Bible

 

Ponovljeni Zakon 4

Studie

   

1 A sada, Izrailju, čuj uredbe moje i zakone, koje vas učim da tvorite, da biste poživeli i ušli u zemlju koju vam daje Gospod Bog otaca vaših i da biste je nasledili.

2 Ništa ne dodajte k reči koju vam ja zapovedam, niti oduzmite od nje, da biste sačuvali zapovesti Gospoda Boga svog koje vam ja zapovedam.

3 Oči su vaše videle šta učini Gospod s Velfegora; jer svakog čoveka koji pođe za Velfegorom istrebi Gospod Bog tvoj između tebe.

4 A vi koji se držaste Gospoda Boga svog, vi ste svi živi danas.

5 Gle, učio sam vas uredbama i zakonima, kao što mi zapovedi Gospod Bog moj, da biste tako tvorili u zemlji koju idete da je nasledite.

6 Držite dakle i izvršujte ih, jer je to mudrost vaša i razum vaš pred narodima, koji će kad čuju sve ove uredbe reći: Samo je ovaj veliki narod mudar i razuman.

7 Jer koji je veliki narod kome je Gospod blizu kao što je Gospod Bog naš kad Ga god zazovemo?

8 I koji je narod veliki koji ima uredbe i zakone pravedne kao što je sav ovaj zakon koji iznosim danas pred vas?

9 Samo pazi na se i dobro čuvaj dušu svoju, da ne zaboraviš one stvari koje su videle oči tvoje, i da ne iziđu iz srca tvog dokle si god živ; nego da ih obznaniš sinovima svojim i sinovima sinova svojih.

10 Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: Saberi mi narod da im kažem reči svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje;

11 Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samog neba i beše na njoj tama i oblak i mrak;

12 I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od reči čuste, ali osim glasa lik ne videste;

13 I objavi vam zavet svoj, koji vam zapovedi da držite, deset reči, koje napisa na dve ploče kamene.

14 I meni zapovedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je nasledite.

15 Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne videste nikakav lik u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja,

16 Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kakvu god sliku od čoveka ili od žene,

17 Sliku od kakvog živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kakve ptice krilate koja leti ispod neba;

18 Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kakve ribe koja je u vodi pod zemljom;

19 I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i videvši sunce i mesec i zvezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svim narodima pod celim nebom;

20 A vas uze Gospod i izvede vas iz peći gvozdene, iz Misira, da mu budete narod nasledni, kao što se vidi danas.

21 Ali se Gospod razgnevi na me za vaše reči, i zakle se da neću preći preko Jordana ni ući u dobru zemlju, koju ti Gospod Bog tvoj daje u nasledstvo.

22 I ja ću umreti u ovoj zemlji i neću preći preko Jordana; a vi ćete preći i naslediti onu dobru zemlju.

23 Pazite da ne zaboravite zavet Gospoda Boga svog, koji učini s vama, i da ne gradite sebi lik rezani, sliku od koje god tvari, kao što ti je zabranio Gospod Bog tvoj.

24 Jer je Gospod Bog tvoj oganj koji spaljuje i Bog koji revnuje.

25 Kad izrodiš sinove i unuke, i ostarite u onoj zemlji, ako se pokvarite i načinite sliku rezanu od kakve tvari i učinite šta nije ugodno Gospodu Bogu vašem, dražeći Ga,

26 Svedočim vam danas nebom i zemljom da će vas brzo nestati sa zemlje u koju idete preko Jordana da je nasledite, nećete biti dugo u njoj, nego ćete se istrebiti.

27 Ili će vas rasejati Gospod među narode, i malo će vas ostati među narodima u koje vas odvede Gospod;

28 I služićete onde bogovima koje su načinile ruke čovečije, od drveta i od kamena, koji ne vide ni čuju, niti jedu ni mirišu.

29 Ali ako i onde potražiš Gospoda Boga svog, naći ćeš Ga, ako Ga potražiš svim srcem svojim i svom dušom svojom.

30 Kad budeš u nevolji i sve te to snađe, ako se u poslednje vreme obratiš ka Gospodu Bogu svom, i poslušaš glas Njegov,

31 Gospod je Bog tvoj milostiv Bog, neće te ostaviti ni istrebiti, jer neće zaboraviti zavet s ocima tvojim, za koji im se zakleo.

32 Jer zapitaj sada za stara vremena, koja su bila pre tebe, od onog dana kad stvori Bog čoveka na zemlji, i od jednog kraja neba do drugog, je li kad bila ovakva stvar velika, i je li se kad čulo šta takvo?

