Bible

 

Izlazak 5

Studie

   

1 A posle izađoše Mojsije i Aron pred Faraona, i rekoše mu: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Pusti narod moj da mi praznuju praznik u pustinji.

2 Ali Faraon reče: Ko je Gospod da poslušam glas njegov i pustim Izrailja? Ne znam Gospoda, niti ću pustiti Izrailja.

3 A oni rekoše: Bog jevrejski srete nas; molimo ti se da otidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom, da ne pošalje na nas pomor ili mač.

4 A car misirski reče im: Mojsije i Arone, zašto odvlačite narod od rada njegovog? Idite na svoj posao.

5 Još reče Faraon: Eto, naroda je mnogo u zemlji; a vi još hoćete da ostavlja svoje poslove.

6 I u isti dan zapovedi Faraon nastojnicima nad narodom i upraviteljima njegovim, i reče:

7 Od sad nemojte davati narodu plevu za opeke kao do sada, neka idu sami i kupe sebi plevu.

8 A koliko su opeka do sad načinjali toliko izgonite i od sad, niti šta smanjite; jer besposliče, i zato viču govoreći: Da idemo da prinesemo žrtvu Bogu svom.

9 Valja navaliti poslove na te ljude, pa će raditi i neće slušati lažljive reči.

10 I izašavši nastojnici narodni i upravitelji rekoše narodu govoreći: Tako veli Faraon: Ja vam neću davati plevu.

11 Idite sami i kupite sebi plevu gde nađete, a od posla vam se neće popustiti ništa.

12 I raziđe se narod po svoj zemlji misirskoj da čupa strnjiku mesto pleve.

13 A nastojnici navaljivahu govoreći: Svršujte poslove svoje koliko dolazi na dan, kao kad je bilo pleve.

14 I upravitelji sinova Izrailjevih, koje postaviše nad njima nastojnici Faraonovi, dopadahu boja, i govoraše im se: Zašto ni juče ni danas ne načiniste onoliko opeka koliko vam je određeno, kao pre?

15 I otidoše upravitelji sinova Izrailjevih, i povikaše k Faraonu govoreći: Zašto činiš tako slugama svojim?

16 Pleva se ne daje slugama tvojim, pa opet kažu nam: Gradite opeke. I evo biju sluge tvoje, a kriv je tvoj narod.

17 A on reče: Besposličite, besposličite, i zato govorite: Da idemo da prinesemo žrtvu Gospodu.

18 Nego idite, radite; pleva vam se neće davati, a opeke da dajete na broj.

19 I upravitelji sinova Izrailjevih videše da je zlo po njih što im se kaza: Da ne bude opeka manje na dan.

20 I otišavši od Faraona sretoše Mojsija i Arona, koji iziđoše pred njih.

21 Pa im rekoše: Gospod neka vas vidi i sudi, što nas omraziste Faraonu i slugama njegovim, i dadoste im mač u ruku da nas pobiju.

22 I Mojsije se vrati ka Gospodu i reče: Gospode, zašto si navukao to zlo na narod? Zašto si me poslao?

23 Jer otkako iziđoh pred Faraona i progovorih u tvoje ime, još gore postupa s narodom ovim, a Ti ne izbavi narod svoj.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4495

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4495. Stih 25. A treći dan. Da ovo označava ono što se nastavlja sve do samoga kraja, vidi se iz značenja trećega dana, a to je ono što je potpuno od početka do kraja (vidi br. 2788), to jest, ono što je neprekidno. Da je to značenje trečega dana, to teško mogu da poveruju oni koji gledaju na istorijske delove Reči kao na svetovne istorije, a svetima ih smatraju samo zato što su u svetoj knjizi (tomu). Ali da ne samo istorijski delovi Reči sadrže nebeske i duhovne stvari u smislu slova, nego i da svaka pojedina reč, i pojedini brojevi (imaju unutrašnje značenje), pokazano je u prethodnim objašnjenjima; da je ovakav slučaj, biće još očitije kada se bude, po Gospodovoj Božanskoj milosti, govorilo o proročkim delovima, u kojima nema tako uskog nizanje stvari u doslovnom smislu kao u istorijskim delovima: Ali da broj tri, a tako isto i broj sedam, i broj dvanaest, sadrže unutarnje stvari, mora da uoči svako ko istražuje Reč na unutarnji način: pa ako su ovi brojevi tako puni značenja, to mora da i u drugim brojevima ima nešto duboko skriveno, u svim brojevima u Reči, jer je Reč sveta u svim delovima.

