Bible

 

Izlazak 29

Studie

   

1 Učinićeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu svešteničku: uzmi tele i dva ovna zdrava,

2 I hlebove presne i kolače presne zamešene s uljem, i pogače presne namazane uljem, od brašna pšeničnog umesi ih.

3 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna.

4 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom.

5 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod oplećka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka.

6 I metni mu kapu na glavu i svetu ploču na kapu.

7 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaćeš ga.

8 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje;

9 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom večnom. Tako ćeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovim.

10 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu.

11 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.

12 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru.

13 I uzmi sve salo po crevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru.

14 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan logora; to je žrtva za greh.

15 Potom uzmi ovna jednog, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi.

16 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo.

17 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu.

18 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

19 Pa uzmi i drugog ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu.

20 I zakolji tog ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnog uha Aronu i kraj od desnog uha sinovima njegovim, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo.

21 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biće svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove.

22 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni;

23 I jedan hleb i jedan kolač s uljem i jednu pogaču iz kotarice u kojoj budu presni hlebovi pred Gospodom.

24 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovim, i obrći tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom.

25 Po tom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrh žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu.

26 I uzmi grudi od ovna posvetnog, koji bude za Arona, i obrtaćeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to će biti tvoj deo.

27 Tako ćeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane, šta je obrtano i šta je podizano od ovna posvetnog za Arona i za sinove njegove.

28 I to će biti Aronu i sinovima njegovim uredbom večnom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovih žrtava zahvalnih, žrtva podizana biće Gospodu.

29 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovim nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posvećuju ruke.

30 Sedam dana neka ih oblači koji na njegovo mesto bude sveštenik između sinova njegovih, koji će ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji.

31 A ovna posvetnog uzmi i skuvaj meso od njega na mestu svetom.

32 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od tog ovna i hleb što je u kotarici.

33 Neka ga jedu oni za koje je bilo očišćenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posvećeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta.

34 Ako li bi ostalo šta mesa posvetnog ili hleba do jutra, onda što ostane sažeži ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta.

35 I tako učini Aronu i sinovima njegovim po svemu što ti zapovedih; sedam dana svetićeš im ruke.

36 I svaki ćeš dan prinositi na žrtvu tele za greh radi očišćenja; i očistićeš oltar čineći očišćenje na njemu, i pomazaćeš ga da se osveti.

37 Sedam dana činićeš očišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te će oltar biti svetinja nad svetinjama; šta se god dotakne oltara, biće sveto.

38 I ovo ćeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida.

39 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi večerom,

40 I još desetinu efe pšeničnog brašna smešana s uljem ceđenim, kog da bude četvrt ina, i naliv vina, četvrt ina na jedno jagnje.

41 A drugo jagnje prinesi uveče; kao sa žrtvom jutarnjom i s nalivom njenim tako i s ovom čini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

42 To neka bude žrtva paljenica svagda od kolena do kolena vašeg na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gde ću se sastajati s vama da govorim s tobom.

43 I onde ću se sastajati sa sinovima Izrailjevim, da se osvećuje slavom mojom.

44 I osvetiću šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiću da su mi sveštenici.

45 I nastavaću među sinovima Izrailjevim, i biću im Bog.

46 I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje misirske da nastavam među njima, ja Gospod Bog njihov.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 5943

