5922. Stih 13. Kažite ocu mojemu svu slavu moju u Egiptu. Da ovo označava komunikaciju duhovnog neba u Prirodnom sa duhovnim dobrom, vidi se iz značenja kazati, što je komunikacija; iz značenja slave, što je duhovno nebo (o kojemu niže); iz značenja Egipta, što su spoljašnja-znanja u Prirodnom, stoga Prirodno (kao gore, br. 5908); i iz reprezentacije Izrailja, koji je ovde otac sa kojim se uspostavlja komjunikacija, što je duhovno dobro (o kojemu gore, br. 5906. Iz ovoga se vidi da se sa kažite ocu mome svu slavu moju u Egiptu označava komunikacija duhovnoga neba u Prirodnom sa 2 duhovnim dobrom. U pogledu slave koja označava duhovno nebo, ovakav je slučaj. Postoje dva carstva od kojih se sastoji nebo – nebesko carstvo i duhovno carstvo. Nebesko carstvo je najdublje ili treće nebo, dok je duhovno carstvo u sredini ili drugo nebo. Dobro u kojemu je nebesko naziva se nebeskim dobro, a dobro u kojemu je duhovno naziva se duhovnim dobrom. Nebesko dobro je dobro ljubavi ka Gospodu, a duhovno dobro je dobro ljubavi ka bližnjemu. U pogledu onoga što povezuje ova dva carstva, to je dobro ljubavi ka bližnjemu koje ih povezuje. Jer unutrašnje onih koji 3 su u nebeskom carsvu je ljubav ka Gospodu, a njihovo spoljašnje je ljubav ka bližnjemu; dok je unutrašnje onih koji su u duhovnom carstvu ljubav ka bližnjemu a sploljašnje je vera koja proističe iz nje (iz ljubavi ka bližnjemu). Iz ovoga se vidi da do povezivanja ova dva carstva dolazi preko ljubavi prema bližnjemu; jer se nebesko carstvo završava u ovome, a od toga počinje duhovno carstvo. Na taj način, poslednje jednoga je prvo drugoga, i tako se uzajamno podržavaju. A sada da se kaže šta je slava. Slava, u najvišem smislu, je Gospod kao Božanska istina, to jest, to je Božanska istina koja proističe od Gospoda. Ali slava, u reprezentativnom smislu, je dobro ljubavi prema bližnjem, koje je spoljašnje dobro nebeskoga carstva i unutrašnje dobro duhovnog carstva Gospodovog, jer ovo dobro u pravom smislu je Božanska istina u nebu. A pošto se ovde govori o Izrailju, koji je duhovno dobro, ili ljubav ka b ližnjemu koje čini duhovno carstvo u nebima i duhovnu crkvu na zemlji, stoga se ovde Josipovom slavom, o kojoj oni treba da kažu Izrailju, označava duhovno nebo. Duhovno nebo se naziva slavom, jer se tamo sve pokazuje u svetlosti 1:4 blistavilu. Da se slavom opisuje Božanska istina koja je od Gospodovoga Božanskog Ljudskog, i da se ona pripisuje Gospodu kao caru (jer u unutrašnjem smislu carstvo je Božanska istina br. 1728, 5044, 5068), vidi se kod Jovana: A Riječ postade tijelo, i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu Njegovu, slavu, kao u jedinorodnoga od Oca Jovan 1:14. Riječ je Božanska istina i ona proističe od Gospoda, i ona je Gospod Sam; a otuda se slavom opisuje Božanska istina.

Kod Luke, kada se Gospod 5 preobrazio na gori: I gle dva čovjeka govorahu s Njim, koji bijahu Moijsije i Ilija. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji je trebalo svršiti u Jerusalimu Luka 9:30, 31). Tamo je Gospod pokazao Petru, Jakovu i Jovanu Njegovo Božansko Ljudsko onakvo kakvo je izgledalo u Božanskom svetlu, a forma u kojoj je tada bio, pokazala je Reč onakvu kakva je u unutrašnjem smislu, stoga onakvu kakva je Božanska istina u nebu, jer Reč je Božanska istina koja se koristi u crkvi. To je bio razlog da se u isto vreme pokazao i Mojsije i Ilija kako s Njim razovaraju, jer se Mojsijem pretstavlja Zakon kojim se označavaju Mojsijeve knjige s istorijskim knjigama, a Ilijom se pretstavljaju Proroci ili prorička Reč. Da se Mojsijem označava Zakon, može se videti u Predgovoru Postanju XVIII ( a i u br. 4859kraj), a da se Ilijom označava proročka Reč, u istom predgovoru ( a i u br. 2762{ign95} 5247kraj).

