Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3322

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3322. Stoga se nazva Edom, označava kakav je u pogledu dobra, kome su se pridružile stvari nauka istine. Ovo se vidi iz značenja nazvati imenom, što označava kvalitet (vidi br. 144, 145, 1754, 1896, 2009, 2724, 3006); i iz reprezentacije Edoma. Kroz celu Reč Odeljak 2. pominje se Ezav (Isav) a isto tako i Edom, gde se Isavom označava dobro Prirodnog pre nego su se stvari nauka istine sasvim povezale s tim dobrom, kao i dobro života koje potiče od influksa iz Racionalnog; a Edomom se označava dobro Prirodnog s kojim su se povezale stvari nauka istine. Ali u obrnutom smislu, Isav označava zlo ljubavi prema sebi, pre nego su se obmane sasvim pridružile toj ljubavi; a Edom se označava zlo te ljubavi kad su se već one obmane pridružile tome dobru. Većina imena u Reči imaju i obrnuti smisao, kao što je često pokazano, iz razloga što iste stvari koje su dobra i istine u Crkvama, s protekom vremena izrođavaju se u zla i obmane kroz razna kvarenja. Da se takve stvari označavaju Isavom i Edomom, može se videti iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: Ko je onaj koji ide iz Edoma, iz Bozre, s crvenijem haljinama? Krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti. Za što ti je creno odijelo i haljine kao u onoga koji gazi u kaci?Gazih sam i kaci, i niko između naroda ne bijaše sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svome i potlačih u ljutini svojoj. Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, ali me desnica moja izbavi i jarost Moja poduprije Me (Isaija 63:1-3, 5); gde je očito da Edom označava Gospoda: i da on označava Gospoda kao Božansko Dobro Božanskog

Prirodnog, jasno je, pošto je predmet o kome se govori spajanje dobra i istine u Gospodovom Ljusdskom, i o borbama u iskušenjima pomoću kojih ih je On spojio. Ovde haljine označavaju istine prirodnoga čoveka, ili istine relativno niže (inferiorne), vidi br. 2576; i da crveno označava dobro koje pripada Prirodnom, br. ?; da je Gospod svojom sopstvenom snagom, kroz iskušenja_borbe, spojio istine i dobra u tome (prirodnom), opisuje se time što je On gazio u kaci sam, kad se dodaje, nije bilo nikoga da Mi pomogne, ali me desnica Moja izbavi; da desnica označava silu, vidi br. 878. U Knjizi Sudija: O jJehova! kad si Odeljak 3. silazio sa Seira, kad si išao iz polja Edomskoga, zemlja se tresijaše, i nebesa kapahu, oblaci kupahu vodom. Brda se rastapahu pred Jehovom; taj Sinaj pred Jehovom Bogom Izrailjevim Sudije 5:4. 5); ići iz polja Edomskoga označava skoro isto što i izaći iz Edoma kod Isaije. Na sličan način i kod Mojsija: Jehova izide sa Sinaja, i pokaza im se sa Seira (Zak. Ponovljeni 33:2).

Kod istoga: Vidim ga, ali ne sad; gledam ga , ali ne iz bliza; izaći će zvijezda iz Jakova i ustaće palica iz Izrailja, koja će razbiti knezove Moaške i razoriti sve sinove Setove, jer će Izrailj raditi junački. I vladaće koji je od Jakova, i zatr će ostatak od grada (Brojevi 24:17-19); govoreći o Gospodovom dolasku na svet, čija se Ljudska suština nazivala zvezdom iz Jakova, i žezlom iz Izrailja; Edom i Seir, koji su nasledstvo, stoje za Božansko Dobro Gospodovog Božanskog Prirodnog; to što će oni naslediti svoje neprijatelje, označava da Božansko Dobro treba da nasledi (stupi na mesto) one stvari koje su pre bile u Prirodnom; vlast nad istinama(u prirodnom) , označava se sa vladati nad Jakovom, i razaranjem ostatka grada; da Jakov označava istinu Prirodnog, vidi br. 3305, i da grad označava stvari nauka, br. 402, 2268, 2449, 2712, 2943, 3216; kaže se da će se vladati nad njima, onda kada su potčinjene i podložne dobru, a pre toga se nazivaju neprijateljima, jer se neprestano Odeljak 4. odupiru, kao što je gore pokazano (br. 3321).

Kod Amosa: U to ću vrijeme podignuti opali šator Davidov, i zatvoriću mu pukotine, i opraviću mu što je razvaljeno, i opet ću ga sagraditi kao što je bio prije da bi naslijedili ostatak Edomaca (Idumejaca) i sve narode na koje se priziva ime Moje Amos 9:11, 12): šator Davidov stoji za Crkvu i bogoštovanje Gospoda; ostaci Edoma stoje za one koji su u dobru unutar Crkve; narodi na koje se priziva Njegovo ime, stoje za one koji su u dobru, ali su izvan Crkve; da narod toje za one koji su u dobru, vidi br. 1259, 1260, 1416, 1849).

