Bible

 

Izlazak 3

Studie

   

1 A Mojsije pasaše stado Jotoru tastu svom, svešteniku madijanskom, i odvede stado preko pustinje, i dođe na goru Božiju Horiv.

2 I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagoreva.

3 I Mojsije reče: Idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagoreva kupina.

4 A Gospod kad ga vide gde ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine, i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: Evo me.

5 A Bog reče: Ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mesto gde stojiš sveta zemlja.

6 Još reče: Ja sam Bog oca tvog, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah beše gledati u Boga.

7 I reče Gospod: Dobro videh nevolju naroda svog u Misiru, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu.

8 I siđoh da ga izbavim iz ruku misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gde mleko i med teče, na mesto gde su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji.

9 I sada evo vika sinova Izrailjevih dođe preda me, i videh muku, kojom ih muče Misirci.

10 Sada hajde da te pošaljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira.

11 A Mojsije reče Bogu: Ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira?

12 A Bog mu reče: Ja ću biti s tobom, i ovo neka ti bude znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Misira, služićete Bogu na ovoj gori.

13 A Mojsije reče Bogu: Evo, kad otidem k sinovima Izrailjevim, pa im kažem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi kažu: Kako Mu je ime? Šta ću im kazati?

14 A Gospod reče Mojsiju: Ja sam Onaj što jeste. I reče: Tako ćeš kazati sinovima Izrailjevim: Koji jeste, On me posla k vama.

15 I opet reče Bog Mojsiju: Ovako kaži sinovima Izrailjevim: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev, posla me k vama; to je ime moje doveka, i to je spomen moj od kolena na koleno.

16 Idi, i skupi starešine izrailjske, pa im reci: Gospod Bog otaca vaših javi mi se, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, govoreći: Doista obiđoh vas, i videh kako vam je u Misiru.

17 Pa rekoh: Izvešću vas iz nevolje misirske u zemlju hananejsku i hetejsku i amorejsku i ferezejsku i jevejsku i jevusejsku, u zemlju gde teče mleko i med.

18 I oni će poslušati glas tvoj; pa ćeš ti i starešine izrailjske otići k caru misirskom, i reći ćete mu: Gospod Bog jevrejski srete nas, pa ti se molimo da izađemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom.

19 A ja znam da vam neće dopustiti car misirski da izađete bez ruke krepke.

20 Ali ću pružiti ruku svoju, i udariću Misir svim čudesima svojim, koja ću učiniti u njemu: i posle će vas pustiti.

21 I učiniću da narod nađe ljubav u Misiraca, pa kad pođete, nećete poći prazni;

22 Nego će svaka žena zaiskati u susede svoje i u domaćice svoje nakita srebrnog i nakita zlatnog i haljina; i metnućete na sinove svoje i na kćeri svoje, i oplenićete Misir.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6853

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6853. 'For I know their sorrows' means foresight of how deeply they would be plunged into falsities. This is clear from the meaning of 'knowing', when used in reference to the Lord, as foresight (the reason why 'knowing' is foresight is that the Lord has known from eternity about every single thing); and from the meaning of 'sorrows' as being plunged into falsities. For when people who are governed by good are plunged into falsities they experience feelings of anguish and anxiety. They suffer torment, for they love truths and loathe falsities, and are thinking all the time about salvation and about how unhappy they will be if those falsities get the better of them. But those who are not governed by good are completely unconcerned about whether falsities or truths reign in them; for they do not think at all about salvation and unhappiness since they do not believe there are any such things. The delights of self-love and love of the world take away any firm belief regarding life after death. These people are immersed all the time in falsities. Being plunged into falsities is presented in the next life as waves engulfing a person and rising ever higher as the falsities grow more profuse, until the waves rise over his head; and they appear tenuous or solid according to the nature of the falsities. The experience of being plunged into falsities which the wicked undergo looks like a mistiness or cloudiness, more or less murky, which surrounds them and cuts them off completely from the brightness of the light of heaven.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.