2. Ponekad, dok sam razgovarao s anđelima, pokazivali su se pred mojim očima napisani brojevi, kao u po dana, pa sam opazio da se ono što su goorili pokazivalo kao brojevi. Iz toga sam bio poučen da svi brojevi koji se pominju u Reči sadrže neku misteriju, kao što se vidi iz sledećih odlomaka: I izmjeri zid njegov na sto i četrdeset i četiri lakta, po mjeri čovječijoj, koja je anđelova (Otkr. 21:17). Broj koji se pominje 144, rezultat je množnja broja 12 sa samim sobom, a da je 666 proizvod od tri i šest (prim. prev. tri puta šest jedno pored drugoga), što je jasno, ali koliku svetost ovi broji sadrže, mož se videti po svetosti broja dvanaest (vidi br. 577, 2089, 2129, 2130, 3272, 3858, 3913, q broj tri) br. 720, 901, 1825, 288, 4010).

3. Ovaj poslednji broj, tri, pošto označava ono što je potpuno sve do kraja, a to znači jedan period, veliki ili mali, usvojen je kao reprezentativ crkve, i koristi se kad god treba da to označava; a pojavljuje se u Reči (u kojoj sve kako opšte tako osebno ima značenje), može se videti iz sledećih odlomaka: Da dozvoli da iziđemo tri dana u pustinju, da prinesemo žrtvu (Izlazak 3:18; 5:3).

Da treba dabudu spremni za tri dana, jer će u treći dan Jehova sići na Goru Sinajsku Izlazak 19:11, 15, 16, 18).

Da ništa ne ostane od žrtve prinosa do trećega dana ( 7:1; 19:6, 7).

On neka se očisti onom vodom treći dan i sedmi dan, i biće čist (Brojevi 19:11-22).

A vi ostanite izvan okola sedam dana, svaki ko je ubio koga i koji se dotakao ubijenoga, očistite se treći dan i sedmi dan, sebe i roblje svoje (Brojevi 31:19-25).

Spremite sebi brašnenice; jer ćete do tri dana prijeći preko Jordana da uđete i uzmete zemlju, koju vam je Jehova Bog vaš daje u našljedstvo (Jošua 1:11; 3:2).

Da je Jehovao pozvao Samuila tri puta, i da je Samuilo otrčao Heliju tri puta. i Helije razumje da je Jehova pozvao Samuila tri puta (1 Samuilova 3:1-8).

Da je Jonatan rekao Davidu da se sakrije u polju do tri dana uveče, o da mu je Jonatan poslao trećega dana poruku o raspoloženju oca njegovog; i da se posle David poklonio pred Jonatanom tri puta (1 Samuilova 20:5, 12, 19, 20, 35, 36, 41).

Da su Davidu ponuđene tri stvari između kojih da bira: da bude sedam godina glad, da bježi od neprijtelja tri mjeseca, ili da vlada pošast (kuga) u zemlji tri dana (2 Samuilova 24:11-13).

Da Rehoboan reče narodu Izrailjskom koji su tražili da budu oslobođeni jarma njegovoga oca, da treba da odu tri dana, a onda da se vrate; da su se vratili Rehoboamu poslije tri dana, kao što im car nalaoži, koji im reče, Vratite se k meni opet posle tri dana (1 o Caravima 12:5, 12).

A Eliša ležei po sinu udovičinu tri puta (1 o Carevima 17:21).

Da je Eliša rekao narodu da pospu vodom žrtvu paljenicu i drvo tri puta. i oni to učiniše tri puta (1 o Carevima 18:34).

Da je Jona bio u trbuhu kita (velike ribe) tri dana i tri noći (Jona 1:17; Mateja 12:40).

Da je Gospod govorio vinogradaru i poslao mu svoje sluge tri puta, i najposlije i svoga sina (Marko 12:2, 4-6; Luka 20:12, 13).

Da je On rekao Petru da će ga se odreći tri puta (Mateja 26:34; Jovan 13:38).

Da je On rekao Petru tri puta: Violiš li Me? (Jovan 21:15-17).

Iz ovih i mnogih drugim mesta u Reči može se videti da na ima neka musterija u broju tri, i da je stoga ovaj broj usvojen kao reprezentativ u drevnim crkvama; da je označavao potpun period crkve, i stvari u crkvi, bilo velike ilimale, to je jasno; i da je stoga označavao ono što je potpuno i ono što traje sve do kraja, jasno je kod Osije:

Jehova će nam povratiti život posle dva dana; na treći dan On će nas podignuti, i mi ćemo živjeti pred Njim Osija 6:2.

  
/ 10837