Bible

 

Izlazak 34

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Isteši sebi dve ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tim pločama reči koje su bile na prvim pločama, koje si razbio.

2 I budi gotov za sutra da rano izađeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore.

3 Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore.

4 I istesa Mojsije dve ploče od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izađe na goru Sinajsku, kao što mu zapovedi Gospod, i uze u ruku svoju dve ploče kamene.

5 A Gospod siđe u oblaku, i stade onde s njim, i povika po imenu: Gospod.

6 Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i istinom.

7 Koji čuva milost hiljadama, prašta bezakonja i nepravde i grehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grehe otačke na sinovima i na unucima do trećeg i četvrtog kolena.

8 A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se,

9 I reče: Ako sam našao milost pred Tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat: i oprosti nam bezakonje naše i greh naš, i uzmi nas za nasledstvo.

10 A On reče: Evo postavljam zavet; pred celim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nisu učinjena nigde na zemlji ni u kome narodu, i videćete delo Gospodnje sav narod, među kojim si, jer će biti strašno šta ću ja učiniti s tobom.

11 Drži šta ti danas zapovedam; evo, ja ću izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje.

12 Čuvaj se da ne hvataš vere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe.

13 Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isecite.

14 Jer ne valja da se klanjaš drugom Bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.

15 Nemoj hvatati vere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi čineći preljubu za bogovima svojim i prinoseći žrtvu bogovima svojim pozvali te, i ti jeo žrtve njihove.

16 I da ne bi kćerima njihovim ženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove čineći preljubu za bogovima svojim učinile da sinovi tvoji čine preljubu za bogovima njihovim.

17 Livene bogove ne gradi sebi.

18 Praznik presnih hlebova drži; sedam dana jedi presne hlebove, kao što sam ti zapovedio, na vreme, meseca Aviva, jer si tog meseca izašao iz Misira.

19 Sve što otvara matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvara matericu, goveče ili sitna stoka.

20 Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakog prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom.

21 Šest dana radi, a u sedmi dan počini, i od oranja i od žetve počini.

22 Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšenične, i praznik berbe na svršetku godine.

23 Tri puta u godini da se svako muško između vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim.

24 Jer ću izagnati narode ispred tebe, i međe tvoje raširiću, i niko neće poželeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini.

25 Nemoj prinositi krv od žrtve moje uz hlebove kisele, i da ne prenoći do jutra žrtva praznika pashe.

26 Prvine od prvog roda zemlje svoje donesi u kuću Gospoda Boga svog; nemoj kuvati jare u mleku majke njegove.

27 I reče Gospod Mojsiju: Napiši sebi te reči; jer po tim rečima učinih zavet s tobom i s Izrailjem.

28 I Mojsije osta onde kod Gospoda četrdeset dana i četrdeset noći, hleba ne jedući ni vode pijući; i napisa Gospod na ploče reči zaveta, deset reči.

29 I kad Mojsije silažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dve ploče svedočanstva silazeći s gore, ne znaše da mu koža na licu posta svetla dokle govoraše s njim.

30 I vide Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svetli koža na licu, i ne smeše pristupiti k njemu.

31 Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije.

32 Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj.

33 A kad im Mojsije izgovori, zastre lice svoje pokrivalom.

34 Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s Njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevim šta mu se zapovedaše.

35 Tada viđahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gde se svetli koža na licu njegovom, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s Njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10634

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10634. Koja nisu učinjena nigde na zemlji ni u kom narodu. Da ovo označava da ovakvo Božansko nije nikad postojalo u svetu, bilo tamo gde je Crkva ili tamo gde nije, vidi se iz značenja čudesa, što označava Božanske stvari u Reči (vid pravo gore, br. 10633), za koje se stvari kaže da su stvorene kad su Božanske od najdubljeg do najviše spoljašnjeg, ili prvih do poslednjih; i iz značenja nigde na zemlji, što označava svuda gde je Crkva –jer se zemljom u Reči označava Crkva, vidi br. 9325 – i iz značenje svih naroda koji označavaju onde gde nije Crkva. Jer se narodima (neznabošcima) označava gde nije Crkva, jer nisu u svetlosti istine iz Reči. Kaže se da će Jehova stvoriti čudesne stvari koje nisu bile stvorene na celoj zemlji, jer se pod stvaranjem misli na ono što je Božansko od najdubljeg do najviše spoljašnjeg, ili od prvog do poslednjeg. Jer, sve što je Božansko, počinje od Njega, i kreće se u skladu s redom na dole do poslednjega kraja, stoga preko neba dole do sveta, i tamo počiva u poslednjem: jer je poslednje Božanskog reda u prirodnom svetu. To što je ovakvo, za to se kaže da je stvoreno. Sve što je stvoreno u svetu, postoji i opstoji u takvom redu; a u takvom je redu i čovek Crkve, kojega Gospod preporađa uz pomoć istina iz Reči. Stoga se Gospod naziva u Reči Stvoriteljem, a za čoveka koji preporođen, kaže se da se nanovo rodio, vidi br. 10373, 10545. I Reč je u takvome redu; i pošto je takve prirode, kaže se za njene čudesne stvari, da su stvorene. Ovim istim rečima, naime, Pred celim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nisu učinjena nigde na zemlji ni u kojoj naciji, u istorijskom smislu, označava se da je Jehova trebao da učini velika čuda među Izrailjskim narodom, o kakvima se nikad nije čulo na celoj zemlji; ali u unutrašnjem smislu ne misli se na čuda, nego na čudesne stvari, koje je Gospod trebao da da, kao što je Reč, kroz koju može da postoji povezanost neba sa Crkvom, i preko koje može da postoji svuda povezanost Gospoda sa ljudskom rasom. Da je Reč tako čudesna, ne razumeju oni koji ništa ne znaju o korespondencijama prirodnih stvari sa duhovnim, i koji ne znaju ništa o duhovnoj misli anđela. Takve osobe ne znaju da ima nešto unutra, u svakoj pojedinosti Reči, u kojoj je nebo, stoga u kojoj postoji Božanski život; dok uistinu, anđeli opažaju u svakom izrazu u Reči nešto duhovno preko korespondencije, dok to ljudi opažaju samo prirodno. Iz ovoga, i ni iz kojeg drugog izvora, Reč je toliko Božanska, da ništa nije čudesnije od toga.

  
/ 10837