Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3928

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3928. I nadjede mu ime Neftalije. Da ovo označava kakav je, naime, kakvo je iskušenje u kome je pobeda, a isto tako kakav je otpor prirodnog čoveka, vidi se iz značenja imena, i nadjenuti ime, što je kvalitet (vidi br. 144, 145, 1754, 1896, 2009, 2724, 4321). Sam kavalitet je ono što je označeno Neftalijem, jer mu je dato ime Neftalije od boriti se (hrvati se). Otuda je Nehtalijem predstavljena druga opšta istina crkve; jer je iskušenje sredstvo preko kojega se povezuje unutrašnji čovek sa spoljašnjim, jer seoni razlikuju, ali se mogu složiti i biti saobazni jedan drugom pomoću iskušenja. Spoljašnji čovek je zaista takav da žudi samo za spoljašnjim i telesnim stvarima, koje su uživanja u njegovom životu. A unutrašnji čovek, kad je otvoren prema nebu i kada želi ono što je u nebu, kao što je to kod onih koji mogu da se preporode, i koji tada osećaju uživanje u takvim stvarima, pa kada je čovek u iskušenjima, tada dolazi do borbe između ove dve vrste uživanja. Ovo čovek tada ne zna, jer ne zna šta je nebesko uživanje, a šta je pakleno uživanje; a još manje da su ta uživanja sasvim suprotna. Ali nebeski anđeli ne mogu nikako da budu kod čoveka u njegovim telesnim i svetskim uživanjima sve dok se ova ne potčine, tako da telesna i svetska uživanje nisu više svrha; nego da ona postoje radi nebeskim uživanja (kao što je gore pokazano. Br. 3913). Kada dođe do ovoga, mogu da budu u oba (uživanja); a tome slučaju njegovo uživanje SEKCIJA 2 postaje blaženstvo, a na kraju i sreća u drugom životu. Onaj ko veruje da pre preporoda uživanje prirodnog čoveka nije paklensko, i da nad njim ne vladaju paklenski duhovi, taj se jako vara, i ne zna kakav je s njim slučaj, naime, d e pre preporoda on u pogledu svog prirodnog čoveka, u vlasti genija i paklenskih duhova, ma koliko njemu izgledalo da je kao svaki drugi čovek; te iako može da bude u svetosti sa drugima, i može da misli o istinama i dobrima vere, i može da veruje da ih on potvrđuje; ipak, ako ne opaža u sebi osećanje za ono što je pravedno i ispravno u svojoj službii što je istinito i dobro u društvu i u životu, neka zna da njegovo uživanje dolazi od onih koji su u paklu, jer tamo nema druge ljubavi osim one prema samome sebi i svetu; a kada je ova ljubav izvor njegovog uživanja, tada u njoj nema ni ljubavi ka bližnjemu ni vere. A kada ovo uživanje nadvlada, ono se može umrtviti i raspršiti samo utvrđivanjem i priznavanjem svetosti vere i dobra života, koje je prvo sredstvao, označeno Danom, kao što je gore pokazano; a onda uz pomoć iskušenja, što je drugo sredstvo, a što je označeno Neftalijem; jer ovo sredstvo dolazi posle onoga drugoga, jer oni koji ne priznaju i potvrđuju dobro i istinu vere i ljubavi ka bližnjemu, ne mogu da uđu u borbu iskušenja, jer u njima nema ništa što bi pružilo otpor zlu i obmani na koje ga SEKCIJA 3 navodi prirodno uživanje. Na drugim mestima u Reči, gde se pominje Neftalije, označava se čovekovo stanje posle iskušenja; kao u Jakovljevom proroštvu, tada Izrailju: Neftalije je kušuta puštena, i govoriće lijepe riječi (Postanje 49:21). Ovde košuta puštena označava osećanje prirodne istine u stanju slobode posle iskušenja; a koje stanje tako isto pokazuje kakvo je iskušenje označeno Neftalijem; jer u iskušenju bori se za slobodu. Na isti način u proroštvu Mojsijevom: Neftalije, siti milosti i puni blagoslova Jehovinog, zapad i jug uzmi (Za. Ponovljeni 33:23). Reprezentacije Jakovljevih sinova kao i plemena u skladu su s redom kojim su dobili imena (br. 3862). I u proroštvu Debore i Baraka; . Zebulon je narod koji dade dušu svoju na smrt, kao i Neftalije, na visokom polju (Sudije 5:18). I ovde se, u unutrašnjem smislu, govori o iskušenjima; a čovek je tada među onima koje se ne boje zla jer su u istinama i dobrima; što je biti na visokom polju (mestu).

  
/ 10837