4592. Ali mu otac nadjede ime Banjamin. Da ovo označava kvlitet Duhovnog od Nebeskog, vidi se po reprezentaciji Benjamina, što je Duhovno od Nebeskog. Šta je ovo, bilo je objašnjeno gore (vidi br. 4585), naime, da je to posredno izneđu Duhovnog i Nebeskog, ili između duhovnog čoveka i nebeskog čoveka. U izvornom jeziku Benjamin znači sin desne ruke; a sin desne ruke označava duhovnu istinu koja je od nebeskog dobra i moć koja iz toga potiče, jer dobro ima moć preko istine (br. 3563). Sin je istina (vidi br. 489, 491, 533, 1147, 2623, 3373), a ruka je moć (br. 878, 3091, 3563); otuda je desna ruka najveća moć (sila). Otuda se vidi šta je označemo sa sedeti o desnu ruku Boga, naime, stanje moći preko istine koja je od dobra (br. 3389), što je, kada se kaže za Gospoda, svemoć, kao i Božanska istina koja proizilazi od Gospodovog Božanskog dobra (kao u Psalmu 110:1; Mateja 22:44; 26:63, 64; Marko 14:61, 62; 16:19; Luka 22:69); a pošto to označava Božanski moć – to jest, svemoć . to se kaže, na desnu ruku moći ili sile Božje.
2. Iz ovoga je jasno šta je, u pravom smislu, označeno Benjaminom, naime, duhovna istinaod nebeskoga dobra koj je Josip. Oba su stoga posrednici koji su, kako je rečeno, između duhovnog i nebeskog čoveka (br. 4585). Ali ovo dobro i ova istina razlikuju se od nebeskog koje je predstaljeno Judom, i Duhovnoga koje je predstavljeno Izrailjem, od kojih je ono prvo više ili više unutarnje, a drugo je niže ili više spoljašnje, jer, kao što je rečeno, oni su posrednici. Ali niko ne može da ima ideju o dobru predstavljenom Josipom, i o istini predstavljenoj Benjaminom, osim ako je prosvetljen svetlošću od neba. Anđeli imaju o njima jasnu ideju, jer su sve ideje njihove misli od svetlosi neba koja je od Gospoda, u kojoj oni vide bezbroj stvari koje čovek ne možeda razume, a još manje da izrazi. Kao ilustraciju uzmimo sledeći primer:- 3. Svi su ljudi rođeni kao prirodni, ali sa mogućnošću da postanu duhovni ili nebeski: ali samo je Gospod bio rođen kao duhovno nebeski (čovek), i to iz ovoga razloga. On je bio rođen u Betlehemu (Vitlejemu), gde je bila granica Benjaminove zemlje; jer se Benjaminom označava Duhovno od Nebeskog. Razlog da jesamo On bio rođen kao duhovno-nebeski je to, što je Božansko bilo u Njemu. Ovo ne može niko da razume ko nije u svetlosi neba; jer onaj koji je u svetlosti sveta, taj jedva da zna šta su dobro i istina, a još manje šta je to uspinjati se po stepenima prema unutarnjim stvarima istine i dobra; tako da ništa ne zna o bezbrojnim stvarima istine i dobra u svakom stepenu koje se stvari pokazuju anđelima kao u po dana. Otuda je jasno kakva je priroda mudrostianđela kada se uporedi sa čovekovom mudrošću.
4. Ima šest imena koja se često javljaju kod proroka kada se govori o crkvi, naime, Juda, Josip, Benjamin, Ehraim, Izrailj, i Jakov. Onaj ko ne za koja se vrsta dobra i istine crkve njima označavaju svakim od njih u unutrašnjem smislu, taj ne može da zna ništa o Božanskim tajnama Reči. Niti zna šta je označeno onim što pripada crkvi, ako ne zna šta je to nebesko koje je Juda, šta Nebesko od Duhovnog koje je Josip, šta Duhovno od Nebeskog koje je Benjamin, šta unutrašnje Duhovno koje je Izrailj, a šta spoljašnje Duhovno koje je Jakov.
