Bible

 

Izlazak 18

Studie

   

1 A Jotor sveštenik madijanski, tast Mojsijev, ču sve što učini Gospod Mojsiju i Izrailju narodu svom, kako izvede Gospod Izrailja iz Misira;

2 I uze, Jotor tast Mojsijev, Seforu ženu Mojsijevu, koju beše poslao natrag,

3 I dva sina njena, od kojih jednom beše ime Girsam, jer reče: Tuđin sam u zemlji tuđoj,

4 A drugom beše ime Elijezer, jer, reče, Bog oca mog bi mi u pomoći i ote me od mača Faraonovog.

5 I pođe Jotor, tast Mojsijev, sa sinovima njegovim i sa ženom njegovom k Mojsiju u pustinju, gde beše u logoru pod gorom Božijom.

6 I poruči Mojsiju: Ja tast tvoj Jotor idem k tebi i žena tvoja i oba sina njena s njom.

7 I Mojsije izađe na susret tastu svom i pokloni mu se i celiva ga; i upitaše se za zdravlje, pa uđoše pod šator njegov.

8 I pripovedi Mojsije tastu svom sve što učini Gospod Faraonu i Misircima radi Izrailja, i sve nevolje, koje ih nalaziše putem, i kako ih izbavi Gospod.

9 I radovaše se Jotor svemu dobru što učini Gospod Izrailju izbavivši ga iz ruke misirske;

10 I reče Jotor: Blagosloven da je Gospod, koji vas izbavi iz ruke misirske, i iz ruke Faraonove, koji izbavi narod iz ropstva misirskog.

11 Sad vidim da je Gospod veći od svih bogova, jer čim se ponošahu onim ih samim nadvisi.

12 I uze Jotor, tast Mojsijev i prinese Bogu žrtvu paljenicu i prinos; i dođe Aron i sve starešine izrailjske, i jedoše s tastom Mojsijevim pred Bogom.

13 A sutradan sede Mojsije da sudi narodu; i stajaše narod pred Mojsijem od jutra do večera.

14 A tast Mojsijev gledajući sve šta radi s narodom, reče: Šta to radiš s narodom? Zašto sediš sam, a sav narod stoji pred tobom od jutra do večera.

15 A Mojsije reče tastu svom: Jer dolazi narod k meni da pita Boga.

16 Kad imaju šta među sobom, dolaze k meni, te im sudim i kazujem naredbe Božje i zakone Njegove.

17 A tast Mojsijev reče mu: Nije dobro šta radiš.

18 Umorićeš se i ti i narod koji je s tobom; jer je to teško za tebe, nećeš moći sam vršiti.

19 Nego poslušaj mene; ja ću te svetovati, i Bog će biti s tobom; ti budi pred Bogom za narod, i stvari njihove javljaj Bogu;

20 I uči ih naredbama i zakonima Njegovim, i pokazuj im put kojim će ići i šta će raditi.

21 A iz svega naroda izaberi ljude poštene, koji se boje Boga, ljude pravedne, koji mrze na mito, pa ih postavi nad njima za poglavare, hiljadnike, stotinike, pedesetnike i desetnike;

22 Oni neka sude narodu u svako doba; pa svaku stvar veliku neka javljaju tebi, a svaku stvar malu neka raspravljaju sami; tako će ti biti lakše, kad i oni stanu nositi teret s tobom.

23 Ako to učiniš, i Bog ti zapovedi, možeš se održati, i sav će narod doći mirno na svoje mesto.

24 I Mojsije posluša tasta svog, i učini sve što reče.

25 I izabra Mojsije iz svega Izrailja ljude poštene, i postavi ih za poglavare nad narodom, hiljadnike, stotnike, pedesetnike i desetnike.

26 Koji suđahu narodu u svako doba, a stvari teške javljahu Mojsiju, a male stvari raspravljahu sami.

27 Posle otpusti Mojsije tasta svog, koji se vrati u svoju zemlju.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 8680

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8680. 'And Jethro, the father-in-law of Moses, took a burnt offering and sacrifices for God' means worship springing from the good of love and the truths of faith. This is clear from the meaning of 'a burnt offering and sacrifices' as representatives of celestial and spiritual realities that belong to internal worship, 'burnt offerings' being representative of celestial realities, that is, aspects of the good of love, and 'sacrifices' being representative of spiritual ones, that is, aspects of the truth of faith, dealt with in 922, 923, 1823, 2180, 2805, 2807, 2830, 3218, 3519, 6905. The representation of 'burnt offerings' as aspects of the good of love, and of 'sacrifices' as aspects of the truth of faith, is clear from their institution - from the requirement that in burnt offerings everything was to be burnt, both the flesh and the blood, but that in sacrifices the flesh was to be eaten, as may be seen in chapters 1-5 of Leviticus; Numbers 28; and in Deuteronomy, where the following words occur,

You are to present, your burnt offerings, the flesh and the blood, on the altar of Jehovah your God; the blood of the sacrifices shall be poured out on the altar of Jehovah your God, and the flesh you shall eat. Deuteronomy 12:27.

The reason why those two realities were represented by the burnt offerings and sacrifices is that burnt offerings and sacrifices represented all worship of God in general, 923, 6905; and worship of God in general is founded on love and faith. Without these it is not worship, only ritual such as is performed by the external man who has no internal and so no life within him.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.