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

5943. Ješćete najbolje obilje (pretilinu) ove zemlje. Da ovo označava usvajanje dobra, vidi se iz značenja jesti, što je biti povezan i usvojen (vidi br. 2187, 4745); i iz značenja pretiline ili obilja zemlje, naime Egipta, što je dobro u Prirodnom. Da obilje (debljina, salo) označava nebesko, ili dobro, jasno je iz mnogih odlomaka u Reči; ne samo debljina (salo) koje je kod životinja, nego i druge vrste, kao što je maslo i ulje. Sve u čemu ima masnoće, u nekoj meri označava ono što je dobro, kao što je mleko, kad i miro; da je pretilina (debljina) pretstavljala nebesko dobro, a i ljubav od Gospoda, vidi se po žrtvama paljenicama i prinosima, kada se salo sagorevalo na oltaru, a miris od toga je bio miris ugodni Jehovi. I zbog toga je sinovima Izrailjevim bilo zabranjeno da jedu salo; iz čega se vidi, kao i iz drugih stvari, da su stvari ustanovljene među Izrailjcima, bile pretstave nebeskih i duhovnih stvari, i da su stoga bile povezane sa svetim stvarima. Inače ne bi bilo razloga da se sve salo prinosi na žrtvu i da bude miris ugodni Jehovi; kao i zabrana da se jede krv. Zasigurno, bilo bi grubo misliti tako o Božanskom, ako bi se verovalo da je salo bilo prijatno Jehovi, i da bi Jehova dao zapovest koja ne bi sadržala nešto unutarnje! Osim toga, čovek bi bio odviše zemaljski i telesan, kada ne bi želeo da zna šta je označeno ovakvim stvarima; to bi bio znak da nema želje da zna stvari koje se odnose na Reč i na večni život; o čemu čitamo kod Mojsija: Uzmi sve salo po crijevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega, i salo oko njih, i zapali na oltaru. Po tom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crijevima, mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni (Izlazak 29:13, 22; i Levitska 3:4, 5, 935; 7:3, 4). Salo na plećima se takođe spaljivalo (Levitska 7:30, 31).

Da je to bio miris ugodni Jehovi, stoga: I neka zapali svećenik na oltaru: to je jelo od žrtve ognjene za ugodni miris. Sve je salo Jehovino Levitska 3:16. I svećenik neka pokropi krvlju po oltaru Jehovinom na vratima šatora od sastanka, i salo neka zapali za ugodni miris Jehovi Levitska 17:6. I na drugome mestu: A prvenca od krave ili prvenca od ovce ili prvenca od koze ne daj da se otkupi; svete su stvari; krvlju njihovm pokropi oltar, i salo njihovo zapali, da bude žrtva ognjena za miris ugodni Jehovi (Brojevi 18:17). Miris ugodni označava ono što je prijatno od dobra ljubavi. Da salo sinovi Izrailjevi nisu smeli jesti: Neka sve salo bude Jehovi. Stoga da je to uredba vječna od koljena na koljeno u svijem stanovima vašim da ne jedete sala ni krvi (Levitska 3:16, 17). I na drugome mestu: Kaži sinovima Izrailjevim, i reci: ne jedite sala od vola, ovce i koze. Ko bi jeo salo od stoke koju prinosi čovjek na žrtvu ognjenu Jehovi, neka se istrijebi iz naroda svojega onaj koji jede. Ni krvi ne jedite u stanovima svojim ni ptice niti od kojega živinčeta (Levitska 7:23, 25, 26). Žrtve paljenice i prinosi bili su glavni deo Božanske službe kod toga naroda (br. 923, 2180), pa stoga žrtve paljenice i prinosi označavaju bogoštovanje uopšte, a onim što je žrtvovano kao i celim postupkom žrtvovanja označen je kvalitet bogoštovanja, a salom i paljenjem sala označena je sama Božanska služba, koja je dobro ljubavi od Gospoda, kao što se vidi iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: Nijesi mi kupio za srebro (za novce) kada, niti si me pretilinom žrtava svojim počastio, nego si me mučio grijesima, i dosadio si mi bezakonjem svojim (Isaija 43:24. Nisi mi kupio za srebro (za novce) kada označava nisi sebi pribavio istine vere; niti si me pretilinom žrtava svojih počastio, označava da dobro ljubavi nije bilo pribavljeno.

Kod Davida: Žrtve paljenice pretile ću ti prinijeti s dimom od pretiline ovnujske, prinijeću ti teoce s jarićima (Psalam 66:15). Prinijeti pretilinu označava bogoštovanje od ljubavi.

Kod Mojsija: I reći će: gdje su bogovi njihovi? stijena u koju se uzdaše? Koji salo od žrtava njihovijeh jedoše i piše vino od naljeva njihovijeh? (Zak. Ponovljeni 32:37, 38). Ovo bi se moglo kazati za Neznabošce koji su mislili da bogove treba hraniti, posebno ovakvim stvarima; pošto nisu bili svesni da je pretilina žrtava bila nebesko, ili dobro ljubavi, u bogoštovanju; a da je vino u naljevima bilo istina vere iz toga; ove su stvari uticale na anđele dok su se prinosile žrtve, pa su stoga one bile zapoveđene kako bi nebo bilo blizu čoveka preko pretstava i korespondencija (saobraznosti).

Kod Davida:

  
/ 10837