¹ Tada iziđe Mojsije iz polja moavskog na goru Nava, na vrh Fazge, koja je prema Jerihonu; i pokaza mu Gospod svu zemlju od Galada do Dana;

² I svu zemlju Neftalimovu; i zemlju Jefremovu i Manasijinu, i svu zemlju Judinu do mora zapadnog,

³ I južnu stranu, i ravnicu, dolinu pod Jerihonom mestom gde ima mnogo palmovih drveta do Sigora.

⁴ I reče mu Gospod: Ovo je zemlja, za koju sam se zakleo Avramu, Isaku i Jakovu govoreći: Semenu tvom daću je. Pokazah ti da je vidiš očima svojim, ali u nju nećeš ući.

⁵ I umre onde Mojsije, sluga Gospodnji u zemlji moavskoj po reči Gospodnjoj.

⁶ A pogrebe ga Gospod u dolini u zemlji moavskoj prema Vet-Fegoru; i niko ne dozna za grob njegov do današnjeg dana.

⁷ I beše Mojsiju sto i dvadeset godina kad umre, i ne behu potamnele oči njegove niti ga snaga izdala.

⁸ I plakaše sinovi Izrailjevi za Mojsijem u polju moavskom trideset dana; i prođoše plačni dani žalosti za Mojsijem.

⁹ A Isus sin Navin beše pun duha mudrosti, jer Mojsije beše metnuo na nj ruke svoje. I slušaše ga sinovi Izrailjevi, i tvoriše kao što zapovedi Gospod preko Mojsija.

¹⁰ Ali ne usta više prorok u Izrailju kao Mojsije, kog Gospod pozna licem k licu,

¹¹ U svim znacima i čudesima, za koja posla Gospod da ih učini u zemlji misirskoj na Faraonu i na svim slugama njegovim i na svoj zemlji njegovoj,

¹² I u svim delima krepke ruke i u svim strahotama velikim, koje učini Mojsije pred svim Izrailjem.