Kod Davida: Moav je čaša moja, iz koje se umivam, na Edom pružiću obuću svoju. Pjevaj mi Filistejska zemljo! Ko će me odvesti u tvrdi grfad? Ko će me otpratiti do Edoma, zar ne ćeš Ti? (Psalam 60:8-10); da Edom stoji za dobro Prirodnog, jasno je iz značenja obuće, što označava najniže u Prirodnom (vidi Odeljak 5. br. 1748.

Kod Danila: U pošljednje vrijeme će se južni car pobiti s njim; i car će sjeverni udariti na nj kao vihor skolima i konjicima i s mnogim lađama, i ušavši u zemlje poplaviće i proći. I doći će u krasnu zemlju, i mnoge će propasti, a ova će se izbaviti od njegovijeh ruku: Edomska, Moapska i glavni dio sinova Amonovijeh Danijel 11:40. 41); govoreći o poslednjem stanju Crkve: Car sjeverni stoji za obmane ili, što je isto, za one koji su u obmanama. Edom stoji za one koji su u prostom dobru, a koje je dobro kao kod onih koji sačinjavaju Gospodovu spoljašnju crkvu; a slično se označava i Moabom i sinovima Amonovim (vidi br. 2468); i pošto oba, Edomi Moab, označavaju one koji su u dobru, stoga se u mnogim odlomcima oni pominju zajedno, ali s tom razlikom, da Edom označava dobro Prirodnog, kome su pridružene stvari nauka istine, dok Moab označava prirodno dobro, kao što je kod onih u kojima se stvari nauka istine nisu pridružile; prethodni i potonji izgledaju isti u spoljašnjem obliku, ali ne i u unutrašnjem. Otuda se sada pokazuje zašto je rečeno: Nemoj se gaditi Edomejca (Idumejca), jer ti je brat; nemoj se gaditi Ergipćanina, jer si bio došljak u zemlji njegovoj (Zak. Ponovjeni 23:7); jer se Edomitom označava dobro Prirodnog, a Egipćaninom istine od toga (dobra u prirodnom), koja su znanja-reči (vidi br. 1164, 1165, 1186, 1462), stoga se oba pominju u dobrom smislu. Iz ovoga se vidi zašto je Jehova rekao Mojsiju: Nemojte zametati boja s njima, jer vam neće dati zemlje njihove ni stope, jer sam dao Isavu (Ezavu) goru Seir u našljedstvo. Jela kupujte od njih za novce, i jedite; i vodu kupujte od njih za novce, i pijte Odeljak 7. (Zak. Ponovljeni 2:4-6). Ali u obrnutom smislu, Isav i Edom predstavljaju one koji koji se otkreću od dobra, jer preziru istinu, i nisu voljni da im se pripoji bilo šta od istine vere, a sve zbog ljubavi prema sebi; otuda se ovakve osobe označavaju u obrnutom smislu, Isavom (Ezavom) i Edomom. To je predstavljeno i time što je car Edomski izažao s puno naroda i silnom rukom odbio da dozvoli Izrailju da prođe njegovu granicu (Brojevi 20:14-22). Ovo zlo, naime, ljubav prema sebi, koje j akvo da ne prima istine vere, pa stoga ni stvari nauka istine, opisuje se u raznim odeljcima u Reči Isavom i Edomom, a u isto vreme se opisuje stanje cCkve kada postane takva; kao kod Jeremije: Za Edom, ovako veli Jehova nad vojskama, zar nema više mudrosti u Temanu? Nesta li svjeta razumnima? Iščilje li mudrost njohova?Bježite, obratite pleći, zavrite se duboko, stanovnici Dedanski, jer ću pustiti na Isava (Ezava) pogibao njegovu u vrijeme kad ću ga pohoditi. Ali ja ogologuzih Ezava, otkrih potaje njegove da se ne može sakriti; propade sjeme njegovo. Ostavi sirote svoje, ja ću im život sačuvati, i udovice tvoje neka se uzdaju u me. I zemlja će Idumejska (Edom) biti pustinja, ko prođe mimo nju, svak će se čuditi i zviždaće radi svijeh rana njegovijeh Jeremija 49:7, 8, 10, 11, 17 i Odeljak 8. sledeći stihovi).

Kod Davida:

Rekoše: hodite da ih istijebimo između naroda da se više ne pominje ima Izrailjevo. Složno pristaše, i suprot tebi vjeru uhvatiše: Naselja Edomova i Ismailjci, Moab i Agareni. (Psalam 80:4-6).

