Bible

 

Izlazak 29

Studie

   

1 Učinićeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu svešteničku: uzmi tele i dva ovna zdrava,

2 I hlebove presne i kolače presne zamešene s uljem, i pogače presne namazane uljem, od brašna pšeničnog umesi ih.

3 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna.

4 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom.

5 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod oplećka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka.

6 I metni mu kapu na glavu i svetu ploču na kapu.

7 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaćeš ga.

8 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje;

9 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom večnom. Tako ćeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovim.

10 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu.

11 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.

12 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru.

13 I uzmi sve salo po crevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru.

14 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan logora; to je žrtva za greh.

15 Potom uzmi ovna jednog, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi.

16 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo.

17 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu.

18 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

19 Pa uzmi i drugog ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu.

20 I zakolji tog ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnog uha Aronu i kraj od desnog uha sinovima njegovim, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo.

21 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biće svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove.

22 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni;

23 I jedan hleb i jedan kolač s uljem i jednu pogaču iz kotarice u kojoj budu presni hlebovi pred Gospodom.

24 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovim, i obrći tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom.

25 Po tom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrh žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu.

26 I uzmi grudi od ovna posvetnog, koji bude za Arona, i obrtaćeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to će biti tvoj deo.

27 Tako ćeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane, šta je obrtano i šta je podizano od ovna posvetnog za Arona i za sinove njegove.

28 I to će biti Aronu i sinovima njegovim uredbom večnom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovih žrtava zahvalnih, žrtva podizana biće Gospodu.

29 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovim nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posvećuju ruke.

30 Sedam dana neka ih oblači koji na njegovo mesto bude sveštenik između sinova njegovih, koji će ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji.

31 A ovna posvetnog uzmi i skuvaj meso od njega na mestu svetom.

32 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od tog ovna i hleb što je u kotarici.

33 Neka ga jedu oni za koje je bilo očišćenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posvećeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta.

34 Ako li bi ostalo šta mesa posvetnog ili hleba do jutra, onda što ostane sažeži ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta.

35 I tako učini Aronu i sinovima njegovim po svemu što ti zapovedih; sedam dana svetićeš im ruke.

36 I svaki ćeš dan prinositi na žrtvu tele za greh radi očišćenja; i očistićeš oltar čineći očišćenje na njemu, i pomazaćeš ga da se osveti.

37 Sedam dana činićeš očišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te će oltar biti svetinja nad svetinjama; šta se god dotakne oltara, biće sveto.

38 I ovo ćeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida.

39 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi večerom,

40 I još desetinu efe pšeničnog brašna smešana s uljem ceđenim, kog da bude četvrt ina, i naliv vina, četvrt ina na jedno jagnje.

41 A drugo jagnje prinesi uveče; kao sa žrtvom jutarnjom i s nalivom njenim tako i s ovom čini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

42 To neka bude žrtva paljenica svagda od kolena do kolena vašeg na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gde ću se sastajati s vama da govorim s tobom.

43 I onde ću se sastajati sa sinovima Izrailjevim, da se osvećuje slavom mojom.

44 I osvetiću šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiću da su mi sveštenici.

45 I nastavaću među sinovima Izrailjevim, i biću im Bog.

46 I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje misirske da nastavam među njima, ja Gospod Bog njihov.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 376

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

376. Do sada je pokazano da ulje označava nebesko dobro, koje je dobro ljubavi ka Gospodu. A sada će se pokazati da vino označava duhovno dobro, koje je dobro ljubavi prema bližnjem, i dobro vjere; a pošto je ovo dobro u svojoj suštini istina, stoga se kaže u opštem objašnjenju, Ne povrijedi ulja i vina, što označava da se ne smije povrijediti unutrašnji ili duhovni smisao Riječi, ni u pogledu dobra ni u pogledu istine, ili što je isto, da se ne smiju povrijediti dobra i istine unutrašnjeg ili duhovnog smisla Riječi. Razlog da su dobro ljubavi prema bližnjem i dobro ljubavi vjere u svojoj suštini istina je to što, Gospod usađuje to dobro u intelektualni dio čovjekov pomoću istina koje se nazivaju istinama vjere, pa kada čovjek živi u skladu s njima, tada ove istine postaju dobra; jer se pomoću istina stvara nova volja u tome dijelu, pa se dobrom naziva sve što proističe od volje. Ova je volja isto što i savjest, a savjest je savjest istine, jer se stvara pomoću istina svake vrste iz doktrine crkve, i iz smisla slova Riječi. (Ali o ovome vidi više u Nauku Novoga Jerusalima, br. 130-138; i u u izvacima tamo iz Nebeskih Tajni, u br. 139-141). To je zašto se vinom značava istina.

2. Osim toga, ima dobara i istina unutrašnjih i spoljašnjih; unutrašnja dobra i istine označene su uljem i vinom koje se ne smije povrijediti; dok su spoljašnja dobra i istine označavaju pšenicom i ječmom; spoljašnja dobra i istine su one koje su u smislu slova Riječi, dok su unutrašnja dobra i istine one koje su unutrašnjem ili duhovnom smislu Riječi; ili, sppljašnja dobra i istine su kao one u nižim nebima, kod tamošnjih anđela, naime, u poslednjem nebu, dok su unutrašnja dobra i istine kao one u višim nebima, naime, u drugom i trećem nebu, kod tamošnjih anđela. Potonja dobra i istine su sama prava dobra i istine, dok su prethodna istine i dobra koja korespondiraju, stoga koja su korespondencije; pretodne su u neposrednoj komunikaciji s anđelima neba, dok potonja nemaju neposrednu nego posrednu komunikaciju preko korespondencija. Otuda to da Jevreji, koji su bili samo u smislu slova, a ne u poznavanjima značenja stvari u duhovnom smislu, nisu mogli povrijediti duhovni smisao ni u pogledu dobra i u pogledu istine, stoga, nisu mogli povrijedii prava dobra i istine. Ovo je slučaj i sa Hrišćanskom Crkvom naših dana, koja ne može povrijediti prava dobra i istine duhovnog smisla Riječi, jer je u neznanju u pogledu toga smisla, pa sledstveno, ne zna za prava dobra i istine.

3. Razlog da Hrišćani nisu bili upoznati sa duhovnim smislom Riječi bio je to što prava dobra i istine, kakve su u višim nebima, leže sakrivene u doslovnom smislu Riječi; pa sve dok ta dobra i istine nisu mogla da se opažaju i upoznaju, taj smisao se nije mogao otvoriti, jer se one nisu mogle vidjeti. Razlog da se prava dobra i istine nisu mogle opažati i upoznati bio je taj što je Hrišćanski svijet bio podijeljen između papinskog i jevanđelskog; a u papskom se nisu znale istine, jer oni koji su bili u njemu, nisu se oslanjali na Riječ, to jest, na Gospoda, koji je Riječ, nego na papu, iz čijih usta izlazi malo šta što ne dolazi od ljubavi za vlašću; a ova ljubav dolazi iz pakla. Stoga kod njih jedva da i ima neka istina crkve; a kod jevanđelske /crkve/ vjera sama je posala suštinsko sredstvo spasenje, pa su zbog toga dobro ljubavi i ljubav prema bližnjemu bili odbačeni kao nešto ne bitno, a tamo gdje je dobro odbačeno, ne može da postoji istina, jer sva istina dolazi od dobra. Pošto se Gospod uliva u čovjekovo dobro, a preko dobra ga prosvjetljava, i daje mu svjetlost da vidi istine, stoga, bez te svjetlosti, koja je sami duhovni život čovjekov, nema istine. Međutim, ona može da zvuči kao istina, jer je iz Riječi, ali je to istina falsifikovana idejama kojih se čovjek drži; iz vjere odvojene od ljubavi prema bližnjemu, ili od istina bez dobra, samo to i slijedi.

