Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 9475

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

9475. I za mirisavi kad. Da ovo označava da je sve ovo radi prihvatljivog opažanja, vidi se iz značenja kada (tamjana), što su stvari bogoštovanja koje se opažaju na prihvatljih način, kao što su ispovesti, obožavanja, molitve, i slično; i iz značenja začina, što su istine vere koje su prihvatljive, jer su od dobra kroz istine. To je razlog da se kadom od začina označava prihvatljivo opažanje istine od dobra. Začini od kojih je ovaj kad bio napravljen nabrojani su, i njihovo pripremanje opisuje se ovim rečima: Uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana misiravog, i tamjana čistog, koliko jednoga toliko drugoga. I od toga načini kad sastavljen vještinom apotekarskom, čist i svet. I istucavši ga na sitno, metaćeš ga pred svjedočanstvom u šatoru od sastanka. A takvoga kada kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Jehovu (Izlazak 30:34-37). Oltar mirisni i kadioni (za mirise i za kad) ovako se opisuju: Jošte načini oltar kadioni, od drveta sitima načini ga. I pokuj ga čistim zlatom, ozgo i sa strana u naokolo, I metni ga pred zavjes koji visi pred kovčegom od svjedočanstva prema zaklopcu koji je nad svjedočanstvo. A neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim. I kad zapali žiške u veče, neka kadi (Izlazak 30:1-8; 37:25-29; 40:26-27). S ovijem neka ulazi Aron u svetinju: s juncem za žrtvu radi grijeha i s ovnom za žrtvu paljenicu. I neka uzme kadionicu punu žeravice s oltara, koji je pred Jehovom, i pune pregršti kada miomirisnog istucanog, i neka unese iza zavjesa. I naka metne kad na oganj pred Jehovom, da dim od kada zakloni zaklopac koji je na svjedočanstvu; tako ne će poginuti (Levitska 16:3, 12-13).

[2] Pošto su kadom bile označne stvari bogoštovanja kao što su one od dobra kroz istine – kao što su sve one stvari koje su od dobra ljubavi - stoga se oganj uzimao s oltara; jer je ognjem s oltara bilo označeno dobro Božanske ljubavi (br. 934, 4906, 5071, 7852); i stoga ako bi seoganj uzeo s bilo kojeg drugog izvora, bili bi udarenim pomorom, i tako poginuli (Levitska 10:1-2; Brojevi 17:10-13); jer se ognjem iz nekog drugog izvora, ili stranim ognjem, označavala ljubav koja nije Božanska.

[3] Da su ovakve stvari koje pripadaju veri koja je od dobra ljubavi i ljubavi prema bližnjemu - kao na primer ispovesti, obožavanja, i molitve – da s značene kadom (tamjanom), vidi se it sledećih odlomaka: Neka izađe molitva moja kao kad pred lice tvoje (Psalam 141:2). I kad uze knjigu, četiri životinje i dvadeset i četiri starješinwe padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, u zlatne čaše puna tamjana, koje su molitve svetijeh (Otkr. 5:8). I drugi anđeo dođe, i stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu, i bijaše mu dano mnogo tamjana da da molitvama sviju svetijeh na oltar zlatni pred prijestolom. I dim od kađenja u molitvama svetijeh iziđe iz ruke anđelove pred Boga. (Otkr. 8:3-4).

[4] Razlog da su ovakve stvari označene kadom je to što one pripadaju misli a otuda i ustima (govoru); a stvari koje pripadaju osećanju, a otuda srcu, označavaju se sa čistima darom (prinosom) kod Malahija: Jer od istoka sunčanoga do zapada veliko će biti ime moje među narodima, i na svakome će se mjestu prinositi kad imenu mojemu i čist dar. (Mal. (1:11). a žrtvom paljenicom kod Mojsija: Sinovi Levijevi uče Jakova uredbama tvojim, i Izrailja zakonu tvome; stavljaće kad u nozdrve tvoje, i žrtve paljenice na oltar tvoj (Zak. Ponovljeni 33:10). Ovde kad označava stvari koje pripadaju mislii ustima (govoru), i odnose se na istine vere; a čisti prinosi i žrtve paljenice označavaju stvari koje je odnose na osećanje i na srce, pa se odnose se i na dobro ljubavi. Sledstveno, u obrnutom značenju se bogoštovanje od obmana vere označava kađenjem drugim bogovima (Jer. 1:16; 44:3, 5); i kađenjem idolima (Jezekilj 8:11; ?); i kađenjem Valima (Balima) (Ozeja 2. 13).

  
/ 10837