Bible

 

Izlazak 29

Studie

   

1 Učinićeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu svešteničku: uzmi tele i dva ovna zdrava,

2 I hlebove presne i kolače presne zamešene s uljem, i pogače presne namazane uljem, od brašna pšeničnog umesi ih.

3 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna.

4 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom.

5 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod oplećka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka.

6 I metni mu kapu na glavu i svetu ploču na kapu.

7 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaćeš ga.

8 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje;

9 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom večnom. Tako ćeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovim.

10 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu.

11 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.

12 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru.

13 I uzmi sve salo po crevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru.

14 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan logora; to je žrtva za greh.

15 Potom uzmi ovna jednog, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi.

16 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo.

17 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu.

18 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

19 Pa uzmi i drugog ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu.

20 I zakolji tog ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnog uha Aronu i kraj od desnog uha sinovima njegovim, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo.

21 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biće svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove.

22 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni;

23 I jedan hleb i jedan kolač s uljem i jednu pogaču iz kotarice u kojoj budu presni hlebovi pred Gospodom.

24 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovim, i obrći tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom.

25 Po tom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrh žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu.

26 I uzmi grudi od ovna posvetnog, koji bude za Arona, i obrtaćeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to će biti tvoj deo.

27 Tako ćeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane, šta je obrtano i šta je podizano od ovna posvetnog za Arona i za sinove njegove.

28 I to će biti Aronu i sinovima njegovim uredbom večnom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovih žrtava zahvalnih, žrtva podizana biće Gospodu.

29 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovim nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posvećuju ruke.

30 Sedam dana neka ih oblači koji na njegovo mesto bude sveštenik između sinova njegovih, koji će ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji.

31 A ovna posvetnog uzmi i skuvaj meso od njega na mestu svetom.

32 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od tog ovna i hleb što je u kotarici.

33 Neka ga jedu oni za koje je bilo očišćenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posvećeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta.

34 Ako li bi ostalo šta mesa posvetnog ili hleba do jutra, onda što ostane sažeži ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta.

35 I tako učini Aronu i sinovima njegovim po svemu što ti zapovedih; sedam dana svetićeš im ruke.

36 I svaki ćeš dan prinositi na žrtvu tele za greh radi očišćenja; i očistićeš oltar čineći očišćenje na njemu, i pomazaćeš ga da se osveti.

37 Sedam dana činićeš očišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te će oltar biti svetinja nad svetinjama; šta se god dotakne oltara, biće sveto.

38 I ovo ćeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida.

39 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi večerom,

40 I još desetinu efe pšeničnog brašna smešana s uljem ceđenim, kog da bude četvrt ina, i naliv vina, četvrt ina na jedno jagnje.

41 A drugo jagnje prinesi uveče; kao sa žrtvom jutarnjom i s nalivom njenim tako i s ovom čini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

42 To neka bude žrtva paljenica svagda od kolena do kolena vašeg na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gde ću se sastajati s vama da govorim s tobom.

43 I onde ću se sastajati sa sinovima Izrailjevim, da se osvećuje slavom mojom.

44 I osvetiću šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiću da su mi sveštenici.

45 I nastavaću među sinovima Izrailjevim, i biću im Bog.

46 I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje misirske da nastavam među njima, ja Gospod Bog njihov.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 10099