33 Je li kad čuo koji narod glas Božji gde govori isred ognja, kao što si ti čuo i ostao živ?

34 Ili, je li Bog pokušao da dođe te uzme sebi narod iz drugog naroda kušanjem, znacima i čudesima i ratom i rukom krepkom i mišicom podignutom i strahotama velikim, kao što je učinio sve to za vas Gospod Bog naš u Misiru na vaše oči?

35 Tebi je to pokazano da poznaš da je Gospod Bog, i da nema drugog osim Njega.

36 Dao ti je da čuješ glas Njegov s neba da bi te naučio, i pokazao ti je na zemlji oganj svoj veliki, i reči Njegove čuo si isred ognja.

37 I što mu mili behu oci tvoji, zato izabra seme njihovo nakon njih, i izvede te sam velikom silom svojom iz Misira,

38 Da otera ispred tebe narode veće i jače od tebe, i da tebe uvede u njihovu zemlju i dade ti je u nasledstvo, kao što se vidi danas.

39 Znaj dakle i pamti u srcu svom da je Gospod Bog, gore na nebu i dole na zemlji, nema drugog.

40 I drži uredbe Njegove i zapovesti Njegove, koje ti ja danas zapovedam, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe, da bi ti se produžili dani na zemlji koju ti Gospod Bog tvoj daje zasvagda.

41 Tada odeli Mojsije tri grada s ove strane Jordana prema istoku,

42 Da bi bežao u njih krvnik koji ubije bližnjeg svog nehotice ne mrzevši pre na nj, i kad pobegne u koji od tih gradova, da bi ostao živ:

43 Vosor u pustinji, na ravnici u zemlji plemena Ruvimovog, i Ramot u Galadu u plemenu Gadovom, Golan u vasanskoj u plemenu Manasijinom.

44 Ovo je zakon koji postavi Mojsije sinovima Izrailjevim.

45 Ovo su svedočanstva i uredbe i zakoni, koje kaza Mojsije sinovima Izrailjevim kad iziđoše iz Misira,

46 S ove strane Jordana u dolini prema Vet-Fegoru u zemlji Siona cara amorejskog, koji življaše u Esevonu, kog ubi Mojsije i sinovi Izrailjevi kad iziđoše iz Misira,

47 I osvojiše zemlju njegovu i zemlju Oga, cara vasanskog, dva cara amorejska, koja je s one strane Jordana prema istoku,

48 Od Aroira, koji je na potoku Arnonu, do gore Siona, a to je Ermon,

49 I sve polje s ove strane Jordana prema istoku do mora uz ravnicu pod Azdot-Fazgom.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 1861

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

1861. Gle, peć se dimljaše, i plamen ognjeni. Da „peć koja se dimi“ označava najgušću obmanu, a „plamen ognjeni“ (plamena baklja) žar požuda, jasno je iz značenja „plamena ognjenog“, koji je goruća vrelina požuda. Kaže se „peć koja se dimi“, zato što čovek, osobito čovek crkve, koji poznaje istinu ali je ne priznaje nego se nje i odriče u srcu i provodi život u onome što je suprotno istini, on i izgleda kao peć koja se dimi – on kao peć, a obmana njegovih mržnja kao dim. Požude od kojih se obmane pokazuju kao ognjeni plamen iz takve peći, kao što se vidi iz pretstava u drugom životu (opisanih iz iskustva br. 814, 1528), požude mržnje, osvete, okrutnosti, i preljuba i još više kada se pomešaju s prevarama – sve se to pokazuje kao ove stvari. Da „peć“, „dim“, i „oganj“ imaju ovakva znaćenja u Reči, može se videti iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: Jer su svikolici licemjeri i zlikovci, i svaka usta govore nevaljalstvo. Jer će se razgorjeti bezbožnost kao oganj, koji sažeže ćkalj i trnje, te upali gustu šumu, te otide dim visok. Od gnjeva Jehove nad vojskama zamračiće se zemlja i narod će biti kao hrana ognju, i niko ne će požaliti brata svojega (Isaija 9:17-19. Ovde „oganj“ označva mržnje; a „dim visok“, obmane slične prirode; mržnja se opisuje sa „ne će požaliti brata svojega“. Kada anđeli gledaju na ovakve ljude, oni izgledaju kao što su ovde opisani.

Kod Joila: I učiniću čudesa i na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu, i mjesec u krv prije negoli dođe veliki i strašni dan Jehovin Joilo 2:30, 31). Ovde „oganj“ označava mržnju; “pušenje dima“, obmane; „sunce“, ljubav prema bližnjemu; a „mjesec“, veru.