Otuda to, da se duhovni smisao Riječi nije mogao otvoriti Hrišćanskim cerkvama; jer da je bio otvioren, bio bi falsifikovan i izokrenut idejama koje dolaze od obmana, i tako bi bio profanisan. Iz ovoga razloga nikome ne će biti dopušteno da uđe u duhovni smisao Riječi ako nije u pravim istinama od dobra; a niko ne može biti u pravim istinama od dobra ako u svom srcu ne priznaje Gospoda samog kao Boga neba i zemlje, jer je od Njega svako dobro i istina. Razlog da se danas duhovni smisao otvara a s njim se otkrivaju i prave istine i dobra, je to što je Gospod izvšio Poslednj Sud, pa su stoga sve stvari u nebima i u paklovma dovedene u red. A ishod toga je to, što se prave istine i dobra u duhovnm smislu Riječi, ne mogu povrijediti, a što se nije moglo spriječiti ranije (vidi malo djelo o Poslednjem Sudu, br. 73).

4. Da vino označava duhovno dobro, ili dobro ljubavi prema bližnjem i dobro vjere, koje je u suštini istina, vidi se iz sledećih odlomaka u Riječi.

Kod Isaije:

Oj, žedni koji ste god! hodite na vodu, i koji nemate novaca, hodite, kupujte i jedite; kupujte bez novaca u bez plate vina i mlijeka (55:1).

Svako može da vidi da se tu ne radi o kupovanju vina i mlijeka, i to bez novaca; nego se vinom i mlijekom označavaju duhovne stvari, naime, vinom se označava duhovno dobro, koje je u suštini istina, kao što je gore rečeno, a mlijekom dobro od te istine. Da se ovi daju besplatno od Gospoda ovakvima koji ne znaju istine i dobra, ali ih žele, označeno je sa, Hodite, kupujte i jedite, kupujte nez novaca. Kupiti označava sebi pribaviti; jesti znači usvojiti, što se radi primjenjivanjem na sebi. Da se označavaju oni koji ne znaju istine i dobra, ali ih žele, vidi se, jer se kaže, Oj, žedni koji god ste! hodite na vodu; biti žedan označava željeti, a voda označava istinu, ovdje Riječ u kojoj je ona sadržana.

Kod Joila:

5. I u taj će dan gore kapati slatkim vinom, i humovi će se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teći će voda (3:18).

Ovdje se govori o novom nebu i novoj crkvi od Njega. Da gore u zemlji Hananskoj i u Judeji nisu kapale novim vinom, niti je bregovima teklo mlijeko, niti su potoci u Judeji teki vodom više nego prije, to je poznato, nego se tim riječima označava nešto drugo a ne novo vino, mlijeko, i voda; a da gorama, bregovima, naime, da gorama nije kapalo novo vino (mustum) ili vino (vinum), nego je time označena svaka prava istina od dobra ljubavi prema Gospodu. Bregovima kojima teče mlijeko, označava se duhovni život od dobra ljubavi prema bližnjem; a rijekama u Judeji kojima će teći voda, označavaju se istine /sadržane/ u pojedinostima u Riječi. Jer se Judejom označava Gospodovo nebesko carstvo, a isto tako i Riječ (kao što se može vidjeti, br. 3881, 6363). Otuda se rijekama označavaju njene pojedinosti. (Da se gorama označava dobro ljubavi prema Gospodu, br. 795, 4210, 6427, 10438, 10438; a to je stoga što u nebu na gorama stanuju oni koji su u dobru ljubavi prema Gospodu, a na bregovima oni koji su u dobru ljubavi prema bližnjem, br. 10438; i u djelu o Nebu i Paklu. br. 188).

Kod Amosa:

6. Evo, idu dani, kad će orač stizati žeteoca, i koji gazi grožđe sijača, i gore će kapati slatkim vivon, i svi će se humovi rastapati. I povratiću roblje naroda svojega Izrailja, i opet će sagraditi puste gradove i naseliće se, i nasadiće vinograde i piti vino iz njih, i načiniće vrtove i jesti rod iz njih I posadiću ih u zemlji njihovoj, i ne će se više iščupati iz zemlje svoje, koju im dadoh (9:13-15).

U ovome poglavlju prvo se govori o pustošenju crkve; a poslije o tome kako je Gospod obnavlja. Izrailjskim se narodom ne označava Izrailjski narod, nego oni kod koji će se crkva podinuti. Oračem koji će stizati žeteoca, i onim koji gazi grožđe koji će stizati sijača, označava se da će onaj koji prima dobro i istinu biti koristan, odnosno da će donositi plod, tako da će biti zajedno sa članom crkve. Gorama koje će kapati slatkim vinom, i bregovima koji će se rastapati, označava se upravo kao gore, to jest, da će zbog dobra ljubavi ka Gospodu, i zbog dobra ljubavi prema bližnjeu, da će biti istina u obilju, gde slatko (novo ) vino označava ovdje istinu. Robljem naroda Izrailjskog, koje će se povratiti, označava se ustanovljenje crkve mežu Neznabošcima, jer ropstvo označava duhovno ropstvo, u kojemu su oni koji su udaljeni od dobara i istina, a žele ih (br. 9164). Pustim gradovima, koji će biti podignuti, označavaju se doktrinarne stvari istine i dobra iz Riječi koje su bile razorene, a posleije obnovljene; vinogradima koji će biti ponovo zasađeni, i čije će vino piti, označavaju se sve stvari crkve od kojih je inteligencija, gdje vinograd označava sve stvari duhovne crkve, a vingradom se označavaju sve stvari crkve. Vinom se označava njena istina u opšte; a pijenjem se označava poučavanje i postajanje inteligentnim, soga inteligencija; a vrtovima koje će sagraditi, čije će plodove jesti, označava se mudrost, gdje vrtovi označavaju sve stvari inteligencije, njihovim plodom se označavaju dobra života; tako se jedenjem njihovoga ploda označava usvajanje dobra, stoga mudrost, jer se mudrost stvara kada se istine tako uvode u život; i pošto su označene ove stvari, stoga se kaže o Izrailju, Posadiću ih u zemlji njihovoj.

Kod Mojsija:

7. Veže za čokot magare svoje, i za plemenitu lozu mlade od magarice svoje; u vinu pere haljinu svoju i ogrtač u soku od grožđa. Oči su mu crvene od vina i zubi se bijele od mlijeka (Postanje 49:11, 12).

Ovo se proroštvo Izrailja oca izriče o Judi, kojim se označava ne Juda, nego Gospod u pogledu Njegovog nebeskog castva; a vinom i krvlju od grožđa označava se Božanska istina. (Šta druge stavri označavaju, i da vino označava Božansku istinu, jer se odnosi na Gospoda, može se vidjeti u Nebeskim Tajnama, br. 6375-6381.)

