Bible

 

Izlazak 1

Studie

1 Ovo su imena sinova Izrailjevih koji dođoše u Misir, dođoše s Jakovom, svaki sa svojom porodicom:

2 Ruvim, Simeun, Levije i Juda,

3 Isahar, Zavulon i Venijamin,

4 Dan i Neftalim, Gad i Asir.

5 A svega beše ih od bedara Jakovljevih sedamdeset duša s Josifom, koji beše u Misiru.

6 A Josif umre i sva braća njegova i sav onaj naraštaj.

7 I sinovi Izrailjevi narodiše se i umnožiše se, i napredovaše i osiliše veoma, da ih se zemlja napuni.

8 Tada nasta nov car u Misiru, koji ne znaše za Josifa;

9 I reče narodu svom: Gle, narod sinova Izrailjevih veći je i silniji od nas.

10 Nego hajde mudro da postupamo s njima, da se ne množe, i kad nastane rat da ne pristanu s neprijateljima našim i ne udare na nas i ne odu iz zemlje.

11 I postaviše nad njima nastojnike da ih muče teškim poslovima; i građaše narod Izrailjev Faraonu gradove Pitom i Ramesu.

12 Ali što ga više mučahu to se više množaše i napredovaše, da se grožahu od sinova Izrailjevih.

13 I žestoko nagonjahu Misirci sinove Izrailjeve na poslove,

14 I zagorčavahu im život teškim poslovima, blatom i opekama i svakim radom u polju, i svakim drugim poslom, na koji ih žestoko nagonjahu.

15 I još zapovedi car misirski babicama jevrejskim, od kojih jednoj beše ime Sefora, a drugoj Fuva,

16 I reče: Kad babičite Jevrejke, i u porođaju vidite da je muško, ubijte ga, a kad bude žensko, nek ostane živo.

17 Ali se babice bojahu Boga, i ne činjahu kako im reče car misirski, nego ostavljahu decu u životu.

18 A car misirski dozva babice, i reče im: Zašto to činite, te ostavljate u životu mušku decu?

19 A babice rekoše Faraonu: Jevrejke nisu kao žene Misirke; jače su; dok im dođe babica, one većrode.

20 I Bog učini dobro babicama; i narod se umnoži i osili veoma;

21 I što se babice bojahu Boga, načini im kuće.

22 Tada zapovedi Faraon svemu narodu svom govoreći: Svakog sina koji se rodi bacite u vodu, a kćeri sve ostavljajte u životu.

Ze Swedenborgových děl

 

Arcana Coelestia # 6643

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6643. 'And Joseph was in Egypt' means that the internal celestial was within the natural. This is clear from the representation of 'Joseph' as the internal celestial, dealt with in 5869, 5877, 6224, and from the meaning of 'Egypt' as the natural, dealt with in 6147, 6252. The presence of the internal celestial within the natural, where factual knowledge resided, and its control of everything there was represented by Joseph's having been made lord over the whole land of Egypt and by his having been put in charge of Pharaoh's house. That presence of the internal celestial was represented because the internal sense had to do with the establishment of the spiritual Church and because the natural could not become the Church unless the internal celestial were there, accomplishing everything. But see what has been stated already about these matters in 6275, 6284, 6299, 6451, 6587.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.