Bible

 

Izlazak 14

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži sinovima Izrailjevim neka saviju i stanu u logor pred Pi-Airot između Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u logor pokraj mora.

3 Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: Zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja.

4 I učiniću da otvrdne srce Faraonu, te će poći u poteru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci će poznati da sam ja Gospod. I učiniše tako.

5 A kad bi javljeno caru misirskom da je pobegao narod, promeni se srce Faraonovo i sluga njegovih prema narodu, te rekoše: Šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi?

6 I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom.

7 I uze šest stotina kola izabranih i šta još beše kola misirskih, i nad svima vojvode.

8 I Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu caru misirskom, i pođe u poteru za sinovima Izrailjevim, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom.

9 I teravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad behu u logoru na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu.

10 I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oči svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu.

11 I rekoše Mojsiju: Zar ne beše grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta učini, te nas izvede iz Misira.

12 Nismo li ti govorili u Misiru i rekli: Prođi nas se, neka služimo Misircima? Jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji.

13 A Mojsije reče narodu: Ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste videli danas, nećete ih nikada više videti do veka.

14 Gospod će se biti za vas, a vi ćete ćutati.

15 A Gospod reče Mojsiju: Što vičeš k meni? Kaži sinovima Izrailjevim neka idu.

16 A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suvim.

17 I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

18 I Misirci će poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

19 I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa.

20 I došav među vojsku misirsku i vojsku izrailjsku beše onim oblak mračan a ovim svetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima celu noć.

21 I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vetrom istočnim, koji jako duvaše celu noć, i osuši more, i voda se rastupi.

22 I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suvim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s leve strane.

23 I Misirci terajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi.

24 A u stražu jutarnju pogleda Gospod na vojsku misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku misirsku.

25 I pobaca točkove kolima njihovim, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bežimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima.

26 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove.

27 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bežati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora.

28 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god beše pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan.

29 I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suvim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s leve strane.

30 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku misirskih; i vide Izrailj mrtve Misirce na bregu morskom.

31 I vide Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i verova Gospodu i Mojsiju sluzi Njegovom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8125

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8125. POGLAVLJE 14.

1. I reče Jehova Mojsiju govoreći:

2. Kaži sinovima Izrailjevim neka saviju i stanu u oko pred Fihahirot između Magdala i mora premaBelsefonu; prema njemu neka stanu u oko kraj mora.

3. Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: zašli su u njemu, zatvorila ih je pustinja.

4. I učiniću da otvrdne srce Faraonovo, te će poći u potjeru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Egipćani će poznati da sam ja Jehova. I učiniše tako.

5. A kad bi javljeno caru Egipatskom da je pobjegao narod, promijeni se srce Faraonovo i sluga njegovijeh prema narodu te rekoše: šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi?

6. I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom.

7. I uze šest stotina kola izabranih i što još bješe kola Egipatskih, i nad svjema vojvode.

8. I Jehova učini te otvrdnu srce Faraonu caru Egipatskom, i pođe u potjeru za sinovima Izrailjevim, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom.

9. I tjeravši ih Egipćani stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova kada bjehu u okolu na moru kod Fihahirota prema Belsefonu.

10. I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oči svoje, a to Egipćani idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Jehovi.

11. I rekoše Mojsiju: zar ne bješe grobova u Egiptu, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta učini, te nas izvede iz Egipta?

12. Nijesmo li ti govorili u Egiptu i rekli: prođi nas se, neka služimo Egipćanima?jer bi nam bolje bilo služiti Egipćanima nego izginuti u pustinji.

13. A Mojsije reče narodu: ne bojte se, stanite pa gledajte, kako će vas Jehova izbaviti danas; jer Egipćane koje ste vidjeli danas, ne ćete ih nigda više vidjeti do vijeka.

14. Ali će Jehova biti za vas, a vi ćete mučati.

15. A Jehova reče Mojsiju: što vičeš k meni? kaži sinovima Izrailjevim neka idu.

16. A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascijepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suhim.

17. I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Egipćanima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj i na konjicima njegovijem.

18. I Egipćani će poznati da sam ja Jehova, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovijem, i na konjicima njegovijem.

19. I podiže se anđeo Jehovin, koji iđaše pred vojskom Izrailjevom, i otide im za leđa, i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa.

20. I došav među vojsku Egipatsku i vojsku Izrailjsku bješe onijem oblak mračan a ovijem svjetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima cijelu noć.

21. I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Jehova uzbi more vjetrom istočnijem, koji jako duvaše cijelu noć, i osuši more, i voda se rastupi.

22. I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suhim, i voda im stajaše kao zid s desne strane is lijeve strane.

23. I Egipćani tjerajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi.

24. A u stražu jutrenju pogleda Jehova na vojsku Egipatsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku Egipatsku.

25. I pobaca točkove kolima njihovijem, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Egipćani: bježimo od Izrailja, jer se Jehova bije za njih s Egipćanima.

26. A Jehova reče Mojsiju: pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Egipćane, na kola njihova i na konjike njihove.

27. I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Egipćani nagoše bježati prema moru; i Jehova baci Egipćane usred mora.

28. I vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god bješe pošlo za njima u more, i ne osta od njih ni jedan.

29. A sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suhim; i stajaše im voda kao zid s desne i s lijeve strane.

30. I izbavi Jehova Izrailja u onaj dan iz ruku Egipatskih; i vidje Izrailj mrtve Egipćane na brijegu morskom.

31. I vidje Izrailj silu veliku, koju pokaza Jehova na Egipćanima, i narod se poboja Jehove, i vjerova Jehovi i Mojsiju sluzi njegovu.

SADRŽAJ.

U ovome poglavlju, u unutrašnjem smislu, govori se o prvom iskjušenju onih koji pripadaju duhovnoj crkvi, i o njihovom sporvođenju posred pakla, kao i o Gospodovoj zaštiti u to vreme. A govori se o utapanju onih koji su u veri odvojenoj od ljubavi prema bližnjemu, u pakao gde su obmane od zla. Oni koji su u duhovnoj crkvi, pretstavljeni su sinovima Izrailjevim; oni koji su u veri odvojenoj od ljubavi prema bližnjemu, Egipćanima. Prvo iskušenje se opisuje mrmljanjem sinova Izrailjevih kada su videli vojsku Faraonovu. Pakao je označen Sufskm morem preko kojega su sinovi Izrailjevi izvedeni tamo gde su bili sigurni, a u koje moru) su se Egipćani podavili. Obmane od zla označene su vodom koja je prekrila ove poslednje.

  
/ 10837