Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9755

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9755. A širina će trijemu sa zapadne strane (strane od mora). Ovo označava stanje ovoga neba u odnosu na sećanja-istine, vidi se iz značenja širine, što je istina (vidi br. 1613, 4482, 9487); iz značenja trijema, što je poslednje nebo (vidi gore, br. 9741); i iz značenja mora, što je gde postoji skupina sećanja-znanja, od kojih je umovanje o istinama, stoga i prirodno i čulno, jer ovi ih sadrže. Ovde se sazapadne strane (strane od mora) označava zapadna strana (ugao), a zapadom se označava dobro koje je relativno u tami, jer sećanje-znanje pripada prirodnom ili spoljašnjem čoveku; a prirodni ili spoljašnji čovek je u svetlosti sveta, koja j vetlost u odnsu na svetlost neba, u kojoj je unutrašnji čovek, kao senka kada sunce zalazi.

[2] Ovo se može videti i po stvarima koje se pojavljuju u drugom životu. Sunce neba, koje je Gospod, pokazuje se na srednjoj visina prema desnom oku; od ovoga anđeli neba imaju svu svetlost, a sa svetlošću i svu inteligenciju i mudrost. Ali kada se misli o suncu sveta, ono se ne pokazuje; nego umesto njega pokazuje se nešto tamno, koje je u obrnutom pravcu, otraga. U nebu postoji i zapad, jer Gospod kao sunce je istok u nebu. Iz ovoga se može videti da se zapadom označava dobro u tami, i da je prirodni ili spoljašnji čovek u tome dobru, koji je, kao što jepre rečeno, u svetlosti sveta, koja je, upoređena sa svetlosšću neba, kao senka kada sunce zalazi. Dok se istina prirodnog čoveka označava vodommora (morem), a ova je istina sećanje-znanje; jer je istina u prirodnom ili spoljašnjem čoveku istina u znanju; dok je istina u duhovnom ili unutrašnjem čoveku istina vere. Istina u znanju , i ona postane istina vere kada se uzdigne iz prirodnog ili spoljašnjeg čoveka u duhovnog ili unutrašnjeg čoveka. Otuda su istine kod čoveka u njegovoj mladosti istine u znanju; ali u zrelom dobu, ako dopusti da se nanovo rodi, one postanu istine vere; jer se unutrašnji čovek postepeno otvara do ovoga doba.

[3] Damore označava zbir sećanja-znanja, potiče od toga što vode, izvori, i reke označavaju istine, pa stoga i zbirove ovih koji se nazivaju morima. Da je ovako, vidi se iz odlomaka u Reči gde se pominjemore i mora; kao kod Davida: Jehovina je zemlja, i sve što je u njoj, vaseljena i sve što živi na njoj, jer je on na morima osnova, i posred rijeka utvrdi je (Psalam 24:1-2); gde zemlja i svet označavaju crkvu; mora na kojima je osnovan svet [vaseljena] označavaju sećanja-istine; rijeke na kojimaje utvrdio, označavaju istine vere. Da se ovde ne označavaju zemlja, svet, mora i reke, jasno je, jer svet nije osnovan na morima, niti je utvrđen na rekama.

[4] Ponovo: Ti si silom svojom raskinuo more, i satro glave morskijem nakazama. Ti si razmrskao glavu krokodilu (kitu, Levijatanu), dao ga onima u pustinji da ga jedu. Ti si stvorio izvore i potoke, ti si isušio rijeke koje ne presišu (Psalam 74:13-15); u unutrašnjem smislu, predemt o kome se ovde govori, je sećanje-znanje koje razara istine vere; krokodili (kitovi, Levijatani) čiju je glavu satro, označavaju sećanja-znanja u opšte (br. 42, 7293); na sličan način Levijatan (br. 7293); oni upustinji (Ziimi) kojima ga je dao da ga jedu označavaju one koji su u obmanama, ili obmane same. Iz ovoga se vidi šta je označeno morem, naime, sećanje- znanje koje se koristi da bi se oslabile i razoril stine.

Kod Avakuma (Habakuka): Išao si po moru na konjma svojim, po gomili mnoge vode (Avakum 3:15): gde ićipo moru na konjma, kada se govori o Jehovi, označava poučavati prirodnog čoveka koji ima sećanja-znanja.

