Bible

 

Ponovljeni Zakon 5

Studie

   

1 I Mojsije sazva sav narod Izrailjev, i reče im: Čuj Izrailju uredbe i zakone, koje ću danas kazati da čujete, da ih naučite i držite ih i tvorite.

2 Gospod Bog naš učini s nama zavet na Horivu.

3 Nije s ocima našim učinio taj zavet, nego s nama, koji smo danas tu svi živi.

4 Licem k licu govorio vam je Gospod na ovoj gori isred ognja;

5 Ja tada stajah između Gospoda i vas, da vam javim reči Gospodnje, jer vas beše strah od ognja i ne iziđoste na goru; i reče:

6 Ja sam Gospod Bog tvoj koji sam te izveo iz zemlje misirske, iz doma ropskog,

7 Nemoj imati bogove druge do mene.

8 Ne gradi sebi lik rezani, niti kakvu sliku od tvari koje su gore na nebu ili koje su dole na zemlji ili koje su u vodi ispod zemlje.

9 Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji na sinovima pohodim bezakonja otaca njihovih do trećeg i do četvrtog kolena, onih koji mrze na me,

10 A činim milost na hiljadama onih koji me ljube i čuvaju zapovesti moje.

11 Ne uzimaj uzalud ime Gospoda Boga svog, jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime Njegovo uzalud.

12 Drži dan od odmora i svetkuj ga, kao što ti je zapovedio Gospod Bog tvoj.

13 Šest dana radi i svršuj sve poslove svoje.

14 A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvom; nemoj raditi nikakav posao ni ti, ni sin tvoj ni kći tvoja, ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja, ni vo tvoj ni magarac tvoj, niti koje živinče tvoje, ni došljak koji je kod tebe, da bi se odmorio sluga tvoj i sluškinja tvoja kao i ti.

15 I pamti da si bio rob u zemlji misirskoj, i Gospod Bog tvoj izvede te odande rukom krepkom i mišicom podignutom. Zato ti je Gospod Bog tvoj zapovedio da svetkuješ dan od odmora.

16 Poštuj oca svog i mater svoju, kao što ti je zapovedio Gospod Bog tvoj, da bi se produžili dani tvoji i da bi ti dobro bilo na zemlji, koju ti dade Gospod Bog tvoj.

17 Ne ubij.

18 Ne čini preljube.

19 Ne kradi.

20 Ne svedoči lažno na bližnjeg svog.

21 Ne poželi ženu bližnjeg svog, ne poželi kuću bližnjeg svog, ni njivu njegovu, ni slugu njegovog, ni sluškinju njegovu, ni vola njegovog, ni magarca njegovog, niti išta šta je bližnjeg tvog.

22 Te reči izgovori Gospod svemu zboru vašem na gori isred ognja, oblaka i mraka, glasom velikim, i ništa više, nego ih napisa na dve ploče kamene koje mi dade.

23 A vi kad čuste glas isred tame, jer gora ognjem goraše. pristupiste k meni, svi glavari od plemena vaših i starešine vaše,

24 I rekoste: Gle, pokaza nam Gospod Bog naš slavu i veličinu svoju, i čusmo glas Njegov isred ognja; danas videsmo gde Bog govori s čovekom, i čovek osta živ.

25 Pa sada zašto da pomremo? Jer će nas spaliti onaj oganj veliki; ako još čujemo glas Gospoda Boga svog, pomrećemo.

26 Jer koje je telo čulo glas Boga Živoga gde govori isred ognja, kao mi, i ostalo živo?

27 Idi ti, i saslušaj sve što će ti kazati Gospod Bog naš, pa onda ti kaži nama šta ti god kaže Gospod Bog naš, a mi ćemo slušati i tvoriti.

28 I Gospod ču glas od reči vaših kad vi govoraste, i reče mi Gospod: Čuh glas od reči tog naroda, koje rekoše tebi; šta rekoše dobro rekoše.

29 O, kad bi im bilo srce svagda tako da me se boje i drže sve zapovesti moje svagda, da bi bilo dobro njima i sinovima njihovim doveka.

30 Idi, reci im: Vratite se u šatore svoje.

31 A ti stani ovde kod mene, i kazaću ti sve zapovesti i uredbe i zakone, koje ćeš ih naučiti da tvore u zemlji koju im dajem u nasledstvo.

