Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 8588

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

8588. I Meriba. Da ovo označava kakva je pritužba, vidi se iz toga što u izvornom jeziku Meriba označava raspravu (osporavanje), ili borbu, a borba označava prituživanje (vidi br. 8563, 8566); a pošto imena označavaju kvalitet neke stvari (br. 8587), stoga Meriba ovde označava kakvo je prituživanje. Što se tiče ovoga iskušenja I njegovoga kvaliteta, neka se zna daoni koji se ovde opisuju a koji u iskušenju skoro da su podlegli, naime, oni koji se žale protivu neba, a I protivu Božanskog Samog, da su to oni koji na kraju skoro da ne veruju u Božanskeo Proviđenje. Ove su stvari označene u unutrašnjem smislu onim što prethodi, kao I onim što sledi u ovome stihu, I to su kvaliteti stanja iskušenja koje je označeno Masom, dok je kvalitet pritužbe u iskušenju označen Meribom; da se ovde misli na taj kvalitet koji je označen Meribom, jasno je kod Davida: U nevolji si me zazvao. I

izbavih te, usliših te usred groma, na vodi Meribi iskušah te (Psalam 81:7) Ali u unutrašnjem istorjskom smislu, u kome se govori o Izrailjskoj religioznosti, opisuje se kakva je ta nacija u odnosu na Jehovu, da su oni takvi da nisu bili voljni da mole za pomoć pokorno, nego zahtevajući. Razlog je to, što u srcu nisu priznavali Jehovu za vrhovnog Boga, nego samo ustima, kada bi videli čuda. Da ga nisu priznavali srcem, vidi se jasno po Egipaskom teletu kojega su sebi načinili I kojemu su se klanjali, govoreći da su to njihovi bogovi; isto tako, to se vidi i po njihovj čestoj apostaziji (odmetanja od vere) (o čemu vidi br. 8301). To je ono što je ovde opisano u unutrašnjem istorijskom smislu; dok se u unutrašnjem duhovnom smislu opisuje kakvo je bilo iskušenje kod onih koji su, prego nego su nili izbavljeni, uvedeni u poslenje iskušenje. Da se raspravom (svađom) kod Mase I Meribe opisuje kakva je bila Izrailjska nacije I njena religioznost, vidi se kod Davida: Nemojte da vam odrveni srce vaše kao u Meribi, kao u dan kušanja u pustinji, gdje me kušaše oči vaše, ispiaše I vidješe djelo moje. Četrdeset godina srdih se na rod onaj, I rekoh: ovi ljudi tumaraju srcem, I ne znaju puteva svojih; I za to se zakleh u gnjevu svojem da ne će ući u mir moj (Psalam 95:8-11). KodMojsija: Ne kušaj Jehovu Boga svoga, kao što me kuša u Masi (Zak. Ponovljeni 6:16; 9:22, 24). I za Levija reče: tvoj Tumim I tvoj Urim neka bude u čovjeka tvojega svetoga, kojega si okušao u Masi I s kojim si se prepirao na vodi Meribi (Zak Poniovljeni 30:8). Čovek svet ovde označava Gospoda. kojega su kušali, I s kojim Mojsije I Aron nisu proslavili (nisu ga sanktificirali). U unutrašnjem istorijskom smislu, u kome se govori o religioznosti Izrailjske nacije, Mojsijem I Aronom nije pretstavljna Istina Božanska, nego religioznost te nacije čiji su bili vođe I poglavari (br. 7941). Pošto je ta raligioznost bila takva kao što je gore rečeno, rečeno im je da oni ne će uvesti narod u zemljuHanansku; očemu je ovako napisano u Knjizi o Brojevima: A Jehova reče Mojsiju I Aronu: što ne vjerovaste I ne proslaviste me pred sinova Izrailjevim, za to ne ćete odvesti zbora togau zemlju koju sam im dao Brojevi 20:12, 13; 27:14). Aron valja da se pribere k rodu svome, jer ne će ući u zemljukoju sam dao sinovima Izrailjevim, jer ne poslušaste zapovijesti moje na vodi od svađe (kod meribe) Brojevi 20:24. Isto je rečeno I o Mojsiju (Zak. Ponovljeni 32:50, 51).

Dase I pored toga reprezentativno Bogoštovanje moglo ustanoviti u toj naciji, je stoga što se onomoglo ustanoviti u svakoj naciji koja je smatrala spoljašnje bogoštovanje svetim, I kod koje je to spoljašnje bogoštovanj šlo do idolopoklonstva; jer reprezentacije ne zavisi od osobe, nego od stvari (br. 1361), a to je bilo u geniju te nacije , više nego kod ijedne druge, da se potpuno klanja spoljašnjem kao da je Božansko, bez imalo unutrašnjeg; kao na primer, poštovanje svojih otaca, Abrahama , Isaka, I Jakova kao božanstava, a posle Mojsija I Davida, kao I da smatraju svetim I Božanskim, I da mu se klanjaju, svaki kamen I komad drveta koji su bili posvećeni Božanskoj službi; kao kovčezi (I šatori ?), stolovi u njima, svetnjak, oltar, hram. Pomoću tih stvari, po Proviđenju Gospodovom, bila je data komunikacija anđela neba sa čovekom. Jer nužno je da negde postoji crkva, ili reprezentativ crkve, da bi postojala komunikacija neba s ljudskim rodom; a pošto je ta nacija, više nego druge, mogla da održava Božanskou službu preko spoljašnjih (stvari), I da na taj način deluje kao reprezentativ crkve, stoga je za to uzeta ta nacija. Komunikacija s anđelima u nebu preko reprezentativa održavala se u to vreme na ovaj način. Njihovo spoljašnje bogoštovanje komuniciralo se (prenosilo?) anđeoskim duhovima koji su prosti I koji ne razmišljaju o unutrašnjim (stvarima), ali su iznutra dobri. Takvi su oni u Velikom Čoveku koji korespondiraju vanjskoj koži. Ovi ne obrćaju pažnju na unutrašnje čvekovo, nego samo na spoljašnje. Akoovo izgleda sveto, oni misle I o unutrašnjem kao o svetom. Unutrašnji anđeli neba su videli u tim duhovima stvari koje su bile pretstavljene, znači nebeske I Božanske stvari koje su korespondirale; jer su ovi (anđeoski duhovi) mogli da budu kod tih duhova I da vide te stvari, ali ne I kod ljudi, osim preko duhova. Jer anđeli obitavaju kod ljudi u unutrašnjim stvarma; a tamo gde nema unutrašnjih (stvari), oni obitavaju u unutranjim stvarima prostih duhova; zato što anđeli nalaze zadovoljsto samo u duhovnim I nebeskim stvarima, a koje su unutrašnje stvari reprezentativa. Iz ovo nekoliko navoda, vidi se kako komunikacija može da se održava preko takvog naroda. (Ali vidi šta je prethodno bilo pokazano o ovom predmetu, naime, da se kod Jevreja svetost bogoštovanja uzdizala u nebo bez njih, br. 4307; da su potomci Jakovljevi, ma kakvi da su bili, mogli da petstavljaju ono što je sveto, pod uslovm da se strogo drže zapoveđenih obreda, vidi br. 3147, 3479, 7051{ign95} 8301kraj).

  
/ 10837