Bible

 

Izlazak 14

Studie

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Kaži sinovima Izrailjevim neka saviju i stanu u logor pred Pi-Airot između Migdola i mora prema Vel-Sefonu; prema njemu neka stanu u logor pokraj mora.

3 Jer će Faraon reći za sinove Izrailjeve: Zašli su u zemlju, zatvorila ih je pustinja.

4 I učiniću da otvrdne srce Faraonu, te će poći u poteru za vama, i ja ću se proslaviti na njemu i na svoj vojsci njegovoj, i Misirci će poznati da sam ja Gospod. I učiniše tako.

5 A kad bi javljeno caru misirskom da je pobegao narod, promeni se srce Faraonovo i sluga njegovih prema narodu, te rekoše: Šta učinismo, te pustismo Izrailja da nam ne služi?

6 I upreže u kola svoja, i uze narod svoj sa sobom.

7 I uze šest stotina kola izabranih i šta još beše kola misirskih, i nad svima vojvode.

8 I Gospod učini te otvrdnu srce Faraonu caru misirskom, i pođe u poteru za sinovima Izrailjevim, kad sinovi Izrailjevi otidoše pod rukom visokom.

9 I teravši ih Misirci stigoše ih, sva kola Faraonova, konjici njegovi i vojska njegova, kad behu u logoru na moru kod Pi-Airota prema Vel-Sefonu.

10 I kad se približi Faraon, podigoše sinovi Izrailjevi oči svoje a to Misirci idu za njima, i uplašiše se vrlo, i povikaše sinovi Izrailjevi ka Gospodu.

11 I rekoše Mojsiju: Zar ne beše grobova u Misiru, nego nas dovede da izginemo u pustinji? Šta učini, te nas izvede iz Misira.

12 Nismo li ti govorili u Misiru i rekli: Prođi nas se, neka služimo Misircima? Jer bi nam bolje bilo služiti Misircima nego izginuti u pustinji.

13 A Mojsije reče narodu: Ne bojte se, stanite pa gledajte kako će vas Gospod izbaviti danas; jer Misirce koje ste videli danas, nećete ih nikada više videti do veka.

14 Gospod će se biti za vas, a vi ćete ćutati.

15 A Gospod reče Mojsiju: Što vičeš k meni? Kaži sinovima Izrailjevim neka idu.

16 A ti digni štap svoj i pruži ruku svoju na more, i rascepi ga, pa neka idu sinovi Izrailjevi posred mora suvim.

17 I gle, ja ću učiniti da otvrdne srce Misircima, te će poći za njima; i proslaviću se na Faraonu i na svoj vojsci njegovoj, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

18 I Misirci će poznati da sam ja Gospod, kad se proslavim na Faraonu, na kolima njegovim i na konjicima njegovim.

19 I podiže se anđeo Gospodnji, koji iđaše pred vojskom izrailjskom, i otide im za leđa; i podiže se stup od oblaka ispred njih, i stade im za leđa.

20 I došav među vojsku misirsku i vojsku izrailjsku beše onim oblak mračan a ovim svetljaše po noći, te ne pristupiše jedni drugima celu noć.

21 I pruži Mojsije ruku svoju na more, a Gospod uzbi more vetrom istočnim, koji jako duvaše celu noć, i osuši more, i voda se rastupi.

22 I pođoše sinovi Izrailjevi posred mora suvim, i voda im stajaše kao zid s desne strane i s leve strane.

23 I Misirci terajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi.

24 A u stražu jutarnju pogleda Gospod na vojsku misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku misirsku.

25 I pobaca točkove kolima njihovim, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: Bežimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima.

26 A Gospod reče Mojsiju: Pruži ruku svoju na more, neka se vrati voda na Misirce, na kola njihova i na konjike njihove.

27 I Mojsije pruži ruku svoju na more, i dođe opet more na silu svoju pred zoru, a Misirci nagoše bežati prema moru; i Gospod baci Misirce usred mora.

28 A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god beše pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan.

29 I sinovi Izrailjevi iđahu posred mora suvim; i stajaše im voda kao zid s desne strane i s leve strane.

30 I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan iz ruku misirskih; i vide Izrailj mrtve Misirce na bregu morskom.