32 Gledajte, dakle da činite onako kako vam je zapovedio Gospod Bog vaš, ne svrćite ni nadesno ni nalevo.

33 Celim putem, koji vam je zapovedio Gospod Bog vaš, idite, da biste živi bili i da bi vam dobro bilo, i da bi vam se produžili dani u zemlji koju ćete naslediti.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Apokalipsa Objašnjena # 946

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 1232  
  

946. Jer se sudovi tvoji javiše, označava da su im otkrivene Božanske istine. To je vidljivo iz značenja "sudova", kao Božanskih istina (o čemu uskoro); takođe iz značenja izraza "javiše", kao nečega što ima da bude otkriveno. Da su Božanske istine otkrivene na kraju Crkve, kao i da su one, uopšteno, otkrivene, pokazaće se u onome što sledi u ovom poglavlju, jer se o tome ovde govori. Pojam "sudovi" označava Božanske istine jer se zakoni vladanja u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu nazivaju "sudovima"; dok se zakoni vladanja u Njegovom nebeskom kraljevstvu nazivaju "pravdom". Jer zakoni vladanja u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu jesu zakoni Božanske istine; dok su zakoni vladanja u Gospodnjem nebeskom kraljevstvu - zakoni Božanskog dobra. To je razlog zašto se pojmovi "sud" i "pravda" pominju u Reči, u odlomcima koji slede. U Isaiji: Bez kraja će rasti vlast i mir na prijestolu Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom otsada dovijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama. (Isa. 9:7). Ovo je rečeno o Gospodu i Njegovom kraljevstvu. Njegovo duhovno kraljevstvo označeno je putem izraza "na prijestolu Davidovu;" usled toga što je ovo kraljevstvo u Božanskim istinama od Božanskog dobra, kaže se, "sudom i pravdom. " U Jeremiji: Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti Davidu klicu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. (Jer. 23:5). Ovo je takođe rečeno o Gospodu i Njegovom duhovnom kraljevstvu. A, kako je ovo kraljevstvo u Božanskim istinama od Božanskog dobra, stoga se kaže, "koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. " Bog se naziva pojmom "Car, " od Božanske istine; a kako je Božanska istina istovremeno i Božanska inteligencija, to se kaže " On će vladati kao kralj i biti mudar. " [prevod Jeruzalemska Biblija, dok stih iz King James Biblije glasi: "He shall reign king, and shall act intelligently", a u Daničić-Karadžićevom prevodu: "koja će carovati i biti srećna" – prim. M. V. ] A, kako je Božanska istina od Božanskog dobra, tako se kaže "i činiti sud i pravdu na zemlji."

[2] U Isaiji: Uzvišen je Gospod, jer nastava na visini; napuniće Sion suda i pravde. (Isa. 33:5). Izraz "Sion" reprezentuje nebo i crkvu, gde Gospod vlada Božanskom istinom; a, kako je sva Božanska istina od Božanskog dobra, stoga je rečeno, "napuniće Sion suda i pravde. " U Jeremiji: Nego ko se hvali, neka se hvali tijem što razumije i poznaje mene da sam ja Gospod koji činim milost i sud i pravdu na zemlji, jer mi je to milo, govori Gospod. (Jer. 9:24). I ovde, takođe, izraz "sud i pravdu" označava Božansku istinu od Božanskog dobra. U Isaiji: Premda me svaki dan traže i radi su znati putove moje, kao narod koji tvori pravdu i ne ostavlja suda Boga svojega; ištu od mene sudove pravedne, žele približiti se k Bogu. (Isa. 58:2). Izraz "sudove pravedne" reprezentuje Božanske istine iz Božanskog dobra, isto kao i izraz "sud i pravdu", jer duhovni smisao povezuje stvari koje bukvalni smisao razdvaja. U Osiji: I zaručiću te sebi dovijeka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem. I zaručiću te sebi vjerom, i poznaćeš Gospoda. (Osija 2:19, 20). To se odnosi na Gospodnje nebesko kraljevstvo, koje se sastoji od onih, koji su u ljubavi prema Gospodu; a, kako je Gospodnje sjedinjenje s takvima srazmerno slično sjedinjenju muža sa ženom, jer dobro ljubavi sjedinjuje na taj način, kaže se, "zaručiću te sebi pravdom i sudom", gde se izraz "pravda" ovde stavlja na prvo mesto, dok se izraz "sud" stavlja na drugo, jer oni, koji su u dobru ljubavi prema Gospodu, takođe su i u istinama; to zbog toga, što oni mogu da vide istine od dobra. Budući da je "pravda" utemeljena na dobru, a "sud" na istini, takođe se kaže: "u milosrđu i istini", gde "milosrđe" pripada dobru, jer je od ljubavi.

