Bible

 

Izlazak 33

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Idi, digni se odatle ti i narod, koji si izveo iz zemlje misirske, put zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu govoreći: Semenu tvom daću je.

2 I poslaću pred tobom anđela, i izagnaću Hananeje, Amoreje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje.

3 I odvešće vas u zemlju gde teče mleko i med; jer neću sam ići s tobom zato što si narod tvrdovrat, pa bih te mogao satrti putem.

4 A narod čuvši ovu zlu reč ožalosti se, i niko ne metnu na se svog nakita.

5 Jer Gospod reče Mojsiju: Kaži sinovima Izrailjevim: Vi ste narod tvrdovrat; doći ću časom usred tebe, i istrebiću te; a sada skini nakit svoj sa sebe, i znaću šta ću činiti s tobom.

6 I poskidaše sa sebe sinovi Izrailjevi nakite svoje kod gore Horiva.

7 A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza logora daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza logora.

8 I kad Mojsije iđaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svog šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator.

9 A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem.

10 I sav narod videći stup od oblaka gde stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svog šatora.

11 I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovek s prijateljem svojim. Potom se vraćaše Mojsije u logor, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora.

12 I reče Mojsije Gospodu: Gledaj, Ti mi kažeš: Vodi taj narod. A nisi mi kazao koga ćeš poslati sa mnom, a rekao si: Znam te po imenu i našao si milost preda mnom.

13 Ako sam dakle našao milost pred Tobom, pokaži mi put svoj, da Te poznam i nađem milost pred Tobom; i vidi da je ovaj narod Tvoj narod.

14 I reče Gospod: Moje će lice ići napred, i daću ti odmor.

15 A Mojsije mu reče: Ako neće ići napred lice Tvoje, nemoj nas kretati odavde.

16 Jer po čemu će se poznati da smo našli milost pred Tobom, ja i narod Tvoj? Zar ne po tome što Ti ideš s nama? Tako ćemo se razlikovati ja i narod Tvoj od svakog naroda na zemlji.

17 A Gospod reče Mojsiju: Učiniću i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu.

18 Opet reče Mojsije: Molim Te, pokaži mi slavu svoju.

19 A Gospod mu reče: Učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, i požaliću koga požalim.

20 I reče: Ali nećeš moći videti lice moje, jer ne može čovek mene videti i ostati živ.

21 I reče Gospod: Evo mesto kod mene, pa stani na stenu.

22 I kad stane prolaziti slava moja, metnuću te u raselinu kamenu, i zakloniću te rukom svojom dok ne prođem.

23 Potom ću dignuti ruku svoju, i videćeš me s leđa, a lice se moje ne može videti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10608

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10608. I niko da se ne pokaže na svoj gori. Da ovo označava da su oni sasvim odstranjeni od toga, stoga izvan toga, vidi se iz značenja gore; u ovom slučaju gore Horiva, koja označava nebo kao celinu, stoga i Božiju Istinu; jer bilo da govorimo o nebu ili o Božanskoj Istini, ista je stvar, pošto su anđeli, od kojih se sastoji nebo, prijemnici Božanske Istine. Celina se sastoji od te gore koja se naziva Horiv, i izdignutijeg dela u sredini koji se nazivao gora Sinajska. Stoga se Horivom označava nebo, ili što je ista stvar, Božanska Istina kao celina; njeno unutrašnje, gorom Sinajskom; a njeno spoljašnje, brdovitom zemljom okolo; to je razlog da se Horivom, kad se time pod tim misli na brdovitu zemlju uokolo, označava ono što je spoljašnje, vidi br. 10543. Izrailjskoj je naciji, jer je njeno spoljašnje bilo takvoga karaktera da nije moglo da prima unutrašnje, to jest, pošto je njihovo spoljašnje bilo odvojeno od njihovog unutrašnjeg, ili , što je isto, pošto su bili izvan onoga što je unutrašnje, stoga im je zapoveđeno da nijedan od njih ne sme da se vidi na celoj gori. Isto je označeno i time, što je cela nacija stajala pred vratima šatora u kojemu je bio Mojsije, i klanjala se, u prethodnom poglavlju, stihovi 8-10; vidi br. 10545-10555).

Biće ukratko rečeno zbog čega gora Horiv i Sinaj označavaju nebo i Božansku Istinu. Veruje se u svetu da su anđeli u oblasti iznad atmosfere, i da tamo postoje kao vazdušna bića, i da nemaju tla na kome bi stajali. Takvo mišljenje prevladava kod većine ljudi, jer oni ne shvataju da anđeli i duhovi imaju oblik kao što je oblik čoveka na zemlji, to jest, da imaju lica, ruke, šake i noge; rečju, da imaju tela, a još manje razumeju da oni imaju i stanove ili obitavališta; i anđeli i duhovi žive jedni s drugima u svakom pogledu kao ljudi na zemlji, nebeski anđeli na gorama, a duhovni anđeli na stenama, a oni koji još nisu postali anđeli, u ravnicama između gora i stena. Ova su zapažanja napravljena kako bi se znalo zašto gore u Reči označavaju nebo, a posebno gora Horiv i gora Sinajska. Unutrašnji anđeli stanuju visočije na gorama, i što visočije stanuju, to su više unutrašnji i savršeniji. Stoga se vidi zašto se Jehova spustio na goru Sinajsku kada je proglašavan zakon, i zašto je Mojsiju zapoveđeno da se uspne k Njemu na vrh gore. Gore na zemlji nisu nebo, nego predstavljaju gore na kojima stanuju anđeli.

  
/ 10837