju dobrima u drugom životu, oni imaju najniža opšta znanja, koja su označena plevom. Oni su se uverili da su ova umovanja obmane kada se suštinam koja je ljubav ka bližnjemu, izostavlja; tako isto, kada vide da se ne obraća pažnja na život; ove stvari oni vide, jer su sve stvari u opšte i posebno u drugom životu jasne kao dan. Na takve se, dakle, stvari misli kad se kaže da su to najopštija spoljašnja znanja, koja su označena plevom. Oni koji su se ubedili da sama vera spasava, a koji su živeli zlim životom, u paklu su, na znatnoj dubini na desno malo napred; a otuda sam ih čuo kako nadaju dobre umovanjima; ali ovi, pošto ih Gospod vodi preko anđela, odbacuju ova umovanja kao prazna, pa otkrivaju obmane koje su u potvrđivanjima i argumentima koji se izvlače iz opštih istina Reči.

  
/ 10837