Bible

 

Izlazak 4

Studie

   

1 A Mojsije odgovori i reče: Ali neće mi verovati ni poslušati glas moj; jer će reći: Nije ti se Gospod javio.

2 A Gospod mu reče: Šta ti je to u ruci? A on odgovori: Štap.

3 A Bog mu reče: Baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Mojsije pobeže od nje.

4 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj.

5 To učini, reče Gospod, da veruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovih, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.

6 I opet mu reče Gospod: Turi sada ruku svoju u nedra svoja. I on turi ruku svoju u nedra svoja; a kad je izvadi iz nedara, a to ruka mu gubava, bela kao sneg.

7 A Bog mu reče: Turi opet ruku svoju u nedra svoja. I opet turi ruku svoju u nedra svoja; a kad je izvadi iz nedara, a to opet postala kao i ostalo telo njegovo.

8 Tako, reče Bog, ako ti ne uzveruju i ne poslušaju glas tvoj za prvi znak, poslušaće za drugi znak.

9 Ako li ne uzveruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glas tvoj, a ti zahvati vode iz reke, i prolij na zemlju, i pretvoriće se voda koju zahvatiš iz reke, i provrći će se u krv na zemlji.

10 A Mojsije reče Gospodu: Molim Ti se, Gospode, nisam rečit čovek, niti sam pre bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporih usta i sporog jezika.

11 A Gospod mu reče: Ko je dao usta čoveku? Ili ko može stvoriti nemog ili gluvog ili okatog ili slepog? Zar ne ja, Gospod?

12 Idi dakle, ja ću biti s ustima tvojim, i učiću te šta ćeš govoriti.

13 A Mojsije reče: Molim Te, Gospode, pošlji onog koga treba da pošalješ.

14 I razgnevi se Gospod na Mojsija, i reče mu: Nije li ti brat Aron Levit? Znam da je on rečit; i evo on će te sresti, i kad te vidi obradovaće se u srcu svom.

15 Njemu ćeš kazati i metnućeš ove reči u usta njegova, i ja ću biti s tvojim ustima i s njegovim ustima, i učiću vas šta ćete činiti.

16 I on će mesto tebe govoriti narodu, i on će biti tebi mesto usta, a ti ćeš biti njemu mesto Boga.

17 A taj štap uzmi u ruku svoju, njim ćeš činiti čudesa.

18 I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svom, i reče mu: Pusti me da idem, da se vratim k braći svojoj u Misiru, da vidim jesu li još u životu. I reče Jotor Mojsiju: Idi s mirom.

19 I reče Gospod Mojsiju u zemlji madijanskoj: Idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju.

20 I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i pođe natrag u zemlju misirsku. I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju.

21 I reče Gospod Mojsiju: Kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da učiniš pred Faraonom sva čudesa koja ti metnuh u ruku: a ja ću učiniti da mu otvrdne srce i ne pusti narod.

22 A ti ćeš reći Faraonu: Ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.

23 I kazah ti: Pusti sina mog da mi posluži. A ti ga ne hte pustiti; evo ja ću ubiti sina tvog, prvenca tvog.

24 I kad beše na putu u gostionici, dođe k njemu Gospod i htede da ga ubije.

25 A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svog, i okrajak baci k nogama njegovim govoreći: Ti si mi krvav zaručnik.

26 Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reče: Krvav zaručnik.

27 A Gospod reče Aronu: Iziđi u pustinju na susret Mojsiju. I otide i srete ga na gori Božijoj, i poljubi ga.

28 I Mojsije kaza Aronu sve reči Gospodnje, za koje ga posla, i sve znake koje mu zapovedi.

29 I otidoše Mojsije i Aron, i skupiše sve starešine sinova Izrailjevih.

30 I Aron kaza sve reči, koje beše rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije učini znake pred narodom.

31 I narod verova; i razumeše da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i video nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 7051

