Bible

 

Izlazak 32

Studie

   

1 A narod videvši gde Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde, načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

2 A Aron im reče: Poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi.

3 I poskida sav narod zlatne oboce što im behu u ušima, i donesoše Aronu.

4 A on uzevši iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

5 A kad to vide Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: Sutra je praznik Gospodnji.

6 I sutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i poseda narod, te jedoše i piše, a posle ustaše da igraju.

7 A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje misirske.

8 Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

9 Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrdog vrata.

10 I sada pusti me, da se raspali gnev moj na njih i da ih istrebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.

11 A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svom, i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnev Tvoj na narod Tvoj, koji si izveo iz zemlje misirske silom velikom i rukom krepkom?

12 Zašto da govore Misirci i kažu: Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrebi sa zemlje? Povrati se od gneva svog, i požali narod svoj oda zla.

13 Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: Umnožiću seme vaše kao zvezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati semenu vašem da je njihova doveka.

14 I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svom, koje reče.

15 Tada se vrati Mojsije, i siđe s gore sa dve ploče svedočanstva u rukama svojim; i ploče behu pisane s obe strane, otud i odovud pisane.

16 I behu ploče delo Božje, i pismo beše pismo Božje, urezano na pločama.

17 A Isus čuvši viku u narodu, kad vikahu, reče Mojsiju; vika ubojna u logoru.

18 A on reče: Nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji, nego čujem viku onih koji pevaju.

19 I kad dođe blizu logora, ugleda tele i igre, te se razgnevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploče, i razbi ih pod gorom.

20 Pa uze tele koje behu načinili i spali ga ognjem, i satre ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve.

21 I reče Mojsije Aronu: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki greh?

22 A Aron mu reče: Nemoj se gneviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo.

23 Jer rekoše mi: Načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

24 A ja im rekoh: Ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, a ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.

25 A Mojsije videći narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovim,

26 Stade Mojsije na vrata od logora, i reče: K meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi.

27 I reče im: Ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: Pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po logoru od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svog i prijatelja svog i bližnjeg svog.

28 I učiniše sinovi Levijevi po zapovesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri hiljade ljudi.

29 Jer Mojsije reče: Posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov.

30 A sutradan reče Mojsije narodu: Vi ljuto sagrešiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti greh.

31 I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: Molim Ti se; narod ovaj ljuto sagreši načinivši sebi bogove od zlata.

32 Ali oprosti im greh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao.

33 A Gospod reče Mojsiju: Ko mi je zgrešio, onog ću izbrisati iz knjige svoje.

34 A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiću na njima greh njihov.

35 I Gospod bi narod zato što načiniše tele, koje sali Aron.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10453

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10453.

16. I behu ploče delo Božije, i pismo beše pismo Božije, urezano na pločama. Da ovo označava da su i spoljašnji i unutrašnji smisao Reči od Božanskog, i da su Božanska Istina, vidi se iz značenja ploča, što označava Reč, u celom njenom obimu, vidi upravo gore, br. 10452; ali u ovom slučaju ono što je spoljašnje u Reči, o kojemu ćemo ubrzo govoriti; i iz značenja dela Božijeg, što označava Božansko; i iz značenja pisma, što označava ono što je unutrašnje u Reči, a o kojemu ćemo govoriti ubrzo; stoga pismo Božije označava ono što je unutrašnje u Reči, koje je od Božanskog; i iz značenja urezano na pločama, što označava unutrašnje iznad spoljašnjeg, stoga da je ono u njemu (da je unutrašnje u spoljašnjem). Ploče ovde označavaju spoljašnje u Reči, jer one se ovde razlikuju od pisma, koje je njeno unutrašnje; ali kada se ne razlikuju od pisma, tada označavaju unutrašnje i spoljašnje u Reči zajedno, stoga Reč u celom njenom obimu, kao gore, br. 10452. Oni se ovde razlikuju, jer su ploče bile slomljene, ali je Jehova napisao iste reči na drugim pločama, koje je isklesao Mojsije. Spoljašnje u Reči je smisao slova. Ovaj je smisao označen pločama, jer je to kao sto, ili ravan, na kome je napisan unutrašnji smisao.

