Bible

 

Ponovljeni Zakon 33

Studie

   

1 A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.

2 I reče: Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih.

3 Doista ljubi narode; svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; i oni se slegoše k nogama Tvojim da prime reči Tvoje.

4 Mojsije nam dade zakon, nasledstvo zboru Jakovljevom.

5 Jer beše car u Izrailju, kad se sabirahu knezovi narodni, plemena Izrailjeva.

6 Da živi Ruvim i ne umre, a ljudi njegovih da bude malo!

7 A za Judu reče: Usliši Gospode glas Judin, i dovedi ga opet k narodu njegovom; ruke njegove neka vojuju na nj, a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.

8 I za Levija reče: Tvoj Tumim i Tvoj Urim neka budu u čoveka Tvog svetog, kog si okušao u Masi i s kojim si se prepirao na vodi Merivi;

9 Koji kaže ocu svom i materi svojoj: Ne gledam na vas; koji ne poznaje braću svoju i za sinove svoje ne zna, jer drži reči Tvoje i zavet Tvoj čuva.

10 Oni uče uredbama Tvojim Jakova i zakonu Tvom Izrailja, i meću kad pod nozdrve Tvoje i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj.

11 Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; polomi bedre onima koji ustaju na nj i koji mrze na nj, da ne ustanu.

12 Za Venijamina reče: Mili Gospodu nastavaće bez straha s Njim; zaklanjaće ga svaki dan, i među plećima Njegovim nastavaće.

13 I za Josifa reče: Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda blagom s neba, rosom i iz dubine odozdo,

14 I blagom koje dolazi od sunca, i blagom koje dolazi od meseca.

15 I blagom starih brda i blagom večnih humova.

16 I blagom na zemlji i obiljem njenim, i milošću onog koji stoji u kupini. Neka to dođe ne glavu Josifu i na teme odvojenome između braće svoje.

17 Krasota je njegova kao u prvenca teleta, i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; njima će bosti narode sve do kraja zemlje; to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.

18 A za Zavulona reče: Veseli se Zavulone izlaskom svojim, i Isahare šatorima svojim.

19 Narode će sazvati na goru, onde će prineti žrtve pravedne; jer će obilje morsko sisati i skriveno blago u pesku.

20 A za Gada reče: Blagosloven je koji širi Gada; on nastava kao lav, i kida ruku i glavu.

21 Izabra sebi prvo, jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; zato će ići s knezovima narodnim, i izvršavati pravdu Gospodnju i sudove Njegove s Izrailjem.

22 A za Dana reče: Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.

23 I za Neftalima reče: Neftalime, siti milosti i puni blagoslova Gospodnjeg, zapad i jug uzmi.

24 I za Asira reče: Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, biće mio braći svojoj, zamakaće u ulje nogu svoju.

25 Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja.

26 Izrailju! Niko nije kao Bog, koji ide po nebu tebi u pomoć, i u veličanstvu svom na oblacima.

27 Zaklon je Bog večni i pod mišicom večnom; On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, i reći će: Zatri!

28 Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo pokropiti rosom.

29 Blago tebi narode Izrailju! Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, štit pomoći tvoje, i mač slave tvoje? Neprijatelji će se tvoji poniziti, a ti ćeš gaziti visine njihove.

   

Ze Swedenborgových děl

 

Nebeske Tajne # 2714

Prostudujte si tuto pasáž

  
/ 10837  
  

2714. Da Faran označava prosvetlenje od Gospodovog Božanskog Ljudskog, vidi se iz značenja Farana, koji pretstavlja Gospodovo Božansko Ljudsko, što je jasno iz odlomaka u Reči gde se ono pominje, kao kod proroka Avakuma: O Jehova, čuh riječ tvoju, i uplaših se; Jehova, djelo tvoje u sred godina sačuvaj u životu, i u gnjevu sjeti se milosti. Bog dođe od Temana i svetac s gore Faran; slava njegova pokri nebesa i zemlju, i zemlja se napuni hvale njegove. Svjetlost bješe kao sunce, zraci (rogovi) izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe skrivena sila njegova (Avakuma 3:2-4), govoreći jasno o Gospodovom dolask, što je označeno sa sačujvaj u sred godina. Njegovo Božansko Ljudsko opisuje se sa Bog dođe od Temana, i Svetac sa gore Farana; za Njega se kaže da dolazi od Temana u pogledu nebeske ljubavi, a od gore Farana u pogledu duhovne ljubavi; a da su prosvetljenje i sila od ovih, to je označeno blistavilom i svetošću, i zrakama (rogovima) koji su izlazili iz Njegove ruke; blistavilo i svetlost označavaju prosvetljenje, zraci označavaju silu (prim. prev. u Latinskom prevodu znanom kao Vulgata, umesto zraka stoji reč rogovi, jer je prevodilac Vulgate pogrešno preveo ono mesto gde se kaže da su oko glave Mojsijeve sijale zrake (helo), kad je silazio sa gore Sinajske držeći u rukama tablice Deset zapovesti, sa rečju rogovi, jer se na Hebrejskom te dve reči, zrake i rogovi, pišu istom rečju, gde je samo samoglasnik različit a koji se ne piše. Ova se greška prevodioca Vulgate, po tradiciji Sv Jeronima, ne može izbrisati s Mikelanđelove statue Mojsija kao proroka koja se čuva u Vatikanskom muzeju).