Kod istoga:

8. Jakob donese lova svoga ocu Isaku, i ovaj jede; i donese mu vina, i ovaj pi. I Isak ga blagoslovi, govoreći, Bog ti dao rose nebeske, i dobre zemlje, i pšenice i vina izobila! (Postanje 27:25-28, 37).

Oni koji ne znaju da je Riječ duhovna u svakoj pojedinosti, lako mogu da pretpostave da ovdje Isak označava Isaka, a Jakov Jakova; pa stoga da se dobrom zemljom, pšenicom i vinom ne označava ništa više; dok se Isakom označava Gospod, a Jakovom crkva; otuda se dobrom zemljom označavaju nebeske stvari dobra ljubavi; a pšenicom i vinom, svo dobro i istina crkve. (Ali ove su stvari bile već objašnjene u Nebeskim Tajnama, br. 3570, 3579, 3580).

Kod istoga:

9. Zato ako dobro uzaslušate, daću dažd zemlji vašoj na vrijeme, i rani i pozni, i sabiraćeš žito svoje i vino svoje i ulje svoje. (Zak. Ponov. 11:13, 14).

Ovi su zemaljski blagoslovi obe eni sinovima Izrailjevim ako poslušaju Jehovine zapovijesti, koje se odnose na njih, jer je kod njih crkva bila reprezentativna, i stvari koje su rečene i zapovijeđene od Jehove korespondirale su duhovnim stvarima, naime, zemaljski blagoslovi nebeskim blagioslovima. Nebeski blagoslovi, kojima korespondiraju zemaljski, svi se odnose na stvari koje se tiču dobra ljuabav i istine vjere; ovakvi su dakle blagoslovi označeni ranom i poznom kišom, jer kiša (dažd) posebno označava Božansku istinu koja se uliva od neba, od koje se rađaju, rasu i sazrijevaju sve stvari crkve i neba kod čovjeka; stoga se pšenicom, novim vinom, i uljem, koje će sakupljati, označava svako dobro i istina spoljašnjeg i unutrašnjeg čovjeka.

Kod istoga:

10. Tako je Izrailj nastavao bezbrižno, i sam, pored izvora Jakovljevog, u zemlji obilatoj pšenicom i vinom; i nebo će njegovo kropiti rosom (Zak. Ponov. 33:28).

Ovo je završetak Mojsijevih blagoslova djeci Izrailjevoj, koji su svi bili proroštva; a svaki sin i svako pleme Izrailja označavalo je nešto u crkvi, kao u Postanju XLIX. Ovdje Izrailj označava crkvu samu; a nastavati bezbrižno i sam pored izvora Jakovljevog, označava živjeti bez napada od zala i obmana, i biti vođen Gospodom samim pomoću Božanske istine; izvor Jakovljev označava Božansku istinu i Riječ. A živjeti u zemlji obijnoj pšenicom i novim vinom, označava svo dobro i istinu crkve; nebesima koja će kropiti rosom, označava se influks (upliv) iz neba.

Kod istoga:

11. Vođaše ga na visine zemaljske da jede rod poljski, i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena (Zak. Ponov. 32:13, 14).

Ove se stvari kažu o Drevnoj Crkvi, koja je bila prije Izrailjske Crkve, i koja je bila u dobru ljuavi prema bližnjem i u istinama vjere. Dobra svih vrsta, u kojima je bila, označena su stvarima kao što su maslo, mlijeko od stoke, pretilina ovnova, i jaraca, i zrelom pšenicom; a duhovne istine, krvlju od grožđa i čistim vinom (merum).

Kod Jeremije:

12. I doći će i pjavaće na visini Sionskoj, i steći će se k dobru Jehovinom, k žitu, k vinu, i k ulju, k jaganjcima i k teocima (31:12).

Pšenicom, novim vinom, i uljem, označavaju se dobra i istine svake vrste (šta ovi posebno označavaju, može se vidjeti gore, br. 374.)

Kod Isaije:

Zakle se Jehova desnicom svojom i krjepkom mišicom svojom: ne ću više dati žita tvojega neprijateljima tvojim da jedu, niti će tuđini piti vina tvojega, oko kojega si se trudio; nego koji ga žanju, oni će ga jesti i hvaliti Jehovu, koji ga beru, oni će ga piti u trijemovima svetinje svoje (62:8, 9).

Ove se stvari kažu o Jerusalimu, kojim se označava crkva u pogledu doktrine. Stoga se pšenicom koja se više ne će davati tuđinima kao hrana, i novim vinom, od kojega neće tuđini piti, ozačavaju u opšte dobro i istina crkve, koja se više ne će uništavati zlima i obmanama; neprijaelji ovdje označavaju zla; a tuđini, obmane; jedenje hrane, koja im se daje, i piće označavaju upotrebiti ih. Da će dobra i istine ostati kod onih koji ih primaju, i koji ih koriste, označeno je sa, oni koji ga žanju, oni će ga i jesti, i koji ga beru, oni će ga i piti. Bogoštovati od ovih označeno je sa hvaliti Jehovu, i piti u trijemovima svetinje.

Kod istog:

13. Nesta radosti i veselja s Karmila, u vinogradima se ne pjeva i ne podvikuje, vina u kacama ne gazi gazilac; učinih kraj pjesmama (16:10)

Ovako se opisuje oduzimanje nebeskog uživanja koje doklazi od dobra i njihovih istina. Dobro se crkve opisuje Karmilom, a negove istine vinogradima i cijeđenjem vina u kacama; uživanje u njima, koje im se oduzima, označava se radošću, pjevanjem i podvikivanjem; jer bio je običaj pjevati u vinogradima, i okolo kaca, kada se grožđe pretvara u vino, zbog reprezentacije uživanja od istina, koje su bile označene vinom.

Kod Jeremije:

14. Više nego za Jazirom plakaću za tobom, lozo Simavska; odvode tebe, prijeđoše more, dopriješe do mora Jazirskoga; zatirač napade na ljetinu tvoju i na berbu tvoju; i radost i veselje otide s rodnoga polja, iz zemlje Moavske, i učinih te nesta u kacama vina; niko ne će gaziti pjevajući; pjesma se više ne će pjevati (48:32, 33).

Ovdje se govori o odvajanju nebeskog uživanja oo dobra ljubavi i negovih istina, jer svo je nebesko uživanje u ovima i od ovih. Žaljenje za njima označeno je plakanjem; lišavanje uživanja, koje je bilo označeno radošću i pjesmom sa Karmila, kao i zatiračem koji ih je napadao, time što se pjesma ne će više pjevati; da su istine izagnane, i da su nestale u doslovnim znanjima, označeno je vinom Simavskim, kao i lozom koja je otišla preko mora, čak do mora Jasirskog, gdje more označava doslovni smisao.

U Plaču:

15. Djeca i koja sisaju, obamiru na ulicama gradskim. Govore materama svojim: gdje je žito i vino? obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih (2:1, 12).