Da je ploče, koje su bile delo Božije, Mojsije razbio kada je ugledao tele i plesanje, i da je po Jehovnoj zapovesti Mojsije isklesao druge ploče, na kojima su onda upisane iste reči, a koje više nisu bile delo Božije, nego delo Mojsijevo, dok je pismo i dalje bilo Božije, to je vezano za misteriju koja je nepoznata do sada. A misterija je, da bi smisao slova bio drugačiji, da je Reč bila napisana ko rugačijeg naroda, to jest, da ovaj narod nije bio takvoga karaktera. Jer smisao slova u Reči govori o tome narodu, jer je Reč bila kod njih napisana, kao što se vidi, kako iz istorijskih tako i iz proročkih delova Reči; i da je narod bio zao jer je bio u srcu idolopokloničan; pa ipak, da bi se unutrašnji i spoljašnji smisao slagali zajedno, trebalo je zapovedati tim narodom, i nazivati ga narodom Božijim, narodom svetim, i posebnim nasledstvom. Stoga su oni čije je razumevanje prosto, koji su primali pouku preko spoljašnjeg smisla Reči, trebalo da veruju da je ta nacije bila takvoga karaktera [da je sveta], i da ta sama nacija to veruje, kao što mnogi to veruju u Hrišćanskom svetu i danas. Osim toga, mnoge su im stvari bile dopuštene zbog tvrdoće njihovih srca, kao one koje se pominju kod Mateje 19:8, i druge stvari koje ćemo ovde zaobići.

Stoga je, dakle, smisao slova Reči dobio taj oblik zbog toga naroda, pa su zato ploče, koje su bile delo Božije, bile slomljene, a Mjsije je istesao druge po Jehovinoj zapovesti. Ali pošto je ista Božanska svetost bila unutar njih, stoga je iste reči, koje su bile napisane na prethodnim pločama, Jehova upisao na drugima, što se vidi iz ovih reči kod Mojsija,

I reče Jehova Mojsiju: Isteši sebi dve ploče od kamena kao što su bile prve, da napišem na tim pločama reči koje su bile napisane na prvim pločama, koje si razbio, deset reči (Izlazak 34:1, 4, 28). I na drugome mestu, U to vreme reče mi Jehova: isteši dve ploče od kamena kao što behu prve, i izidi k meni na goru, i napisaću na tim pločama reči koje su bile na prvim pločama što si razbio, i Jehova napisa na pločama što beše na prvim, deset reči, I Jehova mi ih dade (Zak. Ponovljeni 10:1-4).

Da Jehova nije priznavao taj narod kao svoj, iako je tako nazivan zbog slaganja unutrašnjeg sa spoljašnjim smislom, nego Mojsijevim narodom, vidi se u ovome poglavlju, Pokvari se tvoj narod, koji si izveo iz zemlje Egipatske, a sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao (stihovi 7, 34). Ponovo, Jehova reče Mojsiju, idi, digni se odatle ti i narod koji si izveo iz zemlje Egipatske, put zemlje za koju se zahleh Avraamu, Isaku, i Jakovu. I poslaću pred tobom anđela , jer ja neću sam ići s tobom za to što si narod tvrdovrat (Izlazak 33:1-3). Isto je označeno i Mojsijem koji je bio stavljen u raselinu kamenu, kad mu nije bilo dopušteno da vidi lice Jehovino, nego samo njegova leđa Izlazak 33:22, 23). A slično/je označeno] Mojsijem, kad je njegovo lice sijalo, kad je metnuo veo preko lica dok je govorio sinovima Izrailjevim (Izlazak 34:3035).

Da će karakter toga naroda biti takav, predskazao je Jehova Avraamu, kad je njegova želja bila da njegovo seme nasledi zemlju Hanansku; gde se kaže da kada je Avraam prepolovio junicu od tri godine i kozu od tri godine i ovna od tri godine, što je bilo radi pristupanja zavetu, da je Avraama uhvatio tvrd san, i obuzeo stah i mra eliki, i kad se peć dimila, i plamen ognjeni prolazio između onih delova (Postanje 15:9, 12, 17).

  
/ 10837