Kod Isaije: I potoci će se njezini pretvoriti u smolu, i prah njezin u sumpor, i zemlja će njihova postati smola razgorjela. Ne će se gasiti ni niću ni danju; do kraja će se dizati dim njezin, od koljena do koljena ostaće pusta, i niko ne će prelaziti preko nje do vijeka (Isaije 39:30, 31). „Smola razgorjela“ su odvratne požude; a „dim“, obmane.

Kod Malahije: Jer, gle, ide dan kao peć ognjena, i svi će ponositi i koje rade bezbožno biti kao strnjika, i upaliće ih dan koji ide. I ne će im ostati ni korjena ni grane Malahija 4:1.) Ovde „peć ognjena“ označava isto kao i pre; „korjen“ označava obmanu; „grana“, istinu, koja ne će ostati.

Kod Osije: Kad Jefrem govoraše, bješe strah; bješe se uzvisio u Izrailju; ali se ogriješi o Vala, te umrije. Za to će biti kao oblak jutarnji, i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane, kao pljeva koju odnosi vjetar s gumna, i kao dim iz dimnjaka Osija 13:1, 3). „Jefrem“ označava inteligentnog čoveka koji je postao takav.

Kod Isaije: I biće jujnak kao kučine, i djelo njegovo kao iskra, i oboje će se zapaliti, i ne će bit ikoga da ugasi (Isaija 1:31. Ovo označava one koji su u ljubavi prema sebi, ili što je isto, koji su u mržnji prema bližnjemu. Da će izgoreti u vlastitim požudama.

Kod Jovana: Vavilon posta stanište đavolima, i tamnica svakome duhu nečistme, i tamnica svoju ptica nečistijeh. I vikahu, vidjevši dim gorenja njezina, i govorahu: ko je kao ovaj grad veliki? I dim izlažaše va vijek vijeka (Otkr. 8:2, 18, 19:3).

Kod istoga: I otvori sudenac bezdana, i izide dim iz studenca kao dim iz peći velike, i pocrnje sunce i nebo od dima studenčeva (Otkr. 9:2).

Kod istoga: I tako vidje u utvari konje i one koji sjeđahu na njima, koji imahu oklope ognjene i plavetne i sumporne; i iz usta njihovijeh izlažaše oganj i dim i sumpor (Otkr. 9:17, 18).

Kod istoga: Ko se god pokloni zvijeri i ikoni njezinoj, i primi žig njezin, taj će piti vina od gnjeva Božijega, i biće mučen ognjem i suporom (Otkr. 14:9, 10).

Kod istoga: I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem. I opališe se ljudi od velike vrućine, i huliše na Boga koji ima oblast nad ovima, i ne pokajaše se da mu dadu slav (Otkr. 16:8, 9). Na isti način kaže se Živi biše bačeni u jezero ognjeno koje gori sumporom (Otkr. 19:20; 20:14, 15; 21:8). U ovim odlomcima „oganj“ označava požude, a „dim“ obmane koje će ovladati u poslednja vremena. Ovo je Jovan video kada mu je bio otvoren unutarnji vid, kao što se to pokazuje u drugom životu. I duhovi i duše vide slične stvari u drugom životu. Otuda se može videti šta znači oganj, to jest, da znači mržnju, osvetu, i okrutnost, ili što je isto, ljubav prema sebi; jer ovi postaju ovakvi. Ako bi ijedan čovek koji je ovakav, bio pregledan od anđela, ma kako da izgleda izvana, on bi ovako izgledao u njihovim očima, to jest, njegove mržnje bi izgledale kao plamen ognjeni, a obmane kao peć koja se dimi. O čemu je Gospod ovako govorio kod Mateja: Svako drvo koje ne rađa dobra ploda, sječe se i u oganj baca Mateju 3:10; Luke 3:9). „Rod dobri“ je ljubav prema bližnjemu; ko se nje liši, taj se baca u ovakvu vatru.

Opet: Sin čovječiji pozvaće anđele svoje, i oni će pokupiti iz svih carstava sve one koji se spotiču, i koji čine nepravdu, i baciće ih u peć ognjenu (XIIIK. (41, 42, 50). Ovo ima slično značenja. I opet: Tada će reći onima što stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vječni pripremljen đavolu i anđelima njegovijem (Mateja 24:41).

Da će biti poslati u “oganj vječni“ ili u Gehenu ognjenu, „gde crv ne umire i oganj se ne gasi“ (Mat. 18:8, 9; Marko 9:43-49) ima slično značenje.