31 I vide Izrailj silu veliku, koju pokaza Gospod na Misircima, i narod se poboja Gospoda, i verova Gospodu i Mojsiju sluzi Njegovom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 594

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

594. Obučen u oblak. - Da ovo označava poslednje u Reči, vidi se iz značenja biti obučen (okružen), što označava izvan nečega, jer ono što je okolo, to je i izvana, jer je izvan obima; u ovome slučaju, dakle, označava poslednje; i iz značenja oblaka koji označava Božansku Istinu u poslednjim, stoga Reč u smislu slova. Ovo je značenje oblaka očito zbog izgleda u duhovnome svetu; isto ako iz Reči gde se pominju oblaci. Zbog izgleda u duhovnome svetu, kao što sledi; celo anđeosko nebo se sastoji samo od Božanske Istine koja proistče od Gospoda, čije primanje čini anđele. U najvišem nebu istina izgleda kao čista aura koja se naziva eterom; u nižem nebu, kao manje čista, skoro kao atmosfera, koja se naziva vazduhom; a u najnižem nebu izgleda kao tanak vodenasti element, na kome para počiva kao oblak. Takav je izged Božanske Istine u skladu sa stepenima koji se spuštaju. Sličan se izgled vidi kada anđeli najviših nebesa govore o Božanskim istinama, njihov se razgvor, u takvom slučaju, pokazuje u vidu onih koji su u najnižem nebu, pod izgledom oblaka, koji se kreće tamo i amo, dok oni koji su više inteligentni među njima, znaju po njegovom pokretu, sjaju i obliku, o čemu anđeli razgovaraju među sobom. Razlog da oblak označava Božansku Istinu u poslednjim, je stoga vidljiv. Zato što su mnogi izrazi u Reči uzeti od izgeda u duhovnome svetu, stoga imaju slično značenje, a to je slučaj i s oblacima. Da oblak označava u Reči smisao slova, koji je Božanska Istina 2 u poslednjim, vidi se iz sledećih odlmaka. Tako kod Mateja: I poslije šest dana uze Isus Petra, Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na goru visoku same. I preobrazi se pred njima, i zasija se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao snijeg. Gle, ukazaše se Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu. A Petar odgovarajući reče Isusu: dobro nam je ovdje biti; ako hoćemo da načinimo ovdje tri sjenice; tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji. Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih, i gle, glas iz oblaka govoreći: ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte. (17:1-10; Marko 9:1-11). I kod Luke: I dok Petar još govoraše, dođe oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak. I ču se glas iz oblaka: ovo je sin moj ljubazni, njega poslušajte (9:34, 35).

Gospod u ovom preobraženju isto tako predstavlja Božansku Istinu, koja je Reč, jer Gospod, kad je bio u svetu, učinio je Svoje Ljudsko Božanskom Istinom, a kada je otišao sa sveta, učinio je Svoje Ljudsko Božanskim Dobrom sjedinivši ga s Božanskim samim, koje je bilo u Njemu od začeća. Da je Gospod učinio Svoje Ljudsko Božanskom Istinom dok je bio u svetu, a posle Božanskim Dobrom, može se videti u Nauku Novoga Jerusalima (br. 303, 304, 305, 306), i da je Gospod Reč (br. 263). Stoga sve okolnosti Gospodovog preobraženja označavaju Božansku Istinu koja proističe od Gospodovog Božanskog Dobra. Božansko Dobro Božanske Ljubavi, koje je bilo u Njemu, i od kojega je bila Božanska Istina u Njegovom Ljudskom, bilo je predstavljeno Njegovim licem koje je sijalo kao sunce, jer lice predstavlja unutrašnje, stoga je ovo sijalo kroz lice, dok sunce označava Božansku Ljubav: vidi gore (br. 401:3, 424:1-10). Božanska je istina bila predstavljena Gospodovom haljinom koja je bila kao svetlost. Haljine u Reči označavaju istine, a Gospodova haljina Božansku Istinu: vidi gore (br. 64, 27, 395); zbog toga je ona izgledala kao svetlost; jer Božanska Istina je uzročnik svetlosti u anđeoskom nebu, a označena je svetlošću u Reči; o čemu se više može videti u Nebu i Paklu (br. 126-140). Pošto je bila predstavljena Reč, koja je Božanska Istina, stoga su viđeni Mojsije i Ilija kako govore s Njim, jer Mojsije i Ilija označavaju Reč, Mojsije istorijsku, a Ilija proročku Reč, dok je Reč i smislu slova bila predstavljena oblakom koji je pokrio učenike, i u koji su oni ušli. Jer učenici, u Reči, označavaju crkvu, koja je u to vreme, a i posle, bila samo u istinama iz smisla slova. A pošto se otkrovenje i odgovori daju preko Božanske Istine u poslednjim, kao što je rečeno u gornjem članku, a ova je istina istina smisla slova Reči, stoga se glas čuo iz oblaka, Ovo je sin moj ljubljeni, poslušajte Ga, što označava da je On Božanka Istina, ili Riječ.