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

10099. Neka budu sinovima njegovijem posle njega. Da ovo označava u Prirodnom uzastopno, vidi se iz značenja sinova Aronovih, koji označavaju one stvari koje proističu od Božanskog Dobra, kao od oca, kao što je pokazano, br. 9807, 10068; i iz značenja posle njega, što označava uzastopno, ili uzastopnim redom pošto se te stvari kažu o Aronovim haljinama, koje su predstavljale Duhovno Božansko u Prirodnom uzastopno. Jer postoje tri stvari uzastopne u nebu; i kako bi se o njima stekao neki pojam, ove su tri označene kao nebesko, duhovno, i prirodno. U nebu, one slede redom, jedna od druge, i preko uticaja od jedne u drugu naporedno, one su povezane, i na ovaj način sačinjavaju jedno nebo. Gospodovo Božansko u nebesima naziva se tim imenima, zbog razlike u primanju. Sada, pošto je predmet o kome se govori drugi ovan, nazvan ovnom posvetnim, a pošto posvećivanje ruke označava uvođenje u reprezentaciju Gospodovog Božanskog u nebesima, i njegovu komunikaciju i primanje tamo (br. 10019), stoga, kako bi se opisalo i njegovo primanje u Prirodnom, govori se i o uzastopnm oblačenju Aronovih haljima od strane sinova posle njega, što označava nasleđivanje u nebesima onoga što što je označeno posvećivanjem ruku. Stoga je očito, da su ove stvari, u unutrašnjem smislu, povezane kao niz, iako u smislu slova, stvari koje se kažu o ovnu, izgledaju nepovezane. Pošto se ovde govori o uzastopnim stvarima u nebu, daće se definicija uzastopnog. Ideja većine učenih u današnje vreme o uzastopnim stvarima je da je to nešto uzastopno, ili nešto što je povezano tako što se nastavlja; pa stoga takvi nisu u stanju da formiraju neku ideju o razlici između čovekovih spoljašnjih i unutrašnjih stanja , pa stoga ne mogu da oblikuju neku ideju o razlici između čovekovog duha i njegovog tela. Kad stoga misle o ovim stvarima, nikako ne mogu da razumeju da čovekov duh posle raspada tela ili smrti tela, može da živi u ljudskom obliku. Ali uzastopne stvari nisu one koje se nastavljaju, nego su diskretno (po stepenima) povezane, to jest, razlikuju se u skladu sa stepenima. Jer unutrašnje stvari su sasvim različite od spoljašnjih, jer se spoljašnje mogu odvojiti dok unutrašnje i dalje žive; zato čovek može da se odvoji od svoga tela, i da misli u svom duhu, ili onako kako se govorilo među drevnima, te se može povući iz stvari telesnih čula i podignuti prema unutrašnjim stvarima. Osim toga, drevni su znali da kada se čovek povuče iz stvari telesnih čula, on se uzdiže u svetlost svoga duha, to jest, u svetlost neba. Učani među drevnim su znali da kada se telo raspadne, da će živeti u unutrašnjem životu, koji su nazivali svojim duhom; pošto su smatrali da je to suštinski ljudski život, stoga su znali da će živeti u ljudskom obliku. A pošto je ljudski život sličan Božanskom životu, oni su shvatili da je duša besmrtna; jer su znali da taj deo čoveka, koji je sličan Božanskom životu, pa stoga i povezan s njim, da ne može umreti.

Ali posle tih drevnih vremena ova ideja o duši i čovekovom duhu nije se održala zbog potrebe da se oblikuje ispravna ideja o uzastopnim stvarima. Zbog toga oni koji misle u skladu s modernom učenošću, ne znaju ništa o Duhovnom, pa pretpostavljaju da je ono odvojeno od prirodnog; jer oni po čijoj ideji uzastopno je ono što se nastavlja, ti mogu da misle o Duhovnom samo kao o nečemu čisti rirodnom, iako se razlikuju međusobno, kao priorno i posteriorno, ili kao ono što rađa i ono što je rođeno. To je razlog da učeni [ljudi] ne shvataju razliku između unutrašnjeg ili duhovnog i spoljašnjeg ili prirodnog čoveka, stoga između čovekove unutrašnje misli i volje, i njegove spoljašnje misli i volje, pa stoga nisu u stanju da shvate ništa o veri i ljubavi, nebu i paklu, i o čovekovom životu posle smrti. Ali oni koji imaju ispravnu ideju o uzastopnim stvarima, mogu u izvesnoj meri da shvate da se kod čoveka koji se nanovo rađa, unutrašnja stanja uzastopno otvaraju, i kako se otvaraju, ona se uzdižu u svetlost i u život, te bivaju dublja i bliža Božanskom; i da se ovakvo otvaranje i uzdizanje postiže kroz Božanske Istine, pošto su one prijemnici dobra ljubavi od Božanskog. Dobro ljubavi je ono što neposredno povezuje čoveka sa Božanskim, jer ljubav je duhovno povezivanje. Stoga sledi da se čovek može sve više i više otvarati i uzdizati, onoliko koliko je u dobru ljubavi od Božanskog; i da nema otvaranja i uzdizanja u slučaju čoveka koji ne prima Božanske Istine; ovo se odnosi na svakoga ko je u zlu. Ali o ovome uzastopnom redu, i njihovim misterijama, biće više govora na drugome mestu, po Gospodovoj Božanskoj milosti.

  
/ 10837