Bible

 

Izlazak 33

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju: Idi, digni se odatle ti i narod, koji si izveo iz zemlje misirske, put zemlje za koju se zakleh Avramu, Isaku i Jakovu govoreći: Semenu tvom daću je.

2 I poslaću pred tobom anđela, i izagnaću Hananeje, Amoreje i Heteje i Ferezeje i Jeveje i Jevuseje.

3 I odvešće vas u zemlju gde teče mleko i med; jer neću sam ići s tobom zato što si narod tvrdovrat, pa bih te mogao satrti putem.

4 A narod čuvši ovu zlu reč ožalosti se, i niko ne metnu na se svog nakita.

5 Jer Gospod reče Mojsiju: Kaži sinovima Izrailjevim: Vi ste narod tvrdovrat; doći ću časom usred tebe, i istrebiću te; a sada skini nakit svoj sa sebe, i znaću šta ću činiti s tobom.

6 I poskidaše sa sebe sinovi Izrailjevi nakite svoje kod gore Horiva.

7 A Mojsije uze šator i razape ga sebi iza logora daleko, i nazva ga šator od sastanka, i ko god tražaše Gospoda, dolažaše k šatoru od sastanka iza logora.

8 I kad Mojsije iđaše u šator, sav narod ustajaše, i svak stajaše na vratima svog šatora, i gledahu za Mojsijem dok ne uđe u šator.

9 A kad Mojsije ulažaše u šator, spuštaše se stup od oblaka i ustavljaše se na vratima od šatora, i Gospod govoraše s Mojsijem.

10 I sav narod videći stup od oblaka gde stoji na vratima od šatora, ustajaše sav narod, i svak se klanjaše na vratima od svog šatora.

11 I Gospod govoraše s Mojsijem licem k licu kao što govori čovek s prijateljem svojim. Potom se vraćaše Mojsije u logor, a sluga njegov Isus sin Navin, momak, ne izlažaše iz šatora.

12 I reče Mojsije Gospodu: Gledaj, Ti mi kažeš: Vodi taj narod. A nisi mi kazao koga ćeš poslati sa mnom, a rekao si: Znam te po imenu i našao si milost preda mnom.

13 Ako sam dakle našao milost pred Tobom, pokaži mi put svoj, da Te poznam i nađem milost pred Tobom; i vidi da je ovaj narod Tvoj narod.

14 I reče Gospod: Moje će lice ići napred, i daću ti odmor.

15 A Mojsije mu reče: Ako neće ići napred lice Tvoje, nemoj nas kretati odavde.

16 Jer po čemu će se poznati da smo našli milost pred Tobom, ja i narod Tvoj? Zar ne po tome što Ti ideš s nama? Tako ćemo se razlikovati ja i narod Tvoj od svakog naroda na zemlji.

17 A Gospod reče Mojsiju: Učiniću i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu.

18 Opet reče Mojsije: Molim Te, pokaži mi slavu svoju.

19 A Gospod mu reče: Učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom. Smilovaću se kome se smilujem, i požaliću koga požalim.

20 I reče: Ali nećeš moći videti lice moje, jer ne može čovek mene videti i ostati živ.

21 I reče Gospod: Evo mesto kod mene, pa stani na stenu.

22 I kad stane prolaziti slava moja, metnuću te u raselinu kamenu, i zakloniću te rukom svojom dok ne prođem.

23 Potom ću dignuti ruku svoju, i videćeš me s leđa, a lice se moje ne može videti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 78

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

78. Kao mrtav. Da ovo označava gubljenje njegovog vlastitog života, vidi se iz značenja kao mrtav, kada se govori o Božanskom prisustvu kod čoveka, što je gubljenje vlastitog života. Jer čovekov vlastiti život u kojem je rođen, nije ništa drugo nego zlo, jer je sasvim izokrenut u pogledu sebe i sveta, a tako se otkreće od Boga i od neba. On se uvodi u život koji nije njegov vlastiti onda kada se nanovo rađa kroz Gospoda; i kada dođe u taj život, tada na prvome mestu gleda prema Gospodu i nebu, a tek na drugome mestu prema sebi i svetu. Taj se život uliva u čoveka kad je Gospod prisutan; otuda je jasno, da koliko se uliva, toliko dolazi do okretanja njegovog života; ovo okretanje, kada se dogodi odjednom, čini da se čovek oseti kao da je mrtav, jer se tim rečima označava da gubi svoj vlastiti život. Ali, ova se dva stanja ne mogu potpuno shvatiti; ona su drugačija kod čoveka nego što su kod duha, i razikuju se kod zlog i kod dobrog.

