Bible

 

Ponovljeni Zakon 6

Studie

   

1 A ovo su zapovesti i uredbe i zakoni, koje Gospod Bog vaš zapovedi da vas učim da ih tvorite u zemlji u koju idete da je nasledite,

2 Da bi se bojao Gospoda Boga svog držeći sve uredbe Njegove i zapovesti Njegove, koje ti ja zapovedam, ti sin tvoj i unuk tvoj svega veka svog, da bi ti se produžili dani tvoji.

3 Čuj dakle, Izrailju, i gledaj da tako činiš, da bi ti dobro bilo i da biste se umnožili veoma u zemlji u kojoj teče mleko i med, kao što ti je rekao Gospod Bog otaca tvojih.

4 Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod.

5 Zato ljubi Gospoda Boga svog iz svega srca svog i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje.

6 I neka ove reči koje ti je zapovedam danas budu u srcu tvom.

7 I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad ležeš i kad ustaješ.

8 I veži ih sebi na ruku za znak, i neka ti budu kao počeonik među očima.

9 I napiši ih na dovratnicima od kuće svoje i na vratima svojim.

10 A kad te uvede Gospod Bog tvoj u zemlju za koju se zakleo ocima tvojim Avramu, Isaku i Jakovu, da će ti je dati, u gradove velike i dobre, kojih nisi zidao.

11 I kuće pune svakog dobra, kojih nisi punio, i na studence iskopane, kojih nisi kopao, u vinograde i u maslinike, kojih nisi sadio, i staneš jesti i nasitiš se,

12 Čuvaj se da ne zaboraviš Gospoda, koji te je izveo iz zemlje misirske, iz kuće ropske.

13 Gospoda Boga svog boj se, i Njemu služi, i Njegovim se imenom kuni.

14 Ne idite za drugim bogovima između bogova drugih naroda, koji su oko vas.

15 Jer je Bog revnitelj, Gospod Bog tvoj usred tebe, pa da se ne bi razgnevio Gospod Bog tvoj na te i istrebio te iz zemlje.

16 Nemojte kušati Gospoda Boga svog kao što Ga kušaste u Masi.

17 Držite dobro zapovesti Gospoda Boga svog i svedočanstva Njegova i uredbe Njegove, koje ti je zapovedio,

18 I čini što je pravo i dobro pred Gospodom, da bi ti bilo dobro i da bi ušao u dobru zemlju, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, i da bi je nasledio,

19 Da bi oterao sve neprijatelje tvoje ispred tebe, kao što ti je rekao Gospod.

20 Pa kad te zapita posle sin tvoj govoreći: Kakva su to svedočanstva i uredbe i zakoni, što vam je zapovedio Gospod Bog naš?

21 Onda kaži sinu svom: Bejasmo robovi Faraonovi u Misiru, i izvede nas Gospod iz Misira rukom krepkom,

22 I učini Gospod znake i čudesa velika i zla u Misiru na Faraonu i na svemu domu njegovom pred nama,

23 A nas izvede odande da nas uvede u zemlju za koju se zakleo ocima našim da će nam je dati.

24 I zapovedi nam Gospod da vršimo sve ove uredbe bojeći se Gospoda Boga svog, da bi nam bilo dobro svagda i da bi nas sačuvao u životu, kao što se vidi danas.

25 I biće nam pravda, ako uzdržimo i ustvorimo sve zapovesti ove pred Gospodom Bogom svojim kako nam je zapovedio.

   

Ze Swedenborgových děl

 

True Christian Religion # 297

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 853  
  

297. THE SECOND COMMANDMENT

You are not to take the name of Jehovah your God in vain, for Jehovah will not hold anyone guiltless, who takes His name in vain.

Taking the name of Jehovah God in vain means in the natural or literal sense the misuse of the name itself in all sorts of conversation, especially false statements or lies, and in swearing without good cause, or in order to avoid being blamed, in evil intentions, which are curses, and in witchcraft and spells. On the other hand, swearing by God and His holiness, the Word and the Gospel, at coronations, ordination into the priesthood, or inauguration into offices of trust, is not taking the name of God in vain, unless the one who takes the oath subsequently rejects his promises as worthless. The name of God, being holiness itself, is to be constantly employed in the sacred business of the church, as in prayers, hymns and all forms of worship, as well as in sermons and writings on religious subjects. This is because God is present in everything to do with religion, and when He is duly invoked, His presence is summoned by His name, and He listens. In these ways the name of God is hallowed.

[2] The sanctity of the name of Jehovah God can be established from the name of Jehovah, which the Jews after their earliest period did not, and still do not, dare to utter; and on their account no more were the Evangelists and Apostles willing to use it. Therefore in place of Jehovah they said 'the Lord'. This is evident from a number of passages of the Old Testament quoted in the New, where 'the Lord' is substituted for Jehovah; e.g, Matthew 22:37; Luke 10:27 compared with Deuteronomy 6:5, and elsewhere. It is well known that the name of Jesus is likewise holy, from the Apostle's saying that at that name every knee does and should bow in the heavens and on earth; and moreover that it cannot be uttered by any devil in hell. There are many names of God which are not to be taken in vain, such as Jehovah, Jehovah God, Jehovah Zebaoth, the Holy One of Israel, Jesus and Christ, and the Holy Spirit.

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.