Bible

 

Izlazak 14

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži sinovima Izrailjevim neka saviju i stanu u logor pred Pi-Airot između Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u logor pokraj mora.

3 Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: Zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja.

4 I učiniću da otvrdne srce Faraonu, te će poći u poteru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci će poznati da sam ja Gospod. I učiniše tako.

5 A kad bi javljeno caru misirskom da je pobegao narod, promeni se srce Faraonovo i sluga njegovih prema narodu, te rekoše: Šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi?

6 I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom.

7 I uze šest stotina kola izabranih i šta još beše kola misirskih, i nad svima vojvode.

8 I Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu caru misirskom, i pođe u poteru za sinovima Izrailjevim, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom.

9 I teravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad behu u logoru na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu.

10 I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oči svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu.

11 I rekoše Mojsiju: Zar ne beše grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta učini, te nas izvede iz Misira.

12 Nismo li ti govorili u Misiru i rekli: Prođi nas se, neka služimo Misircima? Jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji.

13 A Mojsije reče narodu: Ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste videli danas, nećete ih nikada više videti do veka.

14 Gospod će se biti za vas, a vi ćete ćutati.

15 A Gospod reče Mojsiju: Što vičeš k meni? Kaži sinovima Izrailjevim neka idu.

16 A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suvim.

17 I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

18 I Misirci će poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

19 I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa.

20 I došav među vojsku misirsku i vojsku izrailjsku beše onim oblak mračan a ovim svetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima celu noć.

21 I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vetrom istočnim, koji jako duvaše celu noć, i osuši more, i voda se rastupi.

22 I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suvim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s leve strane.

23 I Misirci terajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi.

24 A u stražu jutarnju pogleda Gospod na vojsku misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku misirsku.

25 I pobaca točkove kolima njihovim, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bežimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima.

26 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove.

27 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bežati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora.

28 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god beše pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan.

29 I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suvim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s leve strane.

30 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku misirskih; i vide Izrailj mrtve Misirce na bregu morskom.

31 I vide Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i verova Gospodu i Mojsiju sluzi Njegovom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8227

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8227. I Egipćani nagoše bježati prema moru. Da ovo označava da su se utopili u obmanama od zla, vidi se iz značenja bježati prema moru, što je utonuti u obmane od zla, koje su označene vodama morskim (vidi br. 8229). Ovde je slučaj ovakav: Onaj ko ne zna unutrašnje uzroke stvari, mora da misli da zla koja se dešavaju zlima, kao kažnjavanja, pustošenja, prokletstva, i bacanje u pakao, dolaze od Božanskog (od Boga); jer sve tako izgleda, jer ovakve stvari postoje zbog prisustva Božanskog (br. 8137, 8138, 8188); međutim, ništa ovako ne dolazi od Božanskog, nego od njih samih. Božansko i njegovo prisustvo imaju kao jedini cilj zaštitu i izbavljenje dobrih; kad je kod ovih Božansko prisutno, i kada ih štiti protivu zlih, tada se zli još više uspaljuju protivu ovih (protivu dobrih), a još više protivu samog Božanskog, jer ovo oni mrze više od svega. Oni koji mrze dobre, najviše mrze samo Božansko; i stoga na njih jurnu, i koliko ovo čine, toliko , po zakonu reda, sami sebe bacaju u kazne, i prokletstvo, i na kraju u pakao. Iz sveg voga se vidi da Božansko, to jest, Gospod, čine samo dobro, a zlo nikome, nego oni koji su u zlu, sami sebe bacaju u takve stvari. To je ono što je označeno Egipćani nagoše bježati premamoru, to jest, da su se utopili u obmane od zla. Što se tiče ovoga, treba još nešto reći. Veruje se da su i zla od Božanskog, jer ih Božansko dopušta, i ne otklanja ih; a onaj ko dopušta i ne uklanja kada to može, izgleda kao da to i hoće, te da je njihov uzrok u njemu. Ali Božansko dopušta, jer ono nemože da ih spreči, ili oduzme; jer Božansko želi samo dobro; i kada bi sprečavalo, ili oduzimalo, kažnjavanja, pustošenja, progonjenja, i iskušavanja, i slično, to bi onda [Božansko] htelo zlo, jer se tada takve osobe ne bi mogle popraviti, i zlo bi se tada umnožilo tako da bi prevladalo dobro. To bi bilo kao kad bi kralj osobodio krivoga; on tada postaje uzrok zla koje taj učini i njegovom kraljevstvu, i postaje uzrok slobode koju sebi daju tada zli [ljudi]; i kao dodatak, zla osoba bi se utvrdila u njenom zlu. Stoga pravedan i dobar kralj, iako je u stanju da ukine kažnjavanja, ipak to ne čini, jer na ovaj način on ne bi bio dobar, nego zao. Neka se zna da sve kazne kao i iskušenja, u drugom životu, imaju dobro kao svoj cilj.

  
/ 10837