Kod Mateje: I ugledaće Sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom Mateju 24:30. Da je doslovni smisao Reči oblak a unutrašnji smisao slava, stoga, Božanska istina kakva je u nebu, može se videti iz Predgovora Postanju XVIII, da je slava inteligencija i mudrost koje pripadaju Božanskoj istini (br. 4809). Reč u pogledu doslovnog smisla je oblak zato što je ljudski um u tami, stoga, kad ne bi bio u tami, skoro niko je ne bi razumeo, a osim toga, svete stvari koje pripadaju unutrašnjem smislu bile bi profanisane zlom u svetu. Stoga Gospod kaže kod Isaije: Jehova će stvoriti nad svakim stanom na gori Sionajskoj i nad zborovima njezinijem oblak danju s dimom i svjetlost plamena ognjenoga noću, jer će nad svom slavom biti zaklon. I biće koliba, da sjenom zaklanja danju od vrućine i da bude utočište i zakon od poplave i od dažda (Isaija 4:5, 6). 7 To je zašto se pokazivao iznad kovčega oblak da nju a oganj noću, jer je kovčeg (zaveta) pretstavljao Gospodovo Božansko Ljudsko, stoga Božansku istinu crkve (vidi br. 3210, 3439). Isto je 8 bilo označeno ovim rečima kod Mojsija: Oblak pokri šator od sastanka, a slava Jehovima istuni šator (Izlazak 40:34).

Opet: Slava Jehovina pokaza se u šatoru od sastanka pred sinovima Izrailjevim (Brojevi 14:10). 8 Na drugome mestu: I oblak pokri šator, i slava Jehovina ispuni ga (Brojevi 16:42). Na sličan način, oblak i slava na Gori Sinajskoj, o kojoj kod Mojsija: kad se Mojsije uspe na goru, oblak je pokri, i slava Jehovina bi na gori Sinajskoj šest dana (Izlazak

Sveti grad Jerusalim je Gospodovo duhovno carstvo u nebima, i Njegova duhovna crkva na zemlji, koje se oba opisuju slavom; svjetlost je istina od Božanskog. Pošto se u Reči Božanska istina pretstavlja carstvom Gospodovim, a Gospod kao Božanska istina se pretstavlja careevma (vidi odlomke navedene gore), stoga, njoj se kao caru pripisuje slava, kao do Davida: Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! ide car slave. Ko je taj car slave? Jehova krjepak i silan, Jehova silan u boju. Vrata! Uzvisite vrhve svoje! uzvisujte vrata vječna! Ide car slave! Ko je taj car slave? Jehova nad vojskama; on je car slave (Psalam 24:7-10).

Kod Isaije: I Jehova nad vojskama kad stane carevati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starješinama svojijem proslaviće se (Isaija 24:23. Slava označava Božansku istinu. Jehova je nazvan Jehova Sabaot ili Jehova nad vojskama, tamo gde se govori o Božanskoj istiniu; jer vojskama se označavaju istine (vidi br. 3448). A pošto se 16 carstvom označava Božanska istina, stoga se prestol na kome je sedeo car kad je sudio, nazivao prestol slave (Isaija 22:23; Jer. 14:21; 17:12).

Kod Mateje: Kad Sin čovječiji sjedne na prijesto slave Mateju 19:28).

Opet: Kada Sin čovječiji dođe u slavi Svojoj, i svi sveti anđeli s Njim, tada će sjesti na prijesto slave Svoje. I car će im kazati Mateju 25:31, 34, 40). I još jedan razlog da se prestol naziva prestolom slave, je u tome da su se sudovi (presude) donosile na osnovu istine.

Opet: Sin čovječiji doći će u slavi Oca Svojega sa Svojim anđelima i tad će svakome dati prema djelima njegovijem Mateju 16:27. Iz svega ovoga je jasno šta se označava slavom u Gospodnjoj Molitvi: Neka dođe carstvo, sila i slava 17 Tvoja, za uvijek (Mateja VI-13). Gospodovo duhovno carstvo u nebima, i Njegova duhovna crkva na zemlji, nazivaju se krasotom (Isa. (60:7; 63:15; 64:11; Danilo 8:9; 11:6, 41, 45). Osim toga , Josip pominje slavu, jer u najvišem smislu, Josip pretstavlja Gospoda kao Božansko duhovno, to jest, kao Božansku istinu; i u unutrašnjem smislu, Njegovo duhovno carstvo, kao i dobro vere (vidi br. 3969, 4727).