5. U pogledu Benjamina posebno, pošto predstavlja Duhovno od Nebeskog, a Josip Nebesko od Duhovnog, i tako oba zajedno (predstavljaju) ono što je posredno između nebeskog i duhovnog čoveka; a pošto su oni stoga usko povezani, stoga je njihova povezanost opisana u priči o Josipu kao što sledi:- Josip reče svojoj braći da moraju dovesti svog najmlađeg brata, ili će umrijeti (PostanjeXLI. 20). A pogledav vidje Benjamikna brata svojega, sina matere svoje, i reče: je li vam to najmlađi brat vaš za kojega mi govoriste? I reče: Bog da ti je milostiv, sinko! A Josipu goraše srce od ljubavi prema bratu svojemu, te brže potraži gdje će plakati, i ušav u jednu sobu, plaka ondje (Postanje 43:29, 30). A Benjaminu dopade pet puta više nego drugima (Postanje 43:34). Tada pade oko vrata Benjaminu bratu svojemu i plaka. I Benjamin plaka o vratu njegovu (PostanjeXLV. 14). I svakome dade po dvoje haljine, a Benjaminu dade trista srebrnika i petore haljine (Postanje 45:22).
6. Iz svega se ovoga vidi da su Josip i
Banjamin bili najuže povezani, ne zato što su bili od iste majke, nego zato što su predstavlali duhovnu povezanost koja postoji između dobra koje je Josip i istine koja je Benjamin; i zato što oba posreduju između nebeskog i duhovnog čoveka. Iz ovih razloga Josip nije mogao biti povezan sa svojom braćom ni s ocem, osim preko Benjamina, jer bez posredničkog (dobra) ne može da dođe do povezanosti, i to je razlog što se Josip nije otkrio ranije.
7. Osim toga, Benjaminom u drugim delovima Reči, posebno u Proročkoj, označava se duhovna istina crkve, kao u Mojsijevom proroštvu o sinovima Izrailjevim: Za Benjamina reče: mili Jehovi, nastavaće bez straha s njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima njegovijem nastavaće (Zak. Ponovljeni 33:112).
Mili Jehovi je duhovna istina od nebeskoga dobra; a za ovo se dobro kaže da će nastavati mirno (ili među plećima Jehovim ili zaštićen od Jehove) s tom istinom, zaklanjaće ga svaki dan, a isto tako, nastavaće među plećima, jer, u nutrašnjem smislu, pleća (ramena) označavaju silu (br. 1085), a dobro ima silu pomoću istine (br. 3563).
8. Kod Jeremije: Skupite se iz Jerusalima, sinovi Benjaminovi, i u Tekvi zatrubite u trubu, i podignite znak ognjen nad Bet-Akeremom, jer se vidi zlo od sjevera i velika pogibao Jeremija 6:1. Sinovi Benjaminovi označavaju duhovnu istinu od nebeske; Jerusalim označava duhovnu crkvu; kuća vinogradareva ili Bet-Akerem, isto; zlo od sjevera, čovekovo Čulno i Reči-znanja (scientifica).
Opet: Ako me poslušate, govori Jehova, da ne nosite bremena na vrata ovoga grada u subotu, nego svetite subotu ne radeći u nju nikakoga posla. I dolaziće iz gradova Judinijh i iz okoline Jerusalimske, i iz zemlje Benjaminove, i iz ravnice i iz gora s juga, i donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom, i žrtve zahvalne donosiće u dom Jehovin Jeremija 17:24, 26).
9. Opet na drugome mestu: U gradovima po gorama, u gradovima po ravnici i u gradovima južnijem i u zemlji Benjaminovoj i oko Jerusalima i po gradovima Judinijem opet će prolaziti stada ispod ruku brojačevih, veli Jehova Jeremija 33:13. Zemlja Benjaminova i ovde označava duhovnu istinu crkve; jer sve stvari crkve, od prve do poslednje, označene su gradovima Judinijem, gradovima oko Jerusalima, i zemljom Benjaminovom, ravnicom i gorom, kao i jugom. 10.
Kod Osije: Trubite u rog u Gabi, u trubu u Rami; vičite u Betavenu: tobom Benjamine! Efraim će opustjeti u dan kara; objavih među plemenima Izrailjevim što će za cijelo biti Osija 5:8, 9).