Ove riječi sadrže žaljenje (plač) nad Jevrejskom Crkvom, da je svo njeno dobro i istzina nestalo; a žaljenje je označeno djetetom i sisančetom koji zamiru pulicama gradskim, i kažu materama svojim, Gdje je žito i vino? djeca i sisasančad označavaju one koji su u dobru nevinosti, a u apstraktnom značenju, samo dobro nevinosti, kojim se označava svako dobro crkve, jer je ono (dobro nevinosti) suštinsko svakoga dobra, vidi djelo o Nebu i Paklu, br. 276-283, 285, 288, 341, 382). Ulicama gradksim označavaju se istine doktrine; materama se označavaju sve stvari crkve; a žitom i vinom se označava svo njeno dobro i istina u opšte; razlog da se kaže da obamiruna gradskim ulicama kao ranjenici, kada ispuštaju dušu u naručju matera svojih, je zato što ranjeni označavaju one koji nestaju duhovno jer su lišeni istine, a dušom se označava duhovni život. (Da ulice gradske na kojim obamiru označavaju istine doktrine, može se vidjeti, br. 2336; a da mater, u čijem naručju ispuštaju dušu, označava crkvu, br. 2691, 2717, 3703, 4257, 8897.)

Kod Sofonije:

16. I blago će se njihovo razgrabiti, i kuće njihove opustošiti; grade kuće, ali ne će sjedati u njima; i sada vinograde, ali ne će piti vina iz njega (1:13).

Blagom koje će se razgrabiti, označava se duhovno blago, a to je poznavanje dobra i istine; kućama u kojima ne će sjedati, označavaju se one stvari u čovjeku koje pripadaju crkvi; od čega, kada se ove stvari opustoše, oni ne iskoriste i ne primaju ništa, iako ih čuju i vide u Riječi, a što je označeno time što grade ali ne stanuju u njima, što sada vingrade a ne piju vina iz njih; kuće označavaju dobra crkve, a vinogradi zajedno sa vinom označavaju njene istine. Sične su stvari označene kod Miheja:

17. Ti ćeš sijati, ali ne ćeš žeti; ti ćeš cijediti masline, ali se ne ćeš namazati uljem; i gnječiti ćeš (masti) grožđe, ali ne ćeš piti vina (6:15).

Kod Amosa:

Nasadiste lijepe vinograde, ali ne ćete piti vina iz njih (5:11).

A kod Osije;

Gumno i kaca ih ne će hraniti, a mast (mastika) će ih prevariti. Ne će prinositi Jehovi vina, niti će mu biti ugodne žrtve njihove (9:2, 4).

Gumnom se i kacom označava se isti što i žitom i vinom, jer se na ovim mjestima oni donesu zajedno; da ne će imati koristi od ovih stvari, označeno je sa, ne će ih hraniti, a mastika će ih prevariti; stoga se njihovo bogoštovanje nije primalo, što je označeno sa, ne će prinositi Jehovi vina, i niti će mu biti ugodne žrtve njihove, naime, prelivi Njemu.

Kod Joila:

18. Otrijeznie se, pijanice, i plačite; i ridajte, svi koji pijete vino, jer se ote iz usta vaših. Polje će opustjeti, zemlja će žaliti, a žito će propasti, novo vino se isušiti, a ulje nestati; radnik će sesramiti; a vinogradar ridati (1:5, 10, 11).

Šta je označeno ovim riječima, u duhovnom smislu, može se vidjeti gore (br. 374), gdje je to objašnjeno; a da se vinom i novim vinom označava istina crkve, a vinogradarima oni koji su u crkvi i koji uče one koji su u njoj/. Ovdje se govori o opustošenoj crkvi, u kojoj su dobra i istine nestali.

Kod Jezikilja:

19. Damask trgovaše s tobom mnoštvom djela svojih, mnoštvom svakoga blaga, vinom Helvonskim, i bijelom vunom Zaharskom (27:18).

Ovo se kaže o Tiru, kojim se označava crkva u pogledu poznavanja dobra i istine; a Damaskom, koji je bio grad u Siriji, označava se doslovno znanje koje odgovara /poznavanjima dobra i istine/; a trgovinama, o kojima se govori u svakom poglavlju, označavaju se kupovanja i komunikacije, kao u koristi iz toga. Pošto Damask označava doslovno znanje koje odgovara poznavanjima dobra i istine, stoga se kaže da je on /Damask/ trgovac s mnogim djelima, i sa mnogim blagom; a djelima, koja su korisna, označavaju se doslovna poznanja dobra, a mnoštvom blaga poznavanja istine; a pošto su poznavanja istine i dobra u unutrašnjem čovjeku, jer je tamo sve što se može upoznati, opaziti, saznati, stoga se kaže, vinom Helvonskim, i vunom Zaharskom; vinom Helvonskim označava se prirodna istina, a vunom Zaharskm, prirodno dobro.

Kod Isaije:

20. Za to će prokletstvo proždirati zemlju. Tužiće /novo/vino, uvenuće loza vinova, uzdisaće svi koji su vesela srca: jako piće biće gorko onima koji ga piju. Razbiće se pusti grad, zatvorene će biti sve kuće da niko ne ulazi (24:6, 7, 9, 10).

Ovin se riječima opisuje izopačenje crkve, a to je kada obmane vladaju umjesto istine, kada nema više dobra, jer čovek ima dobro preko istina. Zemljom koju proždire prokletstvo, označena je crkva: gdje prokletstvo označava njenu izopačenost; sa tužiće novo vino, i uvenuće loza vinova, ozna ava se sva istina crkve, gdje tužiti i venuti označava lišavanje; da više ne će biti nebeskog uživanja i blagoslova, označeno je sa, uzdisaće svi koji su vesela srca, i da neće više piti sa pjesmom; da će se otkrenuti od svega onoga što se slaže s istinom, označeno je sa, jako piće će biti gorko onima koji ga piju; gdje jako piće označava ono što se ne slaže s njima; da će doktrina istine /istinita doktrina/ biti razorena, označava se sa, razbiće se pusti grad, gdje grad označava doktrinu, a pusti označava obmanu; da više ne će biti dobra i mudrosti kod čovjeka, označeno je sa, zatvorene će biti sve kuće da niko u njih ne ulazi, a što se dešava kada više nema istine nego je sama obmana.

Kod Amosa:

21. Koji pijete vino velikim čašama, i mažete se skupocijenijem mirisima, a ne marite za polom Josifov (6:6).

U ovom, kao i u prethodnom dijelu poglavlja, opisuju se oni koji su u spoljašnjem bogoštovanju bez unutrašnjeg, kao što su prije bili Jevreji, i kao što su u sadašnje vrijeme. Velike čaše (vinske čaše) iz kojih su pili vino, označavaju spoljašnje u istini od kojega je njihovo bogoštovanje; skupocjeni mirisi, kojima se mažu, označavaju spoljašnje u dobru, od čega potiče njihovo bogoštovanje. Josif označava unutrašnje u crkvi ili njeno duhovno; to što unutrašnje pati zbog toga, označava se s tim da oni ne mare za njegov polom (povredu). (Da spoljašnje bogoštovanje bez unutrašnjeg nije bogoštovanje, može se vidjeti, br. 1094, 1175, 7724; da su Jevreji bili prije i da su sada u spoljašnjem bogoštovanju bez unutrašnjeg, br. 1200, 3147, 3479, 8871; da Josif označava duhovnu crkvu, a otuda i duhovno u crkvi, br. 3969, 3971, 4669, 6417, )

Kod Zaharije:

22. Ukrijepiću dom Judin, i dom Josifov spasti, i dovešću ih natrag, jer mi ih je žao. Oni od Jefrema biće kao junak, i srce će im biti veselo kao od vina (10:6, 7).