Kod Mojsija: Jehova siđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Seira; zasja s gore Faranske, i dođe s mnoštvom tisuća svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih. Doista ljubi narode; svi su sveti njegovi u ruci tvojoj; i oni se slegoše k nogama tvojim da prime riječi tvoje (Zak. Ponovljeni (33:2, 3), govoreći o Gospodu, Čije je Božansko Ljudsko opisano Njegovim izlaskom iz Seira i sijanjem od gore Farana; On ustaje iz Seira u pogledu nebeskogh dobra, a blista s gore Farana u pogledu duhovne ljubavi; duhovni su opisani narodom koji On voli i onima koji se skupljaju do nogu Negovih; noga (stopalo) označava ono što je niže, pa stoga i tamnije, u Gospodovom carstvu.

Opet: Hodorlahomor i carevi koji bijahu s njim, i pobiše Rafaje u Astrotkarnajimu i Zuzeje i Emeje u polju Karijatajimskom, i Horeje u planini njihovoj Seiru do ravnice Faranske pokraj pustinje (Postanje 14:5, 6); Gospodovo Božansko Ljudsko je ovde označeno gorom Seirom, ali i El-Faranom, vidi br. 1675, 1676).

Opet: I u dvadeseti dan drugoga mjeseca druge godine podiže se oblak iznad šatora od svjedočanstva. I pođoše sinovi Izrailjevi svojim redom iz pustinje Sinajske, i ustavi se oblak u pustinji Faranskoj (Brojevi 10:11, 12).

Da sva putovanja naroda po pustinji označavaju stanja borbene crkve (ecclesia militans), i njena iskušenja, u kojima čovek pada, ali Gospod za njega pobeđuje, pa stoga ovi označavaju sama Gospodova iskušenja i pobede, što je biti pokazano na drugom mesto, po Gospodovoj Božanskoj milosti. A pošto je Gospod podneo iskušenja pomoću Svog Božanskog Ljudskog, stoga se pustinjom Faranskom ovde označava Gospodovo Božansko Ljudsko.

Opet: A potom dođe narod od Hazerota, i stadoše u pustinji Faraskoj. I Jehova reče Mojsiju: Pošlji ljude da uhode zemlju Hanansku, koju ću dati sinovima Izrailjevim; po jednog čovjeka od svakog plemena otaca njihovijeh pošljite. I posla ih Mojsije iz pustinje Faranske po zapovijesti Jehovinoj; i svi ljudi bjehu glavari sinova Izrailjevih. I prozva se ono mjesto potok Eshol od grozda, koji ondje otsjekoše sinovi Izrailjevi. I poslije četrdeset dana vratiše se iz zemlje koju uhodiše Brojevi 12:16; 13:1-3, 25, 26). Time što su krenuli iz pustinje Faranske i uhodili zemlju Hanansku, označeno je da preko Gospodovog Božanskog Ljudskog, sinovi Izrailjevi nasleđuju nebesko carstvo, koje je označeno zemljom Hananskom; ali njihovom popuštanjem (slabošću) u to vreme označen je njihov pad, ali da je stoga Gospod isunio sve ono što je sadržano u zakonu, i da je izdržao iskušenja i pobedio; i da oni koji su u veri od ljubavi ka bližnjemu. A to su oni koji su u iskušenjima, da se spasavaju preko Njegovog Božanskog Ljudskog; stoga, kad je Gospod bio iskušavan, On je bio u pustinji (Mat. 4:1; Marko 1:12, 13; Luka 4:1; vidi gore, br, 2708).

  
/ 10837