Nemoguće je čoveku da živi u telu u prisusutvu Božanskog; a oni koji žive, oni su okruženi stubom anđela, koji usmerava Božanski influks; jer nijedno čovečije telo nije u stanju da primi Božansko, jer zbog toga umre i odbacuje se. Da čovek u telu ne može da živi u prisustvu Božanskog, vidi se iz ovih Gospodovih reči Mojsiju,

Jer ne može čovjek mene vidjeti i ostati živ (Izlazak 33:20).

stoga je Mojsije, jer je želeo da ga vidi, bio postavljen u jednu raseklinu u steni, i bio pokriven dok je Gospod prolazio. A bilo je poznato i drevnima da čovek ne može videti Boga i živeti, kao što se vidi iz knjige o Sudijama:

Manoje reče ženi svojoj, zaista ćemo umrijeti, jer vidjesmo Boga (13:22).

O ovome su se osvedočili i sinovi Izrailjevi, kada su videli Gospoda sa Gore Sinajske:

I neka budu gotovi za treći dan, jer će u treći dan sići Jehova na goru Sinajsku pred svijem narodom. I postavićeš narodu među unaokolo, i reći ćeš: čuvajte se da ne stupite na goru i da se ne dotaknete kraja njezina; jer što se god dotakne gore, poginuće. I rekoše Mojsiju: govori nam ti, i slušaćemo; i neka nam ne govori Bog, da ne pomremo (Izlazak 19:11, 12; 20:20).

(da se Gorom Sinajskom označava nebo, gde je Gospod, i da se dodirom označava komunikacija, prenošenje, i primanje, i da je zbog toga bilo zabranjeno dotaći ivicu Gore, može se videti u objašnjenju toga poglavlja u Nebeskim Tajnama.)

Razlog da su mnogi videli Jehovu, kao što je zabeleženo u Reči, bilo je to, što su u to vreme bili okruženi stubom duhova, i tako sačuvani, kao što je rečeno gore; tako isto, da sam i ja sam često video Gospoda. Ali stanje duhova pred Božanskim prisusvom razlikuje se od stanja čoveka; duhovi ne mogu da umru; stoga, ako su zli, oni doživljavaju duhovnu smrt u Božanskom prisusutvu, a priroda te smrti biće ubrzo opisana; ali oni koji su dobri, oni se odvode u društva, gdje je sfera Božanskog prisustva umerena i prilagođena primanju. Stoga postoje tri neba, a u svakom mnogo društava, a oni koji su u višem nebu, ti su bliži Gospodu, a oni koji su u nižim nebesima, udaljeniji su od Njega (o ovome vidi šta je rečeno u delu, Nebo i Pakao 20-28, 29-40. Šta je duhovna smrt kroz koju prolaze zli duhovi u Gospodovom prisustvu, biće ukratko izneseno. Duhovna smrt je odbojnost i udaljavanje od Gospoda; ali kada zli duhovi koji još nisu opustošeni, to jest, ostavljeni njihovoj vladajućoj ljubavi, uđu u neko anđeosko društvo, tada, jer je tamo Gospod prisutan, oni osećaju strašne muke, i oni se ne otkreću, nego se bacaju u dubinu, gdje ne ulazi svetlost iz neba: a neki /se bacaju/ u mračne pećine u stenama; rečju, u paklove (o ovome vidi ono što je pokazano u delu, Nebo i Pakao 54, 40, 410, 525, 527). Ova odbojnost prema, i uklanjanje od Gospoda naziva se duhvnom smrću; duhovno iz neba, i ono kod njih umire.

  
/ 1232