Domom Judinim označava se Gospodova nebeska crkva, a domom Josifovim Gospodova duhovna crkva; s ukrijepiti ih označava se umnožiti ih istinama od dobra; stoga se kaže, da će biti kao junak Jefremov; Jefremom se označava razumijevanje istine od dobra, koje postaje moćno zbog svog umnožavanja; nebesko uživanje iz toga označava se sa, srce će im bii veselo kao od vina, gdje vino označava istinu od dobra, od koje potiče to uživanje. (Da sva moć pripada istinama od dobra, može se vidjeti u djelu o Nebu i Paklu, br. 228-233; a tako isto gore, br. 209, 333; da Juda u Riječi označava Gospodovo nebesko carstvo, u Nebeskim Tajnama, br. 3881, 6363; a Jefrem, Intelektualno u crkvi, br. 3969, 5354, 6222, 6234, 6238, 6267, 6296.)

Kod Danila:

23. Valtazar, car Vavilonski, i knezovi njegovi, i žene njegove, i inoče njegove, pijahu iz sudova zlatnih donešenih iz hrama Jerusalimskog, hvaleći bogove od zlata, srebra, mjedi, gvožđa, drveta, i kamena. Stoga je na zidu bilo napisano, izbrojen, izmjeren, podijeljen. I on /Navukodonosor/ bi poslije prognan između ljudi /sinova čovječijih/ i isrce mu posta kao u zvijeri, i stan mu bješe s divljim magarcima (5:2-5, 21).

Ovdje se u unutrašnjem smislu govori o profanaciji dobra i istine, što je označeno Vavelom ili Vavilonom; jer se pijenjem vina iz sudova hrama u Jerusalimu, označava upijanje istine crkve iz Riječi, gdje piti vino označava upijati (prožimati se) istine, a sudovi hrama Jerusalimskog označavaju one koji pripadaju doktrini te crkve iz Riječi; hvaliti bogove od zlata, srebra, mjedi, gvožđa, drveta, i kamena, označava bogoštovanje koje potiče od ljubavi prema sebi i svijetu; jer se tim bogovima označava idolopokloničko bogoštovanje svake vrste, i profanacija; da je stoga bilo napisao na zidu, izbrojen, izmjeren, podijeljen, označava odvajanje od svih stvari neba i crkve. Da je /Navukodonosor/poslije bio izagnan od ljudi, i da je boravio s divljim magarcima, označava da je bio odvojen od svih istina, i da je provodio svoj život s paklenim /duhovima/; ljudi (sinovi čovječiji) označavaju istine crkve; divlji magaraci označavaju one koji su u odvratnim obmanama, koje su kao one u paklu; a stan označava kakav mu život pripada.

Kod Joila:

24. I za moj narod bacaše ždrijeb, i davaše dijete za kurvu, i prodavaše djevojku za vino (3:3).

Baciti ždrijeb (kocku) za narod, označava rasipati istine crkve, bacati ždrijeb označava rasipati, a narod označava crkvu u pogledu istina, stoga isto tako /označava/ istine crkve; davati dijete za kurvu, označava falsifikovati istinu, gdje dijete (muško) označava istinu crkve, a kurva označava obmanu; a prodavanje djevojke za vino koje piju, označava izopačiti dobro crkve falsifikovanom istinom, gdje djevojka označava dobro crkve, a vino označava falsifikovanu istinu.

25. Zato što je vino označavalo istinu crkve koja je od dobra, stoga je bilo zapovijeđeno da se žrtvama na oltar prinese i ponuda i piće (naljev), gdje je ponuda bila hljeb, a piće vino, čime se označavalo bogoštovanje Gospoda iz dobra ljubavi, i iz istina njihovih, pošto svo bogoštovanje dolazi od ovih. (O ponudama u piću i različitim dijelovima vina u njima kod raznih žrtava, vidi Izlazak, 29:40, 41; Levitska 23:13, 18; Brojevi 6:1-4, 15, 17; 15:4-7, 10, 24; 28:7-10, 24, 31; 29:6, 11, 19, 22, 25, 27, 28, 31, 34, 38, 39; pored toga Postanje 35:14). Ovdje se vidi šta je označeno kod Joila:

Nesta dara naljeva iz doma Jehovinog; tuže sveštenici, sluge Jehovine (1:9).

Ovo označava, da je bogoštovanje iz dobra ljubavi, i istina njegovih, bilo nestalo. Ko ne može da vidi da prinosi, dar i naljev (piće), koji su bili hljeb i vino, nisu bili ono što je bilo milo Jehovi u bogoštovanju, osim ako to označava stvari koje pripadaju nebu i crkvi?

26. Iz ovih je sada razmatranja vidljivo šta je bilo označeno hljebom i vinom u Svetoj Večeri, naime, da je hljeb označavao dobro ljubavi od Gospoda prema Gospodu, a vino dobro vjere koja je u svojoj suštini istina. (Ali o Svetoj Večeri, i o hljebu i vinu u njoj, vidi Nauk Novoga Jerusalima, br. 210-222).

Zato što vino označava dobro vjere, koja je u svojoj suštini istina, stoga, kada je Gospod ustanovio sakrament Večere, rekao je,

I kažem vam, neću piti od sada od ovoga ploda vina, do onoga dana kad ga budem pio novoga s vama u carstvu moga Oca (Mateja 26:29).

Kažem vam, Ne ću piti od ploda vina ovoga sve dok carstvo Božije ne dođe (Luka 22:18).

Plodom vina, ili vinom, koje će Gospod piti novo u carstvo Oca Njegovog, ili kada dođe carstvo Božije, označava se sva Božanska istina u nebu i crkvi koja će proisticati od Njegovog Božanskog Ljudskog; stoga ga On naziva novim, i naziva ga Novim Zavjetom u Njegovoj krvi (stih 20); jer Gospodova krv oza ava isto što i vino (vidi gore, br. 3, 328, 329). A pošto, posle Gospodovog uskrsnuća, svo Božansko proističe od Njega, stoga se kaže da će ga On piti s njima u carstvu Božijem kada ono dođe, a došlo je onda kada je doveo u red sve stvari u nebima i u paklovima. Da je carstvo Božije došlo sa Gospodom, i da je od Njega, vidi se iz

Mateje 2:2;4:17; 10:7; 12:28;16:28; Marko 1:14. 15; 9:1; Lka 1:32, 33; 9:11, 27, 60; 10:11;16:16; 17:20, 21; 23:42, 51; Jovan 18:36.

Zato što hljeb označava dobro ljubavi, a vino dobro vjere, koje je u svojoj suštini istina iz toga dobra, a u najvišem smislu ona je Gospod kao Božansko dobro, a vino Gospod kao Božanska istina; i zato što postoji korespondencija između duhovnih i prirodnih stvari, a tu postoji korespondencija, tako da, kada čovjek misli o hljebu i vinu, anđeli misle o dobru ljubavi i dobru vjere; a pošto se sve stvari neba i zemlje odnose na dobro ljubavi i dobro vjere, stoga je Sveta Večera bila ustanovljena od Gospoda, da bi preko nje došlo do povezivanja neba s ljudima crkve.