3. Onaj ko ne zna da oblak u duhovnom smislu Reči označava Reč u smislu slova, taj ne zna šta je sadržano u rečima: Da će na kraju vremena vidjeti Sina čovječijeg kako dolazi u oblacima nebeskim sa slavom i silom (Mat. 24:30); Marko 13:26; 14:61, 62; Luka 21:27). I u Apokalipsi: Eno, Isus Hristos dolazi u oblacma; i ugledaće ga svako oko (1:7). I opet: I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeđaše kao Sin čovječiji (14:14). I kod Danila: I vidjeh u utvari noćnoj, kao Sina čovječijeg gdje dolazi s oblacima nebeskim (6:13). Onaj ko ne zna da oblaci označavaju istine Reči u smislu slova, mora da pretpostavi da će na svršetku vremena, to jest, na kraju crkve, Gospod doći u oblacima nebeskim, i pokazati se svetu. Ali poznato je da od vremena davanja Reči, da se Gospod pokazuje preko nje, jer je Reč, koja je Božanska Istina, Gospod Sam u nebu i u crkvi. Iz toga se vidi da tamo predskazano pojavljivanje označava Njegovo pojavljivanje u Reči; a pokazivanje Gospodovo u Reči ostvarilo se Njegovim otvaranjem i otkrivanjem njenog unutrašnjeg ili duhovnog smisla, jer u ovome je smislu Božanska Istina sama, kao što je u nebu, a Božanska Istina u nebu je tamo Gospod Sam. Stoga je sada očito da se Gospodovim dolaskom u oblacima nebeskim sa slavom označava otkrovenje od Njega, u smislu slova, Reči u njenom duhovnom smisla. Oblaci nebeski označavaju one stvari koje pripadaju smislu slova, a slava označava one stvari koje pripadaju duhovnom smislu, kao što se može videti u Nebu i Paklu (1:1); a otkrovenje samog duhovnoga smisla, u Bijelom Konju; Sin čovječiji isto tako označava Gospoda kao Božansku Istinu, kao što 4 se može videti gore (br. 63, 151) Da oblak označava Božansku Istinu u poslednjim, stoga Reč u smislu slova, još se jasnije može videti u sledećim odlomcima. Tako kod Isaije: Gle, Jehova sjedeći na oblaku laku doći će u Egipat; i zatrešće se od Njega idoli Egipatski, i srce će se istopiti u Egipćana (19:1). Egiptom se u ovim rečima ne označava Egipat, nego prirodni čovek odvojen od duhovnoga, koji je tada u obmanama i zlima pomoću kojih izokreće istine i dobra crkve. Da je ove obmane i zla razaraju, kada se ulije istina od Gospoda, opisuje se ovim rečima proroka, kada se shvate u duhovnom smislu. Jehova koji sedi na oblaku laku, označava Gospoda koji prosvetljuje razum istinama; sedati, kada se odnosi na Jehovu, ili Gospoda, označava prosvetliti razum, a lak oblak označava istinu; da će se tad idoli u Egiptu zatresti, a srce u Egipćana rastopiti, označava da obmane i zla prirodnog čoveka odvojeng od duhovoga, razaraju ovoga čoveka, gde idoli označavaju obmane, a srce, zla, dok Egipat označava prirodnog čoveka.

5. Tako kod Mojsija: Niko nije kao Bog Ješurun /Jahve/ koji ide po oblacma u pomoć tebi, i u veličanstvu svojem u oblacima; on je zaklon Božiji vječni i pod mišicom svijeta (vječnom)(Zak. Ponov. 33:26, 27). I ovde sedati na oblacima znači prosvetliti razum uplivom duhovne istine u prirodnu istinu, koja je istina smisla slova Reči. Pošto je Božanska Istina u nebu duhovna, a Božanska Istina na zemlji prirodna, a potonja se prosvetljuje od prethodne, stoga se kaže, Ide po oblacima u veličanstvu, i on je zaklon (stan) Božiji vječni, a što označava Božansku Istinu kod anđela, dok izraz mišica sveta označava istine kod ljudi; istine smisla slova Reči označavaju se mišicama. Da je snaga Božanske Istine u smislu slova Reči, može se vdeti u 6 članku gore; tako kod Davida: Bog sjede na heruvima, i podiže se i poletje na krilima vjetrenijem ; od mraka načini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh. Od sijevanja pre njim kroz oblake njegove udari dažd i živo ugljevlje (Psalam 18:10-12). I ovde se opisuje prosvetljenost Reči, a otuda i prosvetljenost crkve. Prosvetljenje od Božanske Istine iz neba označeno je sa, sjedio je na heruvimu, i letio. Božanska Istina u poslednjem, koja je prosvetljena, označena je krilima vetrenijem, mračnim vodama, i oblacima nebeskim; razni stepeni razumevanja, koji primaju prosvetljenje, označeni su tim stvarima. A da se zamračenosti poslednjeg smisla stoga uklanjaju, označeno je sa, sevanje munja pred njm kroz oblake njegove.

