Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 3166

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

3166. Također i bratu njezinom dade darove, označava duhovne stvari pripojene prirodnom dobru. Ovo se vidi iz značenja darova (dragoceih stvari), koje označavaju duhovne stvari, o kojima (vidi) niže; i iz značenja njenog brata, koji označava prirodno dobro (vidi br. 3160). Laban, koji je ovde brat, označava osećanje dobra u prirodnom čoveku (vidi br. 3129{ign95} 313O). Da dragocene stvari (darovi) označavaju duhovne stvari, jasno je i iz drugih odlomaka u Reči kao kad se govori o Josifu, kod Mosjija: Blagoslovena jezemlja od Jehove blagom s neba, s rosom, i iz dubine ozdo, i blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od mjeseca, i blagom starijeh brda i blagom vječnijeh humova, i blagom na zemlji, imilošću onoga koji stoji u kupini (Zak. Ponovljeni 33:13-16). Ovde se blagom (darovima ili dragocenim stvarima) neba, i sunca, i zemlje, i bregova večnih označavaju razne vrste duhovnih stvari: šta više, dragocene stvari su bile i drago kamenje, biseri, miro, začini, i slično, i sve je to označavalo duhovne stvari. A na šta se misli pod duhovnim stvarima, bilo je često gore pokazano, naime, da u Gospodovom carstvu ima nebeskih stvari, i duhovnih stvari, i da nebeske pripadaju dobru, a duhovne stavri istini koja potiče od nebeskih stvari. Nema ničega u svemiru a da se ne odnosi prema dobru i istini. Sve što je od koristi za život, odnosi se na dobro, a sve što se odnosi na nauk i znanje, posebno na svrhu i život, odnosi se na istinu; ili, što je isto, sve što pripada volji, naziva se dobrom ili zlom, a sve što pripada razumu, naziva se istinom ili obmanom. Dobro, koje je od ljubavi i milosrđa, i koje se uliva od Gospoda, je nebesko (dobro), dok istina koja j d toga, je duhovno (dobro). Razlog da su dragocene stvari date bratu, dok su se posude od srebra, zlata i haljine dale sestri, kada je postala nevesta, je u tome što brat označava dobro u prirodnom čoveku, i zato što je ovo dobro prosvetljeno, onda kada je istina uvedena u dobro u Racionalnom; jer otuda dolazi svo prosvetljenje dobra i istine u prirodnom čoveku.

  
/ 10837