Ovakve su stvari označene hljebom i vinom, stoga je

27. Melhizedek, car Salemski, izašao u susret Avramau, i iznio hljeb i vino; a on je bio sveštenik Svevišnjega Boga. I on blagoslovi Avrama (Postanje 14:18, 19).

Ovdje se Malhizedekom pretstavlja Gospod kao Božansko dobro i Božanska istina; njim kao sveštenikom, Božansko dobro, a hljebom i vinom, Božansko dobro, i Božanska istina; ili, primjenjeno na čovjeka, hljebom se označava dobo ljubavi prema Gospodu, a vinom dobro vjere, koje je posledica primanja Božanske istine.

Isto je to Gospod označio vinom u sledećem odlomku.

Kod Mateje:

28. Niti se ljeva vino u mjehove stare; inače mjehovi prodru i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva novo vino u mjehove nove, i oboje se sačuva (9:17).

Kod Luke:

I niko pivši staro vino ne će odmah novoga; jer veli: staro je bolje (5:39).

Pošto su upoređenja u Riječi iz korespondencija, tako je i ovo upoređenje; novim se vinom označava istina, a starim vinom, istina stare ili Jevrejske Crkve; starim mješinama, uredbe i naredbe Jevrejske Crkve, a novim mješinama, Gospodove naredbe i zapovijesti. Da se uredbe i nalozi Jevrejske Crkve, koji su se posebno odnosili na žrtve i na reprezentativno bogoštovanje, ne slažu s istinama Hrišćanske Crkve, značeno je sa, ne meće se novo vino u stare mješine, da se mješine ne probiju, i vino isteče, nego se novo vino stavlja u nove mješine, tako da je obje sačuvaju. Da se oni koji su bili rođeni i odgojeni u spoljašnjim stvarima Jevrejske Crkve, da se nisu mogli povesti neposredno u unutrašnje stvari Hrišćanske Crkve, označeno je sa, I niko pivši staro vino ne će odmah novoga; jer veli: staro je bolje.

29. Isto je označeno vodom pretvorenom u vino u Kani Galilejskoj, o kojoj je ovo napisano kod Jovana:

I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova. I pozvan bješe Isus i učenici njegovi na svadbu. I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu: nemaju vina. Isus joj reče: što je meni do tebe, ženo? Još nije došao moj čas. Reče mati njegova slugama: štogod vam reče, učinite. A ondje bješe šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po običaju Jevrejskoga čišćenja, koji uzimahu po dva ili tri vedra. Reče im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha. I reče: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše. A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je, pa zovnu kuma ženika, i reče mu: svaki čovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se napiju, onda rđavije; a ti si čuvao dobro vino do sada (2:1-10).

Treba znati da su sva čuda koja je učinio Gospod, kao i ona koja je učinio u Starom Zavjetu, označavala stvari koje pripadaju nebu i crkvi, to jest, da su sadržavala takve stvari u sebi, i da su stoga Njegova čuda bila Božanska (vidi Nebeske Tajne 7337, 8364, 9051), pa tako i ovo čudo. Ovdje se brakom (svadbom) označava, kao i svuda u Riječi, crkva u Kani Galilejskoj među Neznabošcima; a vodom je označena istina spoljašnje crkve, kao što je bila istina Jevrejske Crkve iz smisla slova Riječi; a vinom se označava istina unutrašnje crkve, kao što je istina Hrišćanske Crkve. Otuda to što je Gospod pretvorio vodu u vino, označava da će On učiniti istine spoljašnje crkve da budu istine unutrašnje crkve, otvarajući unutrašnje stvari koje su u njemu pohranjene. Sa šest sudova od kamena, postaljenih po običaju Jevrejskog čišćenja, označene su one stvari u Riječi, a otuda i u Jevrejskoj Crkvi i njenom bogoštovanju, koje sve pretstavljaju i označavaju Božanske stvari u Gospodu, i od Gospoda, a koje sadrže unutrašnje stvari. Isto tako, bilo je čest sudova od kamena, postavljenih po običaju Jevrejskog čišćenja, gdje broj šest označava sve, a pošto se to kaže o istinama, to kamen označava istinu, i očišćenje Jevreja od grijeha, pa stoga /označava / sve stvari Jevrejske Crkve. Jer crkva smatra očišćenje od grijeha prvom stvari, jer koliko se neko očisti od njih, toliko postaje crkva. Kum ženika označava one koji su u poznavanjima istine; to što on kaže, svaki čovjek najprije dobro vino iznosi; a kada se napiju, onda donosi rđavo, a ti su čuvao dobro do sada, označava da svaka crkva počinje s istinama od dobra, ali kasnije završava u istinama koje nisu od dobra; pa iapk, na kraju crkve, Gospod daje istinu od dobra, ili pravu istinu.

Zato što vino označava istinu crkve, a ulje njeno dobro, stoga Gospod kaže, u paraboli o čovjeku kojega su raniii razbojnici,

da je Samarićanin polio rane uljem i vinom (Luka 10:33, 34).

Ovdje se čovjekom kojga su ranili razbojnici označavaju oni čiju savjest napadaju i ranjavju zli ljudi, koji su razbojnici; a Samarićaninom se označavaju Neznabošci, koji su u dobru ljubavi prema bližnjem; otuda se polivanjem rana uljem i vinom označavaju duhovne stvari koje liječe čovjeka, koji je tako ranjen, gdje ulje označava dobro ljubavi, a vino dobro vjere ili istinu. Šta druge pojedinosti označavaju, naime, da ga je postavio na svoje kljuse (magarca), i da ga je doveo u gostionu, i naložio im da se za njega pobrinu, može se vidjeti gore (br. 375), gdje su objašnjene. Očito je da vino označava istinu crkve, što se vidi ne samo iz odlomaka navedenih, nego i iz drugih u Riječi (kao Isa. 1:21, 22; 25:6;36:17; Osija 7:4, 5, 14; 14:5, 7; Amos 2:8; Zah. 10:15, 17; Psalam 104:15).

31. Pošto većina stvari u Riječi imaju i suprotno značenje, pa tako i vino, zbog toga označava falsifikovanu istinu, i obmanu, kao u sledećim odlomcma.

Kod Isaije:

Teško gizdavome vijencu pijanica Jefremovih, uvelom cvijetu krasnoga nakita njihova, koji su uvrh rodnoga dola, pijani od vina!Nogama će se izgazii gizdavi vijenac, pijanice Jefremove. Zanose se od vina, i posrću od silovita pića; sveštenik i prorok zanose se od silovita pića, zanose se u prorokovanju, spotiču se u suđenju (28:1, 3, 7).

