Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 4605

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

4605. Ruben, prvenac Jakovljev. Da ovo označava dobro vere, vidi se iz značenja prvenca, što je vera (vidi br. 352, 367, 2435, 3325); i iz reprezentacije Jakova, što je dobro prirodne istine (vidi br. 4538); i iz reprezentacije Rubena, što je kvalitet vere. Jer Ruben, u pravom smislu, označava istinu vere (br. 3861, 3866); a kad istina vere postane dobro, on označava dobro vere. Pored toga, vera je, tačnije, ljubav prema bližnjemu, jer istina nije moguća osim od dobra; pa stoga, kada se čovek iznova rodi, dobro je na prvome mestu, ili ono je prvenac (prvorođeni) (br. 3325, 3494). To je zašto Ruben, Jakovljev prvenac ovde označava dobro vere. A isto to označava i kod Mojsija: (Ruben) ne traži mira njihova bi dobra njihova nigda za svoga vijeka. (Zak. Ponovljeni 33:6). Razlog da Ruben označava dobro vere , je zato što sepostavlja na prvo mesto, a Judana drugo, a to je obrnutim redom u ovom Mojsijevom proroštvu o Izrailjevim sinovima nego što je u Jakovljevom proroštvu (Postanje XLIX); jer kao što je ranije rečeno (br. 4603), red po kojemu se imenuju određuje se u skladu sa stanjem predmeta o kome se govori.

2. Slično kod Jovana: I čuh broj zapečaćenijeh, sto i četrdeset i četiri hiljade zapečaćenijeh od sviju koljena sinova Izrailjevih. Od koljena Judina dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Rubenova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljenaGadova dvanaest Hiljada zapaečaćenijeh. (Otkr. 7:4, 5). Ovde se Juda imenujena prvome mestu, Ruben na drugome. a Gad na trećemu. Ovi troje ovde sačinjavaju prvu klasu; a kako se radi o Gospodovom carstvu, to Juda označava nebesko dobro. kakvo je u najdubljem ili trećem nebu, Ruben je duhovno dobro što je isti što i dobro vere, kakvo je u drugom ili srednjem nebu, dok je Gad dobro prirodnog, kao što je u prvom nebu. Ali drugačije je u Deborinom i Barakovom proroštvu: I knezovi Isaharovi biše s Deborom, Isahar kao i Barak bi poslan udolinu s ljudima koje vođaše. Udijelu Rubenovu bijaše ljudivisokih misli. Što si sjedio u torovim slušajući kako bleje stada? U dijelu Rubenovu bijahu ljudi visikih misli. (Sudije 5:15, 16). Nemoguće je znati značenje ovih reči ako se ne na šta predstavljaju Isahar, Debora, Barak, i Ruben; a šta knezovi, dva bremena, i blejanje stada: ali je jaso da Ruben ovde predstavlja veru.

  
/ 10837