Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 6435

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

6435. Da bude želja brda vječnijeh. Da ovo označava nebesku uzajamnu ljubav, vidi se iz značenja brda vječnijeh, što je ono što pripada uzajamnoj ljubavi (o čemu u onome što sledi). Da duhovna crkva može da dođe do ove ljubavi, označeno je željom brda vječnijeh. Pre nego li se pokaže iz drugih odlomaka Reči da se brdima vječnijem označava uzajamna ljubav, treba pre toga reći šta je to uzajamna ljubav za kojom čezne čovek duhovne crkve koji je pretstavljen Josipom. Iz onoga što je često bilo rečeno i pokazano, vidi se da postoje dva carstva koja sačinjavaju nebo, nebesko carstvo i duhovno carstvo. Razlika između ova dva carstva je u tome što je unutrašnje dobro nebeskoga carstva dobro ljubavi prema Gospod, a njegovo spoljašnje je dobro uzajamne ljubavi; oni koji pripadaju ovome carstvu, oni su u dobru ljubavi, ali ne u istini koja se naziva istinom vere, jer je ova unutar dobra ovoga carstva toliko da se ona ne može videti odvojena od dobra, pa stoga ovi koji pripadaju ovome carstvu ne mogu ni da pomenu veru (br. 202, 203, 4448), jer kod njih umesto istine vere postoji dobro uzajamne ljubavi. A što se tiče duhovnoga carstva, njegovo unutrašnje je dobro ljubavi prema bližnjemu, dok je njegovo spoljašnje istina vere. 2 Iz svega ovoga se vidi kakva je razlika izmđu ova dva carstva, naime, da se ona slažu u tome da je spoljašnje nebeskoga carstva u koincidenciji da unutrašnjim duhovnoga carstva, preko posredoga koje se naziva nebesko od duhovnoga. Jer, kao što je rečeno, spoljašnje nebeskoga carstva je dobro uzajamne ljubavi, a unutrašnje duhovnoga carstva je dobro ljubavi prema bližnjemu; ali je dobro uzajamne ljubavi više unutrašnje nego dobro ljubavi prema bližnjemu, jer je ono prvo pripada Racionalnom, a ovo drugo Prirodnom. Ali iako je dobro uzajamne ljubavi (koje je spoljašnje nebeske crkve) više unutrašnje, a dobro ljubavi prema bližnjemu više spoljašnje, ipak, kao što je rečeno, Gospod povezuje ova dobra jednim posrednim, i tako povezuje ova dva carstva. 3 Da bi se napravila razlika između spoljašnjeg dobra nebeske crkve i unutrašnjeg dobra duhovne crkve, na sledećim stranicama nazivaćemo prethodno dobro dobrom uzajamne ljubavi, a potonje dobro ljubavlju prema bližnjem , koja se razlika do sada nije opažala. Kada se ovo prvo zna, onda se može reći i šta je označeno željom brda večnih, što je među blagoslovima Izrailjevim u vezi sa duhovnom crkvom, naime, sa duhovnim carstvom, to jest, da duhovno carstvo može da se izdigne iznad dobra ljubavi prema bližnjemu i postane dobro uzajamne ljubavi, koje ljubavi postoje u nebeskome carstvu; da se duhovno carstvo može uzdići iznad ljubavi prema bližnjemu sve do dobra uzajamne ljubav i da pripada nebeskom carstvu; i to je način da ova dva carstvo mogu da budu najuže povezana: to je ono što je označeno ovim rečima. 4 Na mnogim mestima u Reči pominju se gore i humovi (brda i bregovi), i njima se, u unutrašnjem smislu, označavaju dobra ljubavi – brdima dobro ljubavi prema Gospodu, koje je unutrašnje nebeskog carstva; a bregovima (humovim) dobro uzajamne ljubavi, što je spoljašnje istoga carstva; ali tamo gde se govori o duhovnom carstvu, tada brda označavaju ovo carstvo, a bregovi dobro uzajamne ljubavi, što je spoljašnje istoga carstva; ali tamo gde se govori o duhvnome carstvu, tada se brdima označava dobro ljubabi prema bližnjemu, što je unutrašnje ovoga carstva, a bregovi su istina vere, što je njegovo spoljašnje. Treba znati da je svaka Gospodova crkva unutrašnja i spoljašnja, a tako je i svako Njegovo carstvo. Da je ovo značenje bregova, vidi se iz sledećih odlmaka: I biće u potonja vremena brda (gora) dom)

  
/ 10837