Gaba, Rama, i Betaven označavaju stvari te duhovne istine od nebeske koja je Benjamin, jer Gaba je bila u Benjaminu (Sudije 19:15), a Rama isto ako (Jošua 18:25), kao i Betaven (Jošua 18:12); trubiti u rog i u trubu i vikati označada da se najavljuje da je Intelektualno crkve, koje je Efraim, da je opustilo.
11. Kod Obadije: I dom će Jakovljev biti oganj i dom Josipov plamen a dom Isavov strnjika, i razgorjeće se na njih, i spaliće ih, i neće biti ostatka domu Isavovu, jer Jehova reče Ovadija 1:18, 19).
Da imena označavaju stvari, vrlo je jasno, ovde, kao i na drugim mestima, jer ako se ne zna šta je označeno domom Jakovljevim, domom Josipovim, domom Isavovim, domom Josipovim, gorom Isavovom, Filistijom, poljem Efremovim, i poljem Samarijskim, Benjaminom, i Galadom, pa onda onima s juga, domom, i ravnicom, i gorom, ipoljem, ništa se ne može razumeti; a ove se stvari nisu dogodile i ne odnose ne na istoriju. Ali onaj ko zna šta je obuhaćeno svakim izrazom, naći će u tome nebeske tajne. I ovde je Benjamin Duhovno od Nebeskog.
12. Slično, i ove reči kod Zaharije: I Jehova će biti car nad svom zemljom, i u onaj dan biće Jehova jedan i ime njegovo jedno. I sva će se zemlja pretvriti u ravnicu od Gabe do Remona s juga Jerusalimu, koji će se podignuti i naseliti na svome mjestu od vrata Benjaminovih do mjesta gdje su prva vrata, do vrata na uglu, i od kule Hananeelove do tijeska careva. (14:8, 9).
Kod Davida: Pastiru Izrailjev, čuj! koji vodiš sinove Josipove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se ! Pred Efremom (Jefremom) i Benjaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomogneš (Psalam 80:1, 2). Tako u prorošvu Debore i Baraka: Sada će potlačeni obladati silnim iz naroda; Jehova mi dade da vladam silnima. Iz Efraima izide korjen njihov na Amaleke; za tobom bješe Benjamin s narodom tvojim; od Mahira izidoše koji postavljaju zakone, a od Zabulona pisari. (Sudije 5:13, 14), 13. Kod Jovana: I čuh broj zapečaćenih, sto i četrdeset i četiri hiljade zapečaćenih od svijeh koljena sinova Izrailjevih; Od koljena Zebulonova dvanaest hiljada zapečaćenih; od koljena Josipova dvanaest hiljada zapečaćenih, od koljena Benjaminova dvanaest hiljada zapečaćenih. (Otkr. 7:4, 8). Ovde se plemenima Izrailjevim označavaju oni koji su u dobrima i istinama, pa stoga i u Gospodovom carstvu; jer plemena i dvanaest, ili što je isto, dvanaest hiljada su sve stvari ljubavi i vere, ili sve stvari dobra i istine (br. 577, 2089, 2129, 2130, 3272, 3858, 3913, 3913, 3926, 3939, 4060). Ove stvari se ovde raspoređuju u četiri klase, od koji je poslednja dvanaest hiljada zapečaćenih od Zebulona, i od
Josipa, i od Benjamina, jer se Zebulonovim plemenom označava nebeski brak (br. 3960, 3961), u kojemu je nebo, tako i sve stvari; Josipom se ovde označava Nebesko od Duhovnoga, ili dobro od istine; a Benjamin je istina od ovoga dobra, ili Duhovno od Nebeskog. Ovo je bračno u nebu, te se stoga ovi poslednji imenuju.
14. Pošto Benjamin predstavlja Duhovno od Nebeskog u crkvi, ili istinu od dobra, koja je posrednik between nebeskog dobra i duhovne istine, tako da je Jerusalim pao u nasleđe sinovma Benjaminovim; jer pre nego li je sagrađen Sion, Jerusalim je označavao crkvu u opšte. (Da je jJrusalim pao u deo Benjaminu, može se videti kod Jošue 18:28; i kod Sudija 1:21).