Bible

 

Izlazak 32

Studie

   

1 A narod videvši gde Mojsije za dugo ne silazi s gore, skupi se narod pred Arona, i rekoše mu: Hajde, načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

2 A Aron im reče: Poskidajte zlatne oboce što su u ušima žena vaših, sinova vaših i kćeri vaših, i donesite mi.

3 I poskida sav narod zlatne oboce što im behu u ušima, i donesoše Aronu.

4 A on uzevši iz ruku njihovih, sali u kalup, i načini tele saliveno. I rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

5 A kad to vide Aron, načini oltar pred njim; i povika Aron, i reče: Sutra je praznik Gospodnji.

6 I sutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne; i poseda narod, te jedoše i piše, a posle ustaše da igraju.

7 A Gospod reče Mojsiju: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje misirske.

8 Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovedio; načiniše sebi tele liveno, i pokloniše mu se, i prinesoše mu žrtvu, i rekoše: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje misirske.

9 Još reče Gospod Mojsiju: Pogledah narod ovaj, i eto je narod tvrdog vrata.

10 I sada pusti me, da se raspali gnev moj na njih i da ih istrebim; ali od tebe ću učiniti narod velik.

11 A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svom, i reče: Zašto se, Gospode, raspaljuje gnev Tvoj na narod Tvoj, koji si izveo iz zemlje misirske silom velikom i rukom krepkom?

12 Zašto da govore Misirci i kažu: Na zlo ih izvede, da ih pobije po planinama i da ih istrebi sa zemlje? Povrati se od gneva svog, i požali narod svoj oda zla.

13 Opomeni se Avrama, Isaka i Izrailja, sluga svojih, kojima si se sobom zakleo i obrekao im: Umnožiću seme vaše kao zvezde na nebu, i zemlju ovu, za koju govorih, svu ću dati semenu vašem da je njihova doveka.

14 I ražali se Gospodu učiniti zlo narodu svom, koje reče.

15 Tada se vrati Mojsije, i siđe s gore sa dve ploče svedočanstva u rukama svojim; i ploče behu pisane s obe strane, otud i odovud pisane.

16 I behu ploče delo Božje, i pismo beše pismo Božje, urezano na pločama.

17 A Isus čuvši viku u narodu, kad vikahu, reče Mojsiju; vika ubojna u logoru.

18 A on reče: Nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji, nego čujem viku onih koji pevaju.

19 I kad dođe blizu logora, ugleda tele i igre, te se razgnevi Mojsije, i baci iz ruku svojih ploče, i razbi ih pod gorom.

20 Pa uze tele koje behu načinili i spali ga ognjem, i satre ga u prah, i prosu ga po vodi, i zapoji sinove Izrailjeve.

21 I reče Mojsije Aronu: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki greh?

22 A Aron mu reče: Nemoj se gneviti, gospodaru; ti znaš ovaj narod da je brz na zlo.

23 Jer rekoše mi: Načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tom Mojsiju koji nas izvede iz zemlje misirske ne znamo šta bi.

24 A ja im rekoh: Ko ima zlata, neka ga skida sa sebe. I dadoše mi, a ja ga bacih u vatru, i izađe to tele.

25 A Mojsije videći narod go, jer ga ogoli Aron na sramotu pred protivnicima njegovim,

26 Stade Mojsije na vrata od logora, i reče: K meni ko je Gospodnji. I skupiše se pred njega svi sinovi Levijevi.

27 I reče im: Ovako kaže Gospod Bog Izrailjev: Pripašite svaki svoj mač uz bedro svoje, pa prođite tamo i amo po logoru od vrata do vrata, i pobijte svaki brata svog i prijatelja svog i bližnjeg svog.

28 I učiniše sinovi Levijevi po zapovesti Mojsijevoj, i pogibe naroda u onaj dan do tri hiljade ljudi.

29 Jer Mojsije reče: Posvetite danas ruke svoje Gospodu, svak na sinu svom i na bratu svom, da bi vam dao danas blagoslov.

30 A sutradan reče Mojsije narodu: Vi ljuto sagrešiste; zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti greh.

31 I vrati se Mojsije ka Gospodu, i reče: Molim Ti se; narod ovaj ljuto sagreši načinivši sebi bogove od zlata.

32 Ali oprosti im greh: Ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao.

33 A Gospod reče Mojsiju: Ko mi je zgrešio, onog ću izbrisati iz knjige svoje.

34 A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kad ih pohodim, pohodiću na njima greh njihov.

35 I Gospod bi narod zato što načiniše tele, koje sali Aron.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 588

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

588. The Lord is referred to as repenting and grieving in heart however because all human mercy seems to involve those feelings. Consequently as is the case many times elsewhere in the Word, the manner of speaking here is in accordance with the outward appearance. Nobody can know what the Lord's mercy is, for it infinitely transcends all human understanding. But one does know what human mercy is; it is repenting and grieving. And unless a person grasps the idea of mercy from some different feeling whose nature he knows, he can have no possible conception of it and so cannot learn anything about it. This is the reason why human characteristics are frequently attributed to Jehovah, or the Lord - for example, that Jehovah or the Lord punishes, leads into temptation, destroys, and burns with anger, when in fact He never punishes anybody, never leads anybody into temptation, never destroys anybody, and never burns with anger. Now seeing that such things are attributed to the Lord, repentance and grief may be attributed as well, for the attribution of the one follows on from that of the other, as is quite clear from the following places in the Word:

[2] In Ezekiel,

My anger will be accomplished, I will make My wrath die down again, and I will repent. Ezekiel 5:13.

Here, because 'anger' and 'wrath' are attributed to Him, 'repenting' is attributed as well. In Zechariah,

As I thought to do Evil when your fathers provoked Me to anger, said Jehovah Zebaoth, and I did not repent, so again I will think in these days to do good to Jerusalem and to the house of Judah. Zechariah 8:14-15.

Here it is said that Jehovah 'thought to do evil', when in fact He never thinks to do evil to anyone, but good to every single human being. And when Moses sought to placate the face 1 of Jehovah, Turn from the heat of Your anger, and repent over the evil of Your people. And Jehovah repented over the evil which He said He would do to His people. Exodus 32:12, 14.

Here also the heat of anger, and consequently repentance, is ascribed to Jehovah. In Jonah,

The king of Ninevah [said], Who knows, God may turn and repent, and turn from the heat of His anger, and we shall not perish! Jonah 3:9.

Here similarly 'repentance' is attributed to Him because 'anger' is also.

[3] In Hosea,

My heart has turned within Me, and at the same time My repentings have been kindled; I will not execute the heat of My anger. Hosea 11:8-9.

Here 'repentings having been kindled', said of the heart, is similar in meaning to 'He was grieved in heart'. 'Repentings' clearly stands for abundant mercy. Similarly in Joel,

Return to Jehovah your God, for He is gracious and merciful, long-suffering, abounding in mercy, and repenting of evil. Joel 2:13.

Here again 'repenting' quite clearly means mercy. In Jeremiah,

It may be they will listen and every man turn from his evil way, that I may repent of the evil. Jeremiah 26:3.

'Repent' stands for having mercy. In the same prophet,

If that nation turns from its evil, I will repent of the evil. Jeremiah 18:8.

Here also 'repenting' stands for having mercy on them if only they would turn back, for it is man who turns the Lord's mercy away from himself. It is never the Lord who turns it away from man.

Poznámky pod čarou:

1. literally, the faces

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.