Kod Abdije:

Ovako veli Jehova Bog za Edom: Čusmo glas od Jehove, i glasnik bi poslan k narodima: ustajte, da ustanemo na nj u boj! Gle, učiniću te malijem među narodima, bićeš vrlo prezren. Ponos srca prevari te, tebe, koji sjediš u rasjelimana kamenijem, u visokom stanu svom: ko će meoboriti na zemlju? Da se podigneš visoko kao orao, i među zviojezde da metneš gnijezdo svoje, odande ću te oboriti, govori Jehova. Kako si oplijenjen? Da su došli k tebi kradljivci ili lupeži noću, ne bi li pokrali koliko im je dosta? Da su došli k tebi berači vinogradski, ne bi li ostavili pabiraka? Kako se pretraži Isav (Ezav), kako se nađoše potaje njegove! Do granice te odvedoše svi koji bijahu s tobom u vjeri, prevariše te, nadvaladaše te koji bijahu u miru s tobom; koji jedu hljeb tvoj podmetnuše ti zamku, da se ne opazi. U onaj dan, govori Jehova, ne ću li pogubiti mudre u zemlji Edomu (Idumejskoj) i razumne u gori Ezavovoj (Isavovoj)? I tvoji će se junaci uplašiti, Temane, da se istrijebe pokoljem svi iz gore Ezavove. I dom će Jakoljev biti oganj i dom Josipov plamen, i dom Erzavov strnjika, i spaliće ih; i ne će biti ostatka domu Ezavovu. I naslijediće jug, goru Ezavovu (Abdije 1-8, 10, 18, 19); u ovom odlomku Edom i Ezav stoje za zlo prirodnog čoveka koje potiče iz ljubavi prema sebi, koja prezire i odbacuje svaku istinu, zbog čega dolazi do Odeljak 9. pustošenja.

Kod Jezikilja:

Sine čovječiji, okreni lice svoje nasuprot brdu Seiru, i prorokuj za nj. Bog Jehova veli: ja sa rotiv tebe, Brdo Seir, i pružiću ruku svoju protivu tebe, i učiniću pustinju od tebe i pustoš, jer ima neprijateljstvo od vječnosti, i rasipaš mačem sinove Izrailjeve u nevolji, kad je kraj bezakonju njihovu. I napuniću gore njezine pobijenijeh njezinijeh; i nahumovima tvojim i po svijem potocima tvojim padaće pobijeni od mača. Vječnu pustinju načiniću od tebe, gradovi se tvoji ne će opraviti. I poznaćete da sam ja Jehova čuo sve tvoje hule koje si govorila na gore Izrailjeve rekavši: opustješe, nama su dane da ih jedemo. Kako si se veselila našljedstvu doma Izrailjeva što opustje, tako ću i tebi učiniti; opustjećeš, goro Seire, i sva zemljo Idumejska (Edomova) (Jezikilja 35:1-8? 35:10, 18? 35:10? 35:12? 35:15); gde je jasno, da Edom, u obrnutom smislu, označava one koji preziru, odbacuju i hule na duhovna dobra i istine, koje su ovde gore Izrailjeve.

Kod istoga:

Za to ovako veli Gospod Jehova: u ognju revnosti svoje govorih protiv ostalijeh naroda i protiv sve Idumejske (Edoma), što osvojiše moju zemlju radujući se iz svega srca i rugajući se da bi je oplijenili Jezekilj 36:5. ; gde je smisao isti. Osvojiti zemlju sebi u nasledstvo, označava opustošiti Crkvu, to jest, dobro i istinu, Odeljak 11. koje pripadaju Crkvi.

Kod Malahije:

Riječ (breme) Izrailju. Ljubim te, veli Jehova. A vi govorite: u čemu nas ljubiš? ne bješe li Ezav (Isav) brat Jakovu? Govori Jehova, ali Jakova ljubih. A na Ezava mrzih, za to gore njegove opustih i našljedstvo njegovo dadoh zmajevima iz pustinje Malahija 1:1-3. ; u ovom odlomku Ezav stoji za zlo Prirodnog, koje ne dozvoljava duhovnu istinu, koja je Izrailj (br. 3305), i stvari nauka istine, koje su Jakov (br. 3305), i zbog toga je opustošen, što je označeno sa mrzim na nj (Ezava); da se samo to označava s mrziti na nekoga, vidi se iz onoga što je gore navedeno iz Reči, o Ezavu i Edomu u dobrom smislu.

Ali kada istine neće da se pripoje dobru, tada se za Jakova kaže obrnuto, kao kod Ozije:

i uhvati vjeru s Asircem, i nosi ulje u Egipat; s Judom imam parbu, i pohodiću Jakova prema putovima njegovijem. U utrobi zamjeni brata svojega Osija 12:2, 3).

  
/ 10837