Bible

 

Izlazak 34

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Isteši sebi dve ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tim pločama reči koje su bile na prvim pločama, koje si razbio.

2 I budi gotov za sutra da rano izađeš na goru Sinajsku, i staneš preda me na vrh gore.

3 Ali neka niko ne ide s tobom, i niko neka se ne pokaže na svoj gori, ni ovce ni goveda da ne pasu blizu gore.

4 I istesa Mojsije dve ploče od kamena kao što su bile prve, i ustavši rano izađe na goru Sinajsku, kao što mu zapovedi Gospod, i uze u ruku svoju dve ploče kamene.

5 A Gospod siđe u oblaku, i stade onde s njim, i povika po imenu: Gospod.

6 Jer prolazeći Gospod ispred njega vikaše: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnev i obilan milosrđem i istinom.

7 Koji čuva milost hiljadama, prašta bezakonja i nepravde i grehe, koji ne pravda krivoga, i pohodi grehe otačke na sinovima i na unucima do trećeg i četvrtog kolena.

8 A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se,

9 I reče: Ako sam našao milost pred Tobom, Gospode, neka ide Gospod posred nas, jer je narod tvrdovrat: i oprosti nam bezakonje naše i greh naš, i uzmi nas za nasledstvo.

10 A On reče: Evo postavljam zavet; pred celim narodom tvojim učiniću čudesa, koja nisu učinjena nigde na zemlji ni u kome narodu, i videćete delo Gospodnje sav narod, među kojim si, jer će biti strašno šta ću ja učiniti s tobom.

11 Drži šta ti danas zapovedam; evo, ja ću izagnati ispred tebe Amoreje i Hananeje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje.

12 Čuvaj se da ne hvataš vere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe.

13 Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isecite.

14 Jer ne valja da se klanjaš drugom Bogu: jer se Gospod zove revnitelj, Bog je revnitelj.

15 Nemoj hvatati vere s onima koji žive u onoj zemlji, da ne bi čineći preljubu za bogovima svojim i prinoseći žrtvu bogovima svojim pozvali te, i ti jeo žrtve njihove.

16 I da ne bi kćerima njihovim ženio sinove svoje, i da ne bi kćeri njihove čineći preljubu za bogovima svojim učinile da sinovi tvoji čine preljubu za bogovima njihovim.

17 Livene bogove ne gradi sebi.

18 Praznik presnih hlebova drži; sedam dana jedi presne hlebove, kao što sam ti zapovedio, na vreme, meseca Aviva, jer si tog meseca izašao iz Misira.

19 Sve što otvara matericu moje je, i svako muško u stoci tvojoj što otvara matericu, goveče ili sitna stoka.

20 Ali magare koje otvori matericu otkupi jagnjetom ili jaretom; ako li ga ne bi otkupio, slomi mu vrat; i svakog prvenca između sinova svojih otkupi; i da se niko ne pokaže prazan preda mnom.

21 Šest dana radi, a u sedmi dan počini, i od oranja i od žetve počini.

22 Praznuj praznik sedmica, prvina žetve pšenične, i praznik berbe na svršetku godine.

23 Tri puta u godini da se svako muško između vas pokaže pred Gospodom Bogom Izrailjevim.

24 Jer ću izagnati narode ispred tebe, i međe tvoje raširiću, i niko neće poželeti zemlje tvoje, kad staneš dolaziti da se pokažeš pred Gospodom Bogom svojim tri puta u godini.

25 Nemoj prinositi krv od žrtve moje uz hlebove kisele, i da ne prenoći do jutra žrtva praznika pashe.

26 Prvine od prvog roda zemlje svoje donesi u kuću Gospoda Boga svog; nemoj kuvati jare u mleku majke njegove.

27 I reče Gospod Mojsiju: Napiši sebi te reči; jer po tim rečima učinih zavet s tobom i s Izrailjem.

28 I Mojsije osta onde kod Gospoda četrdeset dana i četrdeset noći, hleba ne jedući ni vode pijući; i napisa Gospod na ploče reči zaveta, deset reči.

29 I kad Mojsije silažaše s gore Sinajske, i držaše u ruci dve ploče svedočanstva silazeći s gore, ne znaše da mu koža na licu posta svetla dokle govoraše s njim.

30 I vide Aron i svi sinovi Izrailjevi Mojsija, a to mu se svetli koža na licu, i ne smeše pristupiti k njemu.

31 Ali ih zovnu Mojsije, i vratiše se k njemu Aron i svi glavari u zboru, i govori s njima Mojsije.

32 Potom pristupiše svi sinovi Izrailjevi, i zapovedi im sve što mu kaza Gospod na gori Sinajskoj.

33 A kad im Mojsije izgovori, zastre lice svoje pokrivalom.

34 Ali kad Mojsije dolažaše pred Gospoda da s Njim govori, skidaše pokrivalo dokle ne bi izašao; a izašavši kazivaše sinovima Izrailjevim šta mu se zapovedaše.

35 Tada viđahu sinovi Izrailjevi lice Mojsijevo, gde se svetli koža na licu njegovom, te Mojsije opet zastiraše pokrivalom lice svoje dokle ne bi opet ušao da govori s Njim.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 10646

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10646. 'For Jehovah the Jealous One is His name, God the Jealous One is He' means that if any other is worshipped Divine Good and Divine Truth depart. This is clear from the meaning of 'a jealous one' as somebody who does not allow anyone other than himself to be loved and worshipped; and from the meaning of 'Jehovah's name' as everything by means of which the Lord is worshipped, dealt with in 2724, 3006, 6674, 9310. And since this is Divine Truth emanating from His Divine Human, the Lord's Divine Human is what 'Jehovah's name' is used to mean in the highest sense, 2628, 6887, 8274. Divine Truth is the Lord Himself as He exists in heaven; for what emanates from Him is Himself. From the Divine nothing other than what is Divine can emanate; and what is Divine is one. From this it is evident that 'the Jealous One is His name' means that the Lord does not allow anyone other than Himself to be worshipped, because He alone is the Source of all the truth and all the good that lead to salvation. The Lord is called the Jealous One because as soon as any other is worshipped all truth and good depart. For goodness and truth, of which the Lord is the Source, are the means by which a person is linked to Him; therefore as soon as another is worshipped the link is severed, and falsity replaces truth and evil replaces good.

[2] The reason why He is called the Jealous One twice - Jehovah the Jealous One and God the Jealous One - is that Jehovah is used to mean Divine Good and God to mean Divine Truth. (In the Word the Lord is called Jehovah where Divine Good is the subject, but He is called God where Divine Truth is the subject, see 2586, 2769, 2921, 6303, 6905, 10158, 10617.) And since both depart from a person when someone other than the Lord is worshipped He is called the Jealous One twice.

[3] It is said that the Lord alone is to be worshipped. Anyone unacquainted with the nature of true worship of the Lord may think that the Lord loves to be worshipped and desires glory from people, like someone who grants another person what he requests because that other person pays him respect. Anyone who thinks like that has no idea at all of what love is like, let alone of what God's love is like. God in His love does not desire worship and glory for His own sake but for that of man and his salvation. For humility exists in those who worship the Lord and give Him glory, and from those in whom humility exists the proprium or what belongs to self departs. And so far as this departs, the Divine is received; for the proprium or self, being evil and false, is the one thing that stands in the way of the Divine. This is the glory of the Lord, and worship of Him exists to that end. Glory for the sake of self exists as a result of self-love; but heavenly love, and infinitely more so God's love, is as different from self-love as heaven is from hell.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.