Bible

 

Izlazak 3

Studie

   

1 A Mojsije pasaše stado Jotoru tastu svom, svešteniku madijanskom, i odvede stado preko pustinje, i dođe na goru Božiju Horiv.

2 I javi mu se anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom iz kupine. I pogleda, a to kupina ognjem gori a ne sagoreva.

3 I Mojsije reče: Idem da vidim tu utvaru veliku, zašto ne sagoreva kupina.

4 A Gospod kad ga vide gde ide da vidi, viknu ga Bog iz kupine, i reče: Mojsije! Mojsije! A on odgovori: Evo me.

5 A Bog reče: Ne idi ovamo. Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mesto gde stojiš sveta zemlja.

6 Još reče: Ja sam Bog oca tvog, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije zakloni lice svoje, jer ga strah beše gledati u Boga.

7 I reče Gospod: Dobro videh nevolju naroda svog u Misiru, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu.

8 I siđoh da ga izbavim iz ruku misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gde mleko i med teče, na mesto gde su Hananeji i Heteji i Amoreji i Ferezeji i Jeveji i Jevuseji.

9 I sada evo vika sinova Izrailjevih dođe preda me, i videh muku, kojom ih muče Misirci.

10 Sada hajde da te pošaljem k Faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izrailjeve, iz Misira.

11 A Mojsije reče Bogu: Ko sam ja da idem k Faraonu i da izvedem sinove Izrailjeve iz Misira?

12 A Bog mu reče: Ja ću biti s tobom, i ovo neka ti bude znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Misira, služićete Bogu na ovoj gori.

13 A Mojsije reče Bogu: Evo, kad otidem k sinovima Izrailjevim, pa im kažem: Bog otaca vaših posla me k vama, ako mi kažu: Kako Mu je ime? Šta ću im kazati?

14 A Gospod reče Mojsiju: Ja sam Onaj što jeste. I reče: Tako ćeš kazati sinovima Izrailjevim: Koji jeste, On me posla k vama.

15 I opet reče Bog Mojsiju: Ovako kaži sinovima Izrailjevim: Gospod Bog otaca vaših, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev, posla me k vama; to je ime moje doveka, i to je spomen moj od kolena na koleno.

16 Idi, i skupi starešine izrailjske, pa im reci: Gospod Bog otaca vaših javi mi se, Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, govoreći: Doista obiđoh vas, i videh kako vam je u Misiru.

17 Pa rekoh: Izvešću vas iz nevolje misirske u zemlju hananejsku i hetejsku i amorejsku i ferezejsku i jevejsku i jevusejsku, u zemlju gde teče mleko i med.

18 I oni će poslušati glas tvoj; pa ćeš ti i starešine izrailjske otići k caru misirskom, i reći ćete mu: Gospod Bog jevrejski srete nas, pa ti se molimo da izađemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom.

19 A ja znam da vam neće dopustiti car misirski da izađete bez ruke krepke.

20 Ali ću pružiti ruku svoju, i udariću Misir svim čudesima svojim, koja ću učiniti u njemu: i posle će vas pustiti.

21 I učiniću da narod nađe ljubav u Misiraca, pa kad pođete, nećete poći prazni;

22 Nego će svaka žena zaiskati u susede svoje i u domaćice svoje nakita srebrnog i nakita zlatnog i haljina; i metnućete na sinove svoje i na kćeri svoje, i oplenićete Misir.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6828

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6828. 'And he led the flock to the back of the wilderness' means after the temptations they - those guided by the truth that went with simple good - had undergone. This is clear from the meaning of 'the flock' as the Church where those who were guided by the truth that went with simple good were, dealt with immediately above in 6827; and from the meaning of 'the wilderness' as a state of temptation. 'A wilderness' can mean that which is sparsely inhabited and cultivated or else that which is totally uninhabited and uncultivated, and so in the spiritual sense means a person who has experienced vastation as regards good and desolation as regards truth. It therefore means a person undergoing temptation, for a person undergoing temptation experiences vastation and desolation. The falsity and evil present in him come out into the open, blotting out and virtually removing the influx of truth and good from the Lord. And the truth that does flow in does not seem to that person to possess the kind of life that can dispel falsities and evils. Furthermore evil spirits are present at this time, injecting a feeling of distress and making him despair of salvation. The fact that 'a wilderness' means a state such as this is clear from very many places in the Word, see 2708; and since 'the wilderness' meant a state of temptation, and the number 'forty' meant its duration, of whatever length, 730, 862, 2272, 1273, the children of Israel were for that reason in the wilderness forty years, and the Lord was for the same reason in the wilderness forty days when He was tempted, Matthew 4:2; Mark 1:13.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.