7. Tako ponovo: Pojte Bogu, popijevajte imenu Njegovu, ravnite put onome što sjedi na oblacima (Psalam 68:4). Onim koji sedi na oblacma, i ovde se označava Gospod kao prosvetljenje. Oblaci označavaju istine u poslednjim, koje su prosvetljene, a ova se prosvetljenost ostvaruje 8 uplivom svetlosti, koja je Božanska istina, iz duhovnoga sveta ili neba. Tako kod Nauma: Put je Jehovin u vihoru i buri, i oblaci su prah od nogu njegovih (1:3). Istina u poslednjim, koja je istina smisla slova Reči, naziva se oblacima, i prahom nogu Jehovinih, jer je prirodna i najniža istinaona u kojoj se Božanska Istina u nebu, koja je duhvna, završava i na kojoj počiva. Božanska Istina u poslednjim, stoga što se malo razume ako nije prosvetljena iz neba, pa stoga i osnova rasprave i kontroverzije, označena je vihorom i burom, u kojima je put Jehovin, gde vihor i bura označavaju raspravljanja o pravom smislu Reči, koju Gospod prosvetljuje uplivom 9 u slučaju onih koji žele istinu. Tako kod Davida: Sjeme će njegovo trajati do vijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom. On će stajati u vijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima (Psalam 89:35, 36). Ovo je rečeno o Gospodu, a semenom koje će trajati do veka, označava se Božanska Istina od Njega. Njegov presto kao sunce, i kao mesec, označava nebo i crkvu, kao sunce označava dobro ljubavi, a kao mjesec, označava istinu vere. Verni svedok u oblacma, označava da je On Božanska Istina; jer svedok, kad se koristi u vezi s Gospodom, označava ono što proizlazi od Njega, i što svedoči o Njemu jer je od Njega.

10. Ponovo: Jehova je pokrio vodom dvorove svoje, oblake načinio da su mu kola, ide na krilima vjetrenim (Psalam 104:3). Ovo nekoliko reči opisuju nebo i crkvu, a u isto vreme i doktrinu iz Reči. Jehova pokriva vodom dvorove svoje, označava da Gospod oblikuje nebo i crkvu iz Božanskih Istina. Dvorovi Jehovini označavaju neba i crkvu. A pokriti znači oblikovati. Koji od oblaka pravi sebi kola, označava doktrinu od poslednjih stvari u Božanskoj Istini, kao što su one u smislu slova Reči, a kola označavaju doktrinu; ovo se kaže zato što sve u doktrini crkve mora da se oblikuje i potvrdi smislom slova Reči. Koji ide na krilima vjetrenim, označava život povezan s doktrinom od duhovnog upliva; ići označava živeti, a kad se koristi u odnosu na Gospoda, život sam; krila vetrena označavaju duhovne stvari Reči. Da vode označavaju istine, može se videti gore (br. 71, 483, 518, 537, 538). 11 Tako kod Isaije: Opustiću vinograd moj: zapovijediću oblacima da ne dažde po njemu (5:5, 6). Ove reči označavaju da neće biti razumavanja Božanske Istine ili Reči u crkvi; vinograd označava crkvu, oblaci označavaju Reč u slovu, a ne dažditi, označava da neće biti 12 razumevanja Božanske Istine iz Reči. Ponovo, kod Davida: Jehova rastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, čini te raste na gorama trava (Psalam 147:8). Pokrivati nebo oblacima, označava braniti i držati skupa duhovne stvari Reči koje su u nebesima, pomoću prirodnih istina kao što su one koje su u smislu slova Reči. Koji sprema zemlji dažd, označava pouku za crkvu; koji čini te trava raste na goranma, označava ono čime se hrane oni koji su u dobru ljubavi.