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

7051. Oni koji ne znaju ništa o unutrašnjem smislu u Reči, mora da veruju da je Izrailjska I Jevrejska nacija izabrana iznad svake druge nacije, i da je stoga bolja od svakedruge, kao što i oni sami veruju. I što je za divno čudo, ne veruje to samata nacija, nego i Hrišćani, iako su ovi svesni da je ovanacija u prljavim ljubavima, i u prljavoj škrtosti, i ponosu, a pored toga da osećaju odvratnost prema unutrašnjim stvarima ljubavi ka bližnjem i veri u Gospoda. Razlog da i Hrišćani veruju da je ta nacija izabrana iznad svih drugih nacija je to, što veruju da se čovek bira i spasava po milosti, bez obzira kako živi, pa tako da i zli ljudi mogu biti primljeni u nebo kao i pobožni i pravedni, ne znajući da je izbor sveopšti, to jest da su izabrani svi koji žive u dobru, i da je Gospodova milost namenjena svakom čoveku koji se uzdržava od zla i koji je voljan da živi u dobru, to jest, koji dopušta da ga Gospod vodi, ida ga ponovo rodi, što se ostvaruje kroz ceo njegov život. Otuda i to da većina Hrišćanskog sveta veruje da će tanacia opet biti izabrana, i da će se vratiti u Hanansku zemlju, i to u skladu sa smislom slova, kao u sledećimodlomcima: Isa. (10:20-23; 11:11, 12; (29:22 kraj; (43:5, 6; (49:6-26; 56:8; 60:4; 61:3-10; Jer. III. itd. sve do Amosa 9:8, 9; i Miheja 5:7, 8. Iz ovih i iz drugih odlomaka čak i Hrišćani veruju da će ta nacija opet biti izabrana i uvedena u Hanansku zemlju, iako znaju da ta nacija očekuje Mesiju koji će ih uvesti, a znaju da je to očekivanje uzalud, i da carstvo Mesijino ili Hristovo nije u ovome svetu, i da je ta zemlja Hananska, u koju će ih Mesija uvesti, nebo. Niti ove osobe uzimaju u obzir da u Reči postoji i duhovni smisao, da u tome smislu Izrailj, Jakov, i Juda označavaju stvari kolje oni pretstavljaju. Niti pak takvi uzuimaju u obzir ono što je u istoriji rečeno o toj naciji, o njihovom karakteru u pustinju, i o njihovom karakteru kasnije u Hananskoj zemlji, da su u srcu bili idolopoklonici, kao i ono što o njima kažu njihovi proroci, o njihovom duhovnom preljubočinstvu i gadostima. Taj je karakter opisani Mojsijevoj pesmi, u ovim rečima, I reče: sakriću od njih lice svoje, vidjeću kakav ć m biti pošljedak, jer su rod pokvaren, sinovi u kojima nema vjere. Rasijaću ih po svijem uglovima zemaljskim, učiniću da nestane spomen njihov između ljudi. Da mi nije do mržnje neprijateljeve, da se ne bi neprijatelji njihovi ponijeli i rekli: ruka se naša uzvisila, a nije Jehova učinio sve ovo. Jer su narod koji propada sa svojih namjera, i nemau njih razuma. Jer je čokot njihov od čokota Sodomskoga i iz polja Gomorskoga, grožđe je njihovo grožđe otrovno; puca su mu gorka. Vino je njihovo otrov zmajevski i ljudi jed aspidin. Nije li to sakriveno kod mene, zapečaćeno u riznicama mojim? Moja je osvetai plata, u svoje vrijeme popuznuće noga njihova, jer je blizu dan psopasti njihove, i ide brzo što će ih zadesiti (Zak. Ponovljeni 32:20, 26-28, 32-35). A da je Jehova diktirao ovu pesmu Mojsiju, vidi poglavlje 31:19, 21). Gosod govori o toj naciji ovako kod Jovana,

Vaš je otav đavo; i slasti oca svojega hoćete činiti; on je krvnik ljudski od početka i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži (Jovan 8:44), pored mnogih drugih odlomaka. Razlog da Hrišćani, iako znaju ove stvari, ipak veruju da će se ta nacija okrenuti Gospodu i da će tada biti uvedena u zemlju u kojoj su nekada živeli je to, kao što je već rečeno, što oni ne znaju unutrašnji smisao Reči; ko i žto, što veruju da ljudski život nema efekta, i da zlo, iako ukorenjeno čestim delima, ne sprečava čoveka da preko vere čak i u zadnjem času postane duhovan, i pošto se tako nanovo rodi, biva prihvaćen od Gospoda; isto tako zato što veruju da je ulazak u nebo stvar same milosti, i da se to odnosi na jednu naciju, a ne toliko i na celi svemir [izabran] od onih koji primaju Gospodovu Milost. Oni koji misle na ovaj način, ne znaju da je sasvim suprotno Božanskomda se neki rode da bi se spasili otišli u nebo, a neki koji nisu izabrani, da su rođeni da bi bili osuđeni na proklestvo i na pakao. Misliti ovako o Božanskom bilo bi užasno, jer bi to bila najveća nemilost, dok je u stvari Božansko sama Milost. Iz ovih razmatranja može se sada znatida Izrailjska i Jevrejska nacija nije bila izabrana, i da će još manje biti izabrana, kao i to, da među njima nije bilo ničega što pripada Crkvi, niti može da bude, nego samo reprezentativ njezin, i da je ona sačuvana i do današnjega dana radi Reči Staroga Zaveta (vidi br. 3479).

  
/ 10837