[5] Kod Zaharije: I u taj će dan proteći iz Jerusalima voda živa, pola k istočnom moru a pola k zapadnom moru (Zah. 14:8); voda živa iz Jerusalima označava istine vere koje su oživele od dobra ljubavi; istočno more i zapadno more označavaju prirodno i čulno u kojemu su sećanja-znanja, koja su zbirovi (skupine) istina.

Kod Osije (Ozeja): Ići će oni za Jehovom; on će rikati kao lav; kad rikne, sa strahom će dotrčati sinovi s mora; sa strahom će dotrčati iz Egipta kao ptica (Osija 11:10-11); sinovi s mora označavaju sećanja-istine koja pripadaju prirodnom čoveku; iz ovoga se razloga kaže, dotrčaće kao ptica iz Egipta, jer Egipat u Reči označava sećanje-znanje (br. 9340, 9391).

[6] Kod Jezikilja: I svi će knezovi morski sići s prijestola svojih i skinuti sa sebe plašte svoje i svući sa sebe vezene haljine, i obući će se u strah; sjedjeće na zemlji, i drhtaće svaki čas i čuditi se tebi. I narikaće za tobom i govoriće: kako propade, slavni grade, u kome življahu pomorci, koji bijaše jak na moru (Jezekilj 26:16-17); gde je predemt o kome se govori pustošenje dobra i istine, koja su Tir (br. 1201); znanja dobra i istine su sećanja-znanja crkve; knezovi morski označavaju glavna znanja (br. 1482, 2089, 5044); skinuti sa sebe plašteve i haljine vezene označava odbaciti sećanja-istine (br. 9688). Pošto su ove stvari označene Tirom, stoga se za Tir kaže da da u njemu življahu pomorci, i da bijaše jak na moru.

[7] Kod Jeremije: More usta na Babilon, pokri ga mnoštvo vala njegovijeh. Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gdje niko ne živi (Jer. 51:42-43); Babilon označava bogoštovanje koje u spoljašnjem izgleda sveto, ali je profano (svetogrdno) u unutrašnjem (br. 1182, 1326); more pokri Babilon označava obmanu od sećanja-znanja; njegovi vali (talasi) označavaju umovanja iz toga, i odricanja koja slede; gradovi koji postaše pustoš označavaju doktrinarne stvari.

[8] Na sličan način u Otkrovenju: jer u jedan čas pogibe toliko bogatstvo! i svi gospodari od lađi, i sav narod u lađama, i lađari, kojigod rade na moru, stadoše iz daleka, i vikahu, vidjeći dim gorenja njezina, i govorahu: ko je bio kao ovaj grad veliki? I baciše prah na glave svoje, i povikaše plačući i ridajući, govoreći: jaoh, jaoh! grade veliki, u kome se obogatiše svi koji imahu lađe na moru od bogatstva njegova, jer u jedan čas opustje! Veseli se nad njim nebo, i sveti apostoli i proroci, jer Bog pokaja sud vaš na njemu. I uze jedan anđeo kame eliki, kao kamen vodenični, i baci u more govoreći: tako će sa hukom biti bačen Babilon grad veliki, i ne će se više naći (Otkr. 18:17-21); lađe označavaju doktrinarne stvari iz Reči (vidi br. 6385); otuda je jasno šta je označeno lađarima i pomlorcima; tako isto šta je onačeno morem, onima kojitrguju po njemu; dok se kamenom kao vodeničnim označava istina proz koju je vera; biti bačen u more označava u obmanu sećanja-znanja. U drugom se životu pojavljuju mora, kao i lađe na njima; što mi je često bilo dano da vidim. Tamo mora u lošem smislu označavaju obmane sećanja-znanja, i one koji su na lađama koji označavaju one koji se hvališu da imaju ovakve stavri, i koji ih uče.

[9] Kod Jeremije: Ovako veli Jehova, koji daje sunce da svijetli danju, i uredbe mjesecu i zvijezdama da svijetle noću, koji raskida more i buče vali njegovi, kojemu je ime Jehova nad vojskama (Jer. 31:35); sunce da svijetli danju označava dobro ljubavi od kojega potiče svetlost u istinama; uredbu mjesecu i zvijezdama da svijetle noću, označava dobra vere i znanja, od kojih potiče svetlost istine u tami; raskidati more i uzburkati valenjegove označava razagnati obmane sećanja-znanja od kojih dolaze umovanja o istini.