Ove se stvari kažu o onima koji su bezumni u duhovnim stvarima, jer o sebi vjeruju da su inteligentni od sebe samih, pa se, stoga, time hvale; njihovo se stanje opisuje čistim korespondencijama. Oni koji su bezumni u duhovnim stvarima, ili istinama, označeni su pijanicama, a oni koji o sebi misle da su inteligentni, Jefremom; a razmetanje svojom inteligencijom ili učenošću, krasnim vijencem; jer oni koji su u obmanama doktrine, i kada su se u njima utvrdili, kada se prosvijetle i vide istine u drugom životu, postaju kao pijanice. Takvi postanu učeni, koji se potvrde u obmanama, a potvrditi se u obmanama je tako činiti od sebe, a ne od Gospoda. Otuda je jasno šta je označeno sa, Teško gizdavome vijencu pijanica Jefremovih, sa uvelim cvijetom krasniog nakita njihova, koji su uvrh rodnoga dola, pijani od vina, naime, da se označava istina crkve razorena kod svog rođenja hvalisanjem čovjekove vlastite inteligencije, koja pripada prirodnom čovjeku odvojenom od duhovnoga, koji tada vidi obmanu umjesto istine. Slavni vijenac označava istinu u svom rođenju koja pada ili nestaje; uvrh rodnoga dola, označava inteligenciju prirodnog čovjeka; koji se zanose od silovita pića, označava one koji vide obmanu umjesto istine; nogama će se izgaziti gizdavi vijenac pijanica Jefremovih, označava da će njihova inteligencija sasvm nestati; zanose se od vina, posrću od silovita pića, označava da je to zbog obmana i takvih stvari; sveštenik i prorok posrću od silovita pića, zanose se u prorokovanju, spotiču se u suđenju, označava da su takvi oni koji treba da budu u doktrini dobra i istine, a odvojeno od osoba, znači da je njihova sama doktrina takva; oni porću među onima koji vide, spotiču se u suđenju, označava da oni ne vide istine inteligencije. Da su ovakve stvari označene ovim riječima, niko ne može da vidi osim kroz duhovni smisao, bez kojega bi ostalo nepoznato da vijenac i glava označavaju inteligenciju; da pijanice označavaju one koji su bezumni u duhovnim stvarima; da Jefrem označava razum, ovdje čovjekov vlastiti ili od sebe; da dolina označava niže stvari uma, koje su prirodne i čulne, i da sveštenik i prorok označavaju doktrinu dobra i istine,

Kod istoga:

32. Stanite, i čudite se, vapijte i vičite: pijani su, ali ne od vina; posrću, ali ne od slovita pića. Jer je Jehova izlio na vas duh tvrdoga sna i zatvorio vam oči, oslijepio proroke i vidioce, glavare vaše (29:9, 10).

Ovo se kaže o onima koji ne vide ni malo istine kada slušaju i čitaju Riječ; takvi se nazivaju pijanima, ne od vina, i spotiču se, ali ne od silovita pića; vino posebno označava istinu duhovnog, a otuda i racionalnog (razumnog) čovjeka, a silovito piće, istinu prirodnoga čovjeka iz toga (duhovnog čovjeka); Pošto se takvi označavaju, stoga se kaže, Jehova je izlio na vas duh sna, i zatvorio vam oči; duh sna označava ne-opažanje, a zatvorene oči, znači da nema razumijevanja. Proroke i glavare vaše oslijepio je (pokrio ih), označava one koji su bili u doktrini istine, a otuda su bili mudri i inteligentni; proroci označavaju one koji su u doktrini istine, a apstraktno doktrinu samu; glavari označavaju mudre, a apstraktno, označava mudrost; vidioci označavaju inteligentne, a u apstraktnom smislu, inteligenciju. Biti začuđen njihovom glupošću, opisuje se sa, Stanite, čudite se, a plač nad njima sa, vapijte i vičite. Takvi su oni koji su u životu zla /zlom životu/, a u isto su vrijeme u načelima obmane, bez obzira koliko misle da su učeni; jer se zbog života zla zatvara opažanje dobra, iz čega misao ima život i svjetlost, pa stoga oni vide samo iz čulnog čovjeka, a nimalo iz duhovnog.

Kod istoga:

33. I psi su proždrljivi, koji ne znaju za sitost; i pastiri su koji ne znaju za razum: /kažu/ hodite, uzeću vina i napićemo se silovita pića (56:10-12).

Ovo se kaže o onima koji ne mare ni za šta drugo nego za svjetske i zemaljske stvari, zbog kojih se unutrašnji duhovni čovjek zatvara. Zboga toga što nemaju opažanja dobra ni razumijevanja istine, nazvaju se psima koji su proždrljivi, koji ne znaju za sitost, to jest, koji ne mogu primiti dobro; znati ovdje označava biti sposoban, a sitost, primanje dobra, jer se sitost povezuje sa hranom, čime se označava duhovna hrana. Da nemaju razumijevanja istine, označeno je sa, isti su i pastiri koji ne znaju za razum: oni se nazivaju pastirima koji vjeruju da su sposobni da uče druge, jer hraniti označava poučavati; a pošto ovakvi vole obmane i falsifikovane stvari, stoga se dodaje, Hodite, uzeću vina i napićemo se silovita pića.

Kod Jeremije:

34. Ovako reče Jehova, Bog Izrailjev, svi se mjehovi pune vinom. Gle, ja ću napuniti pijanosti stanovnike ove zemlje, i careve, koji sjede na Davidivom prijestolu, i sveštenike, i proroke, i sve stanovnike Jerusalimske pijanstvom (13:12, 13).

I ovdje se vinom označava obmana; svakom mješinom koja će se napuniti vinom, označava se um (mens) čovjekov, koji je prijemnik istine ili obmane, kao što je mješina prijemnik vina. Carevima koji sjede na Davidovom prijestolu, označavaju se oni koji bi inače trebalo da budu u Božanskim istinama; sveštenicima, oni koji treba da budu u Božanskim istinama; a prorocima, oni koji su u doktrini; stanovnicima Jerusalimskim, oni koji pripadaju crkvi; a pijanstvom kojim će se ispuniti, označava se nezumnost u duhovnim stvarima.

Kod istoga:

35. Kao pijan sam i kao čobvjek kojega je osvojilo vino, Jehove radi i njegovijeh radi svetijeh riječi. Jer je zemlja puna preljubočinstva (23:9, 10).

Ovo je plač (tuženje) nad preljubočinstvom dobra, i falsifikovanjem istine u crkvi, što je označeno zemljom punom preljubočinstva; te su stvari označene preljubama, a crkva, zemljom. Bezumlje u duhovnim stvarima zboga umovanja od zala protivu Božanskih dobara, i zbog obmana protivu Božanskih istina, označava se sa, Kao pijan sam, i kao čovjek kojega je osvojilo vino, Jehove radi i njegovijeh radi svetijeh riječi. Biti kao pijan i kao čovjek kojega je osvojilo vino, označava uznemirenje uma (perturbaciju uma), i bezumlje zbog umovanja od zala i obmana; Radi njegovijeh svetijeh riječi, označava zbog Božaskih istina.

Kod Isaije:

36. Za to čuj ovo, nevoljni, i pijani ne od vina (51:21).

Biti pijan, ali ne od vina, ovdje označava one koji su u obmanama zbog neznanja istine.

Noje se napi vina, i bi pijan, i leže nag posred svoga šatora (Postanje 9:21).

U duhovnom smislu sasvim se nešto drugačije označava od onoga u smislu slova; slično sa,

Lota opiše kćeri njegove, i onda legoše s njim (Postanje 19:32-34).

Šta je označeno Nojevim pijanstvom, može se vidjeti u Nebeskim Tajnama, br. 1070-1081; a šta Lotovim pijanstvom, br. 2465 na kraju. Pijanstvom se i na drugim mjestima u Riječi označava bezumlje u duhovnim stvarima, a isto tako padanje u zablude (kao Isa. 19:11, 12, 14; Jer. 25:27;51:7; Joilo 1:5, 6, 7; Levitska 10:8, 9).

