Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8753

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8753. Dođoše u pustinju Sinajsku. Da ovo označava stanje dobra u kojem istine vere treda se usađuju, vidi se iz značenja pustinje Sinajske, što je stanje dobra u kome istine vere treba da se usade. Ovde pustinja označava dobro u kome istine još nisu usađene; a Sinaj označava istine same. Jer pustinja može imati mnoga značenja (vidi br. 3900); u opšte, označava ono što nije nastanjeno (napučeno), stoga u duhovnom smislu, dobro u kojem još nije bilo istina, jer dobro bez istina je ono što nije duhovo obrađeno; sledstveno pustinja označava novo Voljno koje još nije oblikovano pomoću istina vere (br. 8457): Što je tiče Gore Sinajske, u najvišem smislu ona označava Božansku Istinu od Božanskog Dobra; brda, Božansko Dobro; a Sinaj, Božansku Istinu. U unutrašnjem smislu ona označava istinu vere od dobra, ovde istine vere koja treba da se usadi u dobro, zazto što zakon još nije bio proglašen sa nje. Gora Sinajska ima ova značenja zato što je Gospod proglasio zakon odatle, a zakon označava Božansku Istinu od Božanskog Dobra, a isto tako I istinu vere od dobra (br. 6752, 7463, 8695). Otuda to da su se sinovi Izrailjevi utoborili u pustinji pored te gore, jer su sa nje proglešeni ne samo deset zapovesti, koji su zakon u užem smislu, nego I uredbe crkve, koje u sebi sadrže – jer one pretstavljaju – duhovne I nebeske istine I dobra Gospodovog carstva. Da je zakon otuda proglašen, vidi se iz sledećeg poglavlja XXI. I onih koji slede; iz Knjige lLevitske 7:37, 38; 27:34. Isto je označano Sinajem kod Davida: Bože, kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje, zemlja se tresijaše, I nebo se rastapaše od lica Božijega, I sav Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva (Psalam 68:7-9). Sinaj ovde označava istinu koja je od dobra, jer j akvo značenje neba koje se rastapaše od lica Božijega, I značenja Boga koji kapaše milosću Njegovom. U knjizi Sudija: Gospode! kad si silazio sa Seira, kad si išao iz polja Edomskoga, zemlja se tresijaše, I nebesa kapah , oblaci kapahu vodom. Brda se rastapahu pred Gospodom; taj Sinaj pred Gospodom Bogom Izrailjevim. Za vremena Samraga cara Anatova, za vremena Jahelina nesta putova, I koji iđahu stazama iđahu krivijem putovima. Nesta sela u Izrailju, nesta ih, dokle ne nastah ja, Debora, dokle ne nastah majka Izrailju Sudije 5:4-7. Sinaj ovde označava zakon ili Božansku Istinu od Božanskog Dobra, koje su stvari ovde označene I nebom koje kapaše, I oblacima koji kapahuvodom; da nije bilo dovoljno istina vere I da su ove bile izokrenute, označeno je sa nesta putova, I koji iđahu stazama iđahu krivijem putovima (da putovi, staze, I ulice oznavaju istine, vidi br. 627, 2333, 3128, 3477); jer ono o čemu se peva u ovoj proročkoj pesmi, koju pevaju Debora I Barak, je izokretanje istine crkve, I njeno ponovno ustanovljavanje.

Kod Mojsija: Mojsije reče: Gospod izide sa Sinaja I pokaza im se sa Seira; zasja s gore Faranske, I dođe s mnoštvom tisuća svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih (Zak. Ponovljeni 33:2); gde Mojsije blagosilja sinove Jakovljeve pre svoje smrti, I koji počinje svoje proročanske izreke svog blagoslova sa Jehova siđe sa Sinaja, a Sinajem se označavaju istine vere u kompleksu. Da on počinje na ovaj način je stoga što se sinovima Jakovljevim označavaju sve istine I dobravere (br. 3858, 3862, 5879, 5951).

  
/ 10837