Kod Luke: Pošalji mi Lazara neka umoči u vodu vrh od prsta, i da mi rashladi jezik; jer se mučim u ovome plamenu Luka 16:24. Ovo ima slično značenje. Oni koji nisu upoznati s tajnama Gospodovog carstva, ti pretpostavljaju da Gospod baca rđave u pakao, ili u ovakvu vatru koja je, kao što je rečeno, mržnja; ali to nije slučaj, jer čovek je taj, to jest sam đavolski duh, koji se baca (sunovraćuje). Ali zato što tako izgleda, zato se tako i piše u Reči prema izgledu, i prema obmanama čula; a ovo je posebno bilo nužno u slučaju Jevreja kolji nisu bili voljni da prihvate ništa što se ne slaže sa čulima, ma koliko da se obmana u tome krije. Zbog toga je doslovni smisao, osobito u proroštvima, pun takvih stvari. Kao kod Jeremije: Ovako veli Jehova: sudite svako jutra; i kome se otima, izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh da ne izađe kao oganj gnjev moj i razhgori se da ga niko ne može ugasiti za zloću djela vaših Jeremija 21:12. „Sud suditi“ je govoriti istinu; „izbavljati nekoga iz ruku nasilnikovijeh“, je izvršavati dela ljubavi prema bližnjemu; „Oganj“ označava paklenu kaznu onih koji ne postupaju ovako, to jest , koji provode život u obmani mržnje. U slovu pisma ovo se pripisuje Jehovi, ali u unutrašnjem smislu to je obratno. Isto tako kod Joila: Dan Jehovin: pred njim proždire oganj, a za njim pali plamen Joilo 2:1, 3).

Kod Davida: Podiže se dim od ognja njegova, iz usta njgovijeh oganj, koji proždiraše, i živo ugljevlje odskakaše od njega. Savi nebesa i siđe. Mrak bješe pod nogama njegovijem (Psalam 18:8, 9).

Kod Mojsija: Jer se oganj razgorio u gnjevu mojem, i gorjeće do najdubljega pakla; spaliće zemlju i rod njezin, i popaliće temelje brdima (Zakoni Ponovbljeni ( 32:22). Ovde „oganj“ označava mržnje, a „dim“ obmane koje su u ljudima, a koje se pripisuju Jehovi ili Gospodu, iz razloga koji su navedeni. I u paklovima izgleda kao da Jehova ili Gospod ovo rade, ali je obrnuto; oni (zli duhovi) to sami sebi rade, jer su oni u ovoj paklenoj vatri. Otuda se vidi kako lako može čovek da padne u fantazije, ako se ne zna unutrašnji smisao Reči. Slično je i sa „dimom“ i „vatrom“ koje je narod video ispod Sinajskom brda kada je zakom bio objavljivan. Jer Jehova ili Gospod izgleda svakome prema njegovom kvalitetu – nebeskim anđelima kao Sunce, duhovnim anđelima kao Mesec, a dobrim (duhovima) kao Svetlost koja prija na razne načine, a zlim (duhovima) izgleda kao dim i kao oganj koji sažiže. Pošto u vreme kad je zakon proglašen, kod Jevreja nije bilo ljubavi prema bližnjemu, nego je u njima bila jača ljubav prema sebi i svetu, a to su bili samo zla i obmane, On je njima izgledao kao dim i vatra, kada je u isto vreme anđelima izgledao kao Sunce i Svetlost neba. Da je ovako izgledao Jevrejima jer su bili takvoga karaktera, vidi se iz Mojsija: I bijaše slava Jehovina na Gori Sinajskoj, i bijaše po viđenju (izgledu) kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim (Izlazak 24:16, 17).

Opet: A gora se Sinajska sva dimnjaše, jer siđe na nju Jehova u ognju i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći, i sva se gora tresijaše veoma (Izlazak 19:18). I na drugome mestu: A vi kad čuste glas ispred tame, jer gora ognjem goraše, pristupiste k meni, svi glavari od plemena vaših i starješine vaše, i rekoste: Pa sada za što da pomremo?jer će nas spaliti onaj oganj veliki: Ako jošte čujemo glas Jehove Boga našega, umrijećemo (Zakoni Ponovljeni 5:23-25(. Ovako bi bilo sa svakim ko bi video Gospoda, a koji je proveo život u mržnji i prljavi stvarima mržnje, jer bi Ga mogao videti samo od svojih mržnja i njenih prljavština, jer bi ovo bili pijmnici zraka dobra i istine od Gospoda, a ovi bi pretvorili ove zrake u vatru, dim, i gustu tminu. Iz ovih odlomaka jasno se vidi šta je označeno „dim iz peći“ i

„plamenom ognjenim“, naime, da su to guste obmane i prljava zla, koja će obuzeti crkvu u poslenja vremena.

  
/ 10837