[3] U Davidu: Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti čuvaš, Gospode! (Ps. 36:5, 6). "Pravda" je utemeljena na Božanskom dobru i stoga se upoređuje s izrazom "gore Božije"; to stoga, što izraz "gore Božije" označava dobra ljubavi (videti u prethodnom tekstu, br. 405, 510, 850); a "sudovi" su utemeljeni na Božanskim istinama i zato se upoređuju s "velikim bezdanom"; budući da izraz "veliki bezdan" označava Božansku istinu. Iz ovoga se sada može videti da pojam "sudovi" označava Božanske istine.

[4] U mnogim odlomcima u Reči pominju se "sudovi", "zapovesti" i "naredbe"; "sudovi" tamo označavaju građanske zakone, "zapovesti" - zakone duhovnog života, dok izraz "naredbe" reprezentuje zakone vezane za bogopoštovanje. Da "sudovi" označavaju građanske zakone, vidljivo je iz Izlaska (21, 22, 23), gde se zapovesti nazivaju "sudovima", jer su prema njima sudije donosile presude unutar gradskih kapija; pa ipak, one označavaju Božanske istine, kakve su u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu na nebesima, jer ih sadrže u duhovnom smislu; kao što se može videti iz objašnjenja zapovesti u delu "Nebeske tajne" (br. 8971-9103, 9124-9231, 9247-9348). Da su zakoni dati sinovima Izraela nazvani "sudovi", "zapovesti" i "naredbe", može se videti iz narednih odlomaka. U Mojsiju: A ti stani ovdje kod mene, i kazaću ti sve zapovijesti i uredbe i zakone, koje ćeš ih naučiti da tvore u zemlji koju im dajem u našljedstvo. (Pon. Zak. 5:31). U istom: A ovo su zapovijesti i uredbe i zakoni, koje Gospod Bog vaš zapovjedi da vas učim da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite (Pon. Zak. 6:1). U istom: Zato drži zapovjesti i uredbe i zakone, koje ti danas ja zapovijedam, da ih tvoriš. (Pon. Zak. 7:11). U Davidu: Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim; Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne sačuvaju, Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo; (Ps. 89:30-32). Tako i na mnogim drugim mestima, kao što su: 3. Knjiga Mojsijeva 18:5; 19:37; 20:22; 25:18; 26:15; Pon. Zak. 4:1; 5:1, 6, 7; 17:19; 26:17; Jezek. 5:6, 7; 11:12, 20; 18:9; 20:11, 13, 25; 37:24. U ovim odlomcima izraz "zapovesti" znači zakone života, osobito one sadržane u Dekalogu, te se, stoga, nazivaju: Deset zapovesti; dok "naredbe" znače zakone bogopoštovanja, koji se osobito odnose na žrtve i svete službe; a pojam "sudovi" znači građanske zakone; budući da su ti zakoni predstavljali duhovne zakone, oni označavaju takve Božanske istine kakve su u Gospodnjem duhovnom kraljevstvu na nebesima.

(Nastavak)

[5] Iz toga sledi da, kada čovek izbegava zlo i odvraća od njega kao greha, i uzdiže se na nebo od strane Gospoda, on više nije u onome što je njegovo vlastito (proprium), nego je u Gospodu, i tako misli i želi dobro. Opet, budući da čovek deluje onako kako misli i hoće, jer svaki čin čoveka proizlazi iz misli njegove volje, sledi da, kad čovek izbegava zlo i kada se odvraća od njega, on počinje da čini dobra od Gospoda, a ne od sebe; i to je razlog zašto izbegavanje zla čini dobra. Dobra stvar koju čovek tada učini je označena izrazom "dobra dela"; a dobra dela u njihovoj celokupnosti podrazumevaju se pod milosrđem. Čovek se ne može reformisati osim ako ne misli, hoće i čini kao sam od sebe, jer ono, što se čini kao da ga je učinio sam čovek, povezuje se sa njim i pripada mu, i, posledično, ostaje u njemu, dok se za ono, što čovek nije učinio kao da je od njega samog, ne prihvata da ima ikakvog životnog smisla, i to teče kroz čoveka poput etra; zbog toga, Gospod želi ne samo da čovek izbegava zlo i odvraća se od njega kao da to čini sam od sebe, nego, takođe, treba misliti, hteti i činiti kao da je od sebe, a ipak priznati u srcu, da su sve ove stvari od Gospoda. To se mora priznati, budući da je istinito.

  
/ 1232