Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 921

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

921. I načini Noje žrtvenik (oltar) Jehovi. Da to predstavlja Gospoda, jasno je iz onoga što je već rečeno. Svi obredi Drevne crkve predstavljali su Gospoda, isto kao i obredi Jevrejske crkve. Ali glavni reprezentativ u kasnija vremena bio je oltar, kao i žrtve paljenice, što su bile čiste životinje i čiste ptice, koje su bile predstave već prema svom značenju; čiste životinje su predstavljale dobro ljubavi k bližnjemu, a čiste ptice istine vere. Kada su ljudi Drevne crkve prinosili (žrtve), to je značilo da prinose dobra i istine kao darove Gospodu. Od svega što mu se ponudi, Gospod prima samo takve darove. Ali potomstvo, kako kod Neznabožaca tako i kod Jevreja, izokrenulo je ove stvari, ne znajući da one imaju ovakva značenja, tako da je njihovo bogoštovanje bilo samo spoljno. Da je glavni reprezentativ Gospoda bio oltar, jasno je iz toga što su čak i neznabošci imali oltare pre drugih obreda, pre nego li je načinjen kovčeg i pre nego li je bio sagrađen hram. To se vidi po tome što je Avram, kada je stigao na brdo istočno od Vetilja, podigao oltar i prizvao ime Jehovino (Knjiga Postanja 12:8); i kasnije, kad mu je bilo naloženo da prinese Isaka kao žrtvu paljenicu na oltaru Postanje 22:2, 9). Isto tako, Jakov je podigao oltar u Lucu ili Vetilju Postanje 35:6, 7); i Mojsije je podigao oltar na brdu Sinaju i prineo žrtvu (Knjiga izlaska 24:4-6). Sve je to bilo pre nego što su ustanovljene žrtve kod Jevreja, pre nego su kod Jevreja bile prinošene žrtve i pre nego li je napravljen kovčeg nad kojim se obavljalo bogosluženje kasnije u pustinji. Da su i kod neznabožaca postojali oltari, jasno je po Valamu, koji je rekao Valaku kako treba da sagradi sedam oltara i da prigotovi sedam junica i sedam ovnova (Knjiga brojeva 23:1-7, 14-18, 29, 30); kao i iz toga što je bilo zapoveđeno da se obore oltari Naroda (Ponovljeni zakoni 7:5; Knjiga sudija, II). Dakle, Božanska služba na oltarima i uz žrtve nije bila nešto novo, ustanovljeno kod Jevreja. Oltari su podizani pre nego li je čovek i pomislio o klanju volova i ovaca na njima, jer su bili podizani u spomen na nešto. Da su oltari predstavljali Gospoda i da se bogoštovanje obavljalo uz žrtve paljenice, jasno je i kod proroka, kao kod Mojsija kad je rekao Leviju, kome je pripala sveštenička služba:

Oni uče uredbama tvojim Jakova i zakonu tvojem Izrailja; i meću kad pod nozdrve tvoje i žrtvu što se nažiže na oltar tvoj (Ponovljeni zakoni 32:10)

Ovo znači sve bogoštovanje: jer učiti Jakova uredbama i Izrailja zakonu znači unutrašnje bogoštovanje; a metati kad pod nozdrve Tvoje i žrtve paljenice na Tvoj oltar označava saobrazno spoljašnje bogoštovanje.

Kod Isaije:

U to će vrijeme čovjek pogledati na tvorca svojega, i oči njegove gledaće na sveca Izrailjeva. A ne će gledati na oltare, djelo ruku svojih, niti će gledati na ono što su načinili prsti njegovi, ni na lugove ni na likove sunčane. (Izaija 17:7, 8)

Ovde ne će gledati na oltare jasno označava reprezentativno bogoštovanje koje će biti ukinuto. Ponovo:

U to će vrijeme biti oltar Gospodov po sred zemlje Egipatske, i spomenik Gospodov na međi njezinoj. (Izaija 19:19).

I ovde je jasno da oltar služi za spoljašnje bogoštovanje.

Kod Jeremije:

Odbaci Gospod oltar svoj, omrze na svetinju svoju, predade u ruke neprijateljima zidove dvora Sionskih; stade ih vika u domu Gospodovu kao na praznik. (Plač Jeremijin 2:7)

Oltar predstavlja reprezentativno bogoštovanje koje je postalo idolopokloničko.

Kod Ozije:

Što umnoži Efraim oltare da griješi, biće mu oltari na grijeh. (Osija 8:11).

Ovde se oltari odnose na reprezentativno bogoštovanje odvojeno od unutrašnjeg, a to je idolopoklonstvo. Ponovo:

I oboriće se visine Avenske, grijeh Izrailjev; trnje će i čkalj rasti po oltarima njihovijem, i govoriće gorama: Pokrijte nas, i humovima: Padnite na nas. (Osija 10:8).

Ovde oltari znače idolopokloničko bogoštovanje.

Kod Amosa:

Kad pohodim Izrailja za grijehe njegove, tada ću pohoditi i oltare Vetiljske, i odbiće se rogovi oltaru i pašće na zemlju. (Amos 3:14).

I ovde oltari predstavljaju reprezentativno bogoštovanje koje postaje idolopokloničko.

Kod Davida:

Pošlji istinu svoju i vidjelo svoje, neka me vode, i izvedu na goru tvoju i u dvorove tvoje. Onda ću pristupiti žrtveniku Božjem, k Bogu radosti i veselja svojega, i uz gusle slaviću te, Bože, Bože moj! (Psalam 43:3, 4)

Ovde oltar jasno predstavlja Gospoda. Tako je podizanje oltara u Drevnoj i u Jevrejskoj crkvi predstavljalo Gospoda. Pošto se bogoštovanje izvodilo uglavnom žrtvama paljenicama i žrtvama, a one predstavljaju reprezentativno bogoštovanje, to je očito da sam oltar označava to reprezentativno bogoštovanje.

  
/ 10837