Da se vinom, u obrnutom smislu, označava obmana, isto se tako pokazuje kod Isaije:

37. Teško onima koji rane, te idu na silovito piće i ostaju do mraka dok ih vino raspali, a ne gledaju na djela Jehovina i ne vide rada ruku njegovijeh. Teško onima koji misle da su mudri, i sami su sebi razumni. Teško onima koji su jaki opiti se vinom i junaci u miješanju silovita pića (5:11, 12, 21, 22).

Ove se stvari kažu o onima koji prave za sebe doktrine iz svoje vlastite inteligencije, a ne od Gospoda, ili iz Riječi od Njega, zbog čega ima toliko obmana; stoga se sa, Teško onima koji rane, te idu na silovito piće i ostaju do mraka, dok ih vino raspali. A ne gledaju djela Jehovina, i ne vide rada ruku njegovijeh, a što označava izopačena stanja onih koji misle za sebe da su inteligentni od sebe, otkuda su u obmani u pogledu doktrine, i ne mare za Riječ, iz koje mogu da znaju dobra i istine života i doktrine. Ustati rano i nastaviti do mraka, označava biti prosvijetljen; ići na silovito piće i biti raspaljen vinom, označava izlivati doktinarne stvari iz sebe samih; ne mariti za djelo Jehovino i ne gledati na djela ruku Njegovih, označava ne mariti za Riječ, i za dobra života i za istine doktrine koje tamo otkrivene; djelo Jehovino se kaže za dobra života, a djela ruku Njegovijeh,, kaže se za istine doktrine, obje iz Riječi. Pošto se oznčavaju ovakve osobe, stoga se kaže, Teško onima koji misle da su mudri i sami su sebi razumni. Oni koji su mudri u svojim vlastitim očima, označavaju one koji su takvi zbog svoje vlastite inteligencije; a pred svijm licem razumnima, označavaju se oni koji su takvi iz svog vlastitog osjećanja; oči označavaju razumijevanje, a lice, osjećanje. A sa, Teško onima koji su jaki piti vino, i koji su junaci u miješanju silovita pića, označavaju se oni koji teže ka velikim stvarima, i vješti su u potvrđivanju obmana koje pogoduju ljubavi prema sebi i svojim vlastiim načelima; junaci označavaju ne koji teže ka velikim stvarima; a snažni ljudi (heroji) označavaju one koji su vješti, a koji sebi izgledaju inteligentni. Piti vino označava upijati obmane, a miješati silovita pića, označava potvrđivati ih (obmane); takvi su svi oni koji su u ljubavi prema sebi, koji teže ka slavi kroz učenost, jer su takvi u svom propriumu, i ne mogu da se uzdignu iznad njega; stoga je njihova misao u tjelesnom Čulnom, kojemu js ne pokazuje ni jedna istina, i koje ne opaža nijedno dobro; dok oni koji nisu u ljubavi prema sebi, i koji žele da budu inteligentni radi službi u životu, njih Gospod podiže iz propriuma u svjetlost neba – a da oni za ito ne znaju – i tako bivaju prosvijetljeni.

Kod Osije:

38. Kurvarstvo i vino i mastika oduzima srce. Narod moj pita drvo svoje, i palica mu njegova, jer se udružio s lažnim bogovima; ostavi ga. Piće se njihovo prevrnu, jednako se kurvaju (4:11, 12, 17, 18).

Ovdje se govori o onima koji falsifkuju istine, a falsifikovanje istina se označava kurvarstvom, a obmana iz toga novim vinom; otuda je jasno šta je označeno sa, Kurvarstvo i vino i mastika oduzima srce; duh kurvarstva ih je zaveo, činii su preljubu odstupivši od Boga svojega, a vino se njihovo prevrnu, i jednako se kurvaju, naime, falsifikuju Božanske istine pa stoga ni nemaju istine; kurvati se odstupivši od Boga svoga, označava falsifikovati Božanske istine, a vino ga ostavi, označava da zbog toga nemaju nijednu istinu. Jefremom koji udrižio s lažnim bogovima, označavaju se oni koji su u svojoj vlastitoj inteligenciji, a lažnim bogovima s kojma su se udružili, označavaju se obmane njihove vlastite religije. Sa, Narod moj pita drvo svoje, i palica mu odgovara, označava da se savjetuju sa svojom vlastitom ljubavi, i to vole iz svoje vlastite inteligencije; jer se drvom ili drvenim likom, koji pitaju, ozna ava sebe-ljublje, dok palica koja odgovara, označava moć, stoga inteligenciju od pripriuma.

U Apokalipsi:

39. Pade Vavilon, grad veliki; jer otrovnijem vinom kurvarstva svojega napoji sve narode. Ko se pokloni zvijeri, on će piti vino gnjeva Božijeg, koje je pomiješano utočeno u čašu gnjeva njegova; i biće mučen ognjem i sumporom (14:8-10).

Na drugome mjestu:

Hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima, s kojom se kurvaše carevi zemaljski, i koji žive na zemlji opiše se vinom kurvarsva njezina (17:1, 2).

Ponovo:

Svi narodi piše vino kurvarstva njezina, i carevi zemaljski kurvaše se s njom (18:3),

Vinom gnjeva Božijega označava se obmana od zla, a vinom kurvarstva označava se falsifikovana istina; šta je označeno drugim izrazima, vidjeće se u njihovom objašnjenju, a isto tako i ovim riječima u Apokalipsi:

I Vavilon veliki spomenu se pred Bogom da mu da čašu vina ljutoga gnjeva svojega (16:19).

Ono što je označeno vinom gnjeva Božijega, isto tako označeno je i čašom gnjeva Božijeg.

Kod Jeremije:

40. Vavilon bješe zlatna čaša u ruci Jehovinoj, kojom opoji svu zemlju; vina njegova piše narodi, za to poludješe narodi (Jeremije 51:7).

I kod Davida:

Jer je čaša u ruci Jehovinoj; pomiješao je vino u njoj (vino vri, natočio je punu), i razdaje je iz nje. I talog će njezin progutati, ispiće svi bezbožnici na zemlji (Psalam 75:8).

Pošto se ponudama i nalivima, koji su bili hljeb i vino, označava bogoštovanje od dobra ljubavi i istina vjere, stoga se, u obrnutm smislu, ponudom i nalivom (pićem) označava bogoštovanje od obmana vjere; to je bilo označeno ponudama i nalivima koji su prinošeni idolima i tuđim bogovima (Isa. 65:11; 57:6; Jer. 7:18; 14:17-19; Jez. 20:28; Zak. Ponov. 32:38; i na drugim mjestima). Iz značenja vina vidi se šta je označeno u Riječi vinogradom, lozom, i njenim granama, a šta grožđem; naime, da se vinogradom označava crkva, ili crkva koja je u istinama i dobrima doktrine iz Riječi; vinom, doktrina sama, a njenim granama, istine od kojih je doktrina oblikovana, a grožđem, koje je plod vinograda i loza, dobra ljubavi prema bližnjem i dobra vjere; ali o ovima će se govoriti na drugome mjestu.

  
/ 1232