13. Isto je označeno u sledećim rečima kod Isaije: Rosite, nebesa, ozgo i oblaci neka kaplju pravdom, neka se otvori zemlja i neka rodi spasenjem i zajedno neka uzraste pravda (45:8). I kod Sudija: O Jehova, kad si silazio sa Seira; kad si išao iz polja Edomskoga, zemlja se tresijaše, i nebesa kapahu, oblaci kapahu vodom (5:4). Silaziti sa Seira, i ići iz polja Edomskoga, u odnosu na Jehovu, označava prosvetljenje Neznabožaca od Gospoda, kad je uzeo na Sebe Ljudsko. Zemljom, koja se tresijaše, označava se potpuna promena stanja crkve u to vreme. Nebom i oblacima koji kapaju rosom, označavaju se pouka, upliv, i opažanje Božanske Istine; kapati označava 14 poučavati i upliv, rosa i oblaci, spoljašnje kakvo je u smislu slova Reči. Opet, kod Davida: Iz oblaka lijaše vida, oblaci (nebesa) davahu glas, i strijele tvoje lećahu (77:17). Oblacima koji liju vodu, označava se da su prave istine one koje dolaze iz smisla slova Reči; nebesima koja davahu glas, označava se upliv iz neba; strelama koje lete, označavaju se Božanske Istine iz toga (iz neba). Tako kod Jova: Bog zavezuje vode u oblacima svojim, i ne prodire se oblak pod njima. Drži prijesto svoj, razapinje oblak svoj nad njim (26:8, 9). I ovde oblaci označavaju poslednje istine u redu, jer ove sadrže i uključuju duhovne istine, tako da se ne mogu razasuti, a to se izražava i označava Bogom koji zavezuje vode u oblacima Svojim, i oblakom koji se ne prodire. Jer spoljašnje istine, koje se nazivaju prirodnim, zaokružuju i sadrže unutrašnje istine, koje se nazivaju duhovnim, a koje su svojstvene anđelma u nebesima, što se izražava i označava sa, razapinje oblak svoj nad prijestolom.

15. I kod Isaije: Jehova reče: umiriću se i gledaću iz stana svojega, kao vrućina koja suši poslije dažda i kao rosan oblak o vrućini žetvenoj (18:4). Oblak rosni označava istinu koja oplođava iz dobra. Ponovo, kod istoga proroka: Jehova će stvoriti nad svakim stanom na gori Sionskoj, i nad zborovima njezinim oblak danju s dimom i svjetlost plamena ognjenoga noću, jer će nad svomslavom biti zaklon (4:5). Ovde se stanom na gori Sionskoj označava dobro nebeske crkve, a njeni zborovi označavaju istine toga dobra; njena odbrana, da ne bi bila povređena zbog mnoge svetlosti ili previše senke, označava se oblakom danju, a dimom i plamenom ognjenim noću. I pošto se sve duhovno dobro i istina čuvaju pomoću prirodnog dobra i istine da ne budu povređeni, stoga se kaže da će nad slavom biti zaklon, gde slava označava duhovno dobro i istinu. Isto je označeno oblakom nad šatorom danju a ognjem noću (Izlazak 40:3-38; Brojevi 9:15-17 do kraja; 10:11, 12, 34; 14:4;Zak. Pon. 1:33). To je označeno Jehovom koji ide pred njima danju u stubu od oblaka, a noću u stubu od ognja (Izazak 13:19-21). I kod Davida: Bog ih vodi danju oblakom, a noću svjetlošću ognjenom (Psalam 78:14). I opet: Obradova se Egipat odlasku njihovome, jer strah njegov bješe na njih pao. Razastrije im oblak za pokrivač, i oganj da svijetli noću (Psalam 105:38, 39). Razlog da je oblak bio nad šatorom danju, a oganj noću, bilo je to, što je šator predstavljao nebo i crkvu, oblak, Gospodovo prisustvo preko Božanske Istine, a oganj, Njegovo prisustvo preko Božanskog Dobra, koje se naziva dobrom vere, svako poslednje u redu, pa su stoga bili pokrivalo za šator; zbog toga se kaže u odlomcima navedenim iz Davida i Isaije: nad svakom slavom biće zaklon; i on razape oblak kao zaklon. Isto je označeno i oblakom koji je zaklonio goru Horiv, a sa koje je sišao Mojsije;isto tako i stubom od oblaka koji je stajao na vratima Mojsijevog šatora (Izlazak 24:15-17, 18; 19:16, 18; 34:5;33:9, 10).