[10] Kod Isaije: Da nije kako god okraćala ruka moja, te ne može iskupiti? ili nema u mene snage da izbavim? Gle, prijetnjom mojom isušujem more, obraćam rijeku u pustinju da se usmrde ribe njihove za to što nestane vode, i mru od žeđi (Isa: (50:2); isušivati more označava razoriti dobro i istinu sećanja-znanja: obraćati rijeku upustinju označava pustošiti istine same; riba koja se usmrdi označava sećanje-znanje koje pripada prirodnom čoveku (vidi br. 40, 991); jer nestade vode označava da nema istine (br. 2702, 3058, 3424, 8568).

[11] Na sličan način i na drugim mestima kod istoga: I nestaće vode iz mora, i rijeka će presahnuti i zasušiti se. I rijeke će oteći, opašće i presahnuti potoci Egipatski, trska i sita presušiće se (Isa. (19:5-6); nestaće vode iz mora označava istine gde su njihove skupine; rijeke Egipatskepresahnuće označavaju sećanja-znanja.

Opet: Ne će uditi ni potirati na svoj svetoj gori mojoj, jer će zemlja biti puna poznanja Jehovinog kao more vode što je puno (Isa. (11:9); vode označavaju istine; more, njihove skupine, to jest, sećanja-znanja; stoga se kaže zemlja je puna poznanja Jehovinog.

[12] Kod Jovana: I drugi anđeo zatrubi, i kao velika gora zapaljena pade u more; i trećina mora posta krv. I umrije trećina stvorenja koje žive u moru, i trećina lađi propade (Otkr. 8:8-9): velika gora zapaljena označava ljubav prema sebi; more u koje je bila bačena označava sećanje-znanje u opše; krv iz toga označava istinu falsifikovanu rofanisanu (br. 4735, 6978, 7317, 7326); stvorenja koja su od toga umrla označavaju one koji su u doktrinarnim stvarima istine.

[13] Na sličana način na drugome mestu kod istoga: I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru (Otkr. 16:3); ovde se morem označava sećanje-znanje koje služi zlu da razori istine, i da potvrđuje obmane. Ponovo: I vidjeh zvijer kako izlazi iz mora, i koja govoraše imena bogohulna (Otkr. 13:1, i sledeći stihovi); zvijer iz mora označava sećanje-znanje koje razara istine vere. Iz ovoga se može videti da more označava skupinu sećanja-znanja, iz kojih dolazi do umovanja o istinama vere.

[14] Pošto more ima ovo značenje, stoga se kaže o Zebulonu: Zebulon će živjeti pored mora i gdje pristaju lađe (Postanje 49:13). On će obilje morsko sisati i sakriveno blago u pijesku (Zak. Ponovljeni 33:19); Zebulonom se u reprezentativnom smislu označavaju oni koji izvode zaključke iz sećanja-znanja o istinama vere; stoga se kaže, da će živjeti pored mora.

[15] Ali u obrnutom smislu more označava sećanje-znanje koje gleda prema svetu; njegovi vali (talasi) u ovom su slučaju umovanja od svetskih stvari o Božanskim stvarima; stoga obilje morsko sisati (biti utonuo u more) označava utopiti se u sećanja-znanja od svetskih i zemaljskih stvari čak do poricanja istine Božanske; kao kod Mateje: I koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični (magareći kamen) o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku. (Mat. 18:6); kamen vodenični(magareći) označava istinu koja služi veri (br. 4335, 7780); magare označava prirodno, jer je to teretna životinja (br. 2781, 6389, 8078); stogga magareći (vodenični) kamen označava sećanje-znanje koje je prirodno i svetsko; vrat označava povezanost stvari unutrašnjih i spoljašnjih (br. 3542); da se objesi označava zatvaranje i ukidanje dobra i istine (br. 3542, 3603); da potone u dubinumorsku označava u ono što je sasvim svetsko i telesno, stoga u pakao. Sve ove stvari koje je Gospod govorio, kao i druge, imaju stoga značenja.

[16] Ali sećanje-znanje označava se morem u skladu sa gustinom i crninom njegovih voda; a u drugu ruku, u skladu s njegovom jednostavnosti i prozirljivošću. Iz ovoga je to da sećanje-znanje gleda prema nebu, što je duhovno u prirodnom čoveku, i naziva se staklenim morem (Otkr. 15:1-2).

  
/ 10837