17. Ovo je označeno oblakom i u sledećim odlomcima kod Jezekilja: I vidjeh, i gle, silan vjetar dolazaše od sjevera, i velik oblak i oganj koji se razgorjevaše, i oko njega svjetlost (1:4). I opet: I heruvimi stajahu s desne strane doma kad uđe čovjek, i oblak napuni unutrašnji trijem. I slava Jehovina podiže se s heruvima na prag od doma, i napuni se dom obaka, a trijem se napuni svjetlosti slave Jehovine (10:3, 4). Heruvim ovde označava Gospodovu brigu da Mu se ne prilazi osim preko dobra ljubavi; otuda heruvimi označavaju neba, a posebno, najdublje ili treće nebo, jer anđeli toga neba primaju Božansku Istinu u dobro ljubavi, stoga je to Božanska Istina koja štiti, a koja je, u svojoj suštini, dobro ljubavi, a na kraju u svet gde u ljudi, od čiste postaje postepeno gušća. To je razlog da izgleda u nižim nebesima kao oblak, što znači Božansku Istinu prilagođenu razumevanju anđela u najnižem nebu, koji su duhovno-prirodni, i na kraju, razumevanju ljudi u prirodnom svetu. A pošto je Božanska Istina na ovome stepenu slična Božanskoj Istini kakva je u smisu slova Reči, stoga oblak označava Reč u pogledu smisla slova. Ova je Božanska Istina ono što ispunjava trem kao oblak, i na kraju i dom, na čijoj desnoj strani stoji heruvim; i pošto je ova Božanska Istina iznutra duhovna, i sija od nebeske svetlosti, stoga se naziva slavom, pa se kaže da je trem bio ispunjen sjajem slave Jehovine. Otuda to, da se kaže kod Jova: Kad Bog da svjetlost oblaka njegovog da sija? (36:15).

18. Pošto viša nebesa izgledaju očima onih koji su u nižim nebesima kao da su pokrivena tankim svetlim oblakom, jer niži anđeli ne mogu da podnesu više ili unutrašnje Božansko osim u skladu sa svojim kvalitetom, stoga se viša neba, u nekim odlomcma Reči, označavaju oblacima. Jer bilo da kažemo Božanska Istina, ili nebesa, to je ista stvar, jer su neba neba od Božanske Istine, a anđeli su anđeli zbog njenog primanja. U istom se smislu pominju oblaci kod Isaije: Lucifere, ti reče u srcu svome: Podignuću se iznad oblaka; postaću kao Svevišnji (14:14). I kod Jeremje: Liječismo Vavilon, ali se ne iscijeli; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka (51:9). I kod Davida: dajte slavu Bogu; veličanstvo je njegovo nad Izrailjem i sila njegova na oblacima (Psalam 68:34). U ovim odlomcima oblaci označavaju isto što i vode iznad neba (Postanje 1:7), i vode nad nebesima (Psalam 148:4));jer oblaci se stvaraju od vode. Da vode označavaju Božansku Istinu, može se videti gore, br. 7, 483, 518). Pošto ima oblaka gušćih i ređih, i pošto se ređi i gušći pokazju u nebesima, a gušći i tamniji oko mnogih paklova, stoga se vidi da, u obrnutm smislu, oblaci označavaju obmane od zla, koje su suprotne istinama od dobra; kao u sledećm odlomcima. Tako kod Jezekilja: A što se tiče Egipta, oblak će ga pokriti, i kćeri će njegove ići u sužanjstvo (30:18). Ponovo, kod istoga proroka: On će se podići, kao oblak da pokrije zemlju (38:9). I opet: Ovce su raspršene kad je oblačno i mračno (34:12). Otuda se dan suda, kad bude suđeno onima koji su u obmanama od zla, naziva danom oblaka i tame (Joilo 2:2; Sofonija 1:15). Značenje oblaka i tame, i guste tame je slično, kada se pokazala sinovima Izrailjevim kada im je Mojsije doneo zakon sa Gore Sinajske (Zak. Ponov. 5:11, 12, 15; 5:22, 26). Jer, iako je Jehova, to jest, Gospod, sišao sa gore u svetlom oblaku, ipak je izgledao pred očima naroda, koji je bio u obmani od zla, kao mračan oblak; vidi Tajne Nebeske (br. 1861, 6732, 8